Text i foto: M.Mekić

Kiću sam sreo iznad kupališta Golubane na Bentbaši, gdje je u hlad pobjegao od današnjih velikih vrućina. Rado se prisjetio svoje mladosti provedene na ovom, ali i drugim bentbaškim kupalištima. Na brzinu mi je ispričao nekoliko anegdota iz tog vremena:

-Ćoro Miro je imao stakleno oko koje prije skoka izvadi i da djetetu da mu ga čuva uz upozorenje: "Čuvaj ga ko oko u glavi!" Doktor rahmetli je najbolje skakao lastu, a ja zgrčke. Skakalo se na starom bazenu sa krova, a izbacivač je bio Čondro, stari bokser, koji je zabranjivo da se skače. Većina tih ljudi koji su tada skakali je umrlo – prisjeća se Miroslav Drmanac Kićo.

Sjeća se kada je zajedno sa Agom, svojim drugom, išao u Mostar pa prije skokova odu na bazen gdje su bile skakaone od dva metra i tz. desetka.

- Aga rastjera raju, a ja se zaletim sa desetke i skočim zgrčke. Kad izronim, svi mi aplaudiraju, bazen odzvanja. Pitaju me, bi li smio tako skočiti sa Starog mosta. Kako ne bi, samo nek' mi naprave odakle ću se zaletiti - prepričava nam Kićo.

Susret s Kićom, koji je danas na pragu sedme decenije, vratilo me u djetinjstvo i Bentbašu. Bembaša, kako mi izgovaramo, bitna je za moje odrastanje. Tu sam naučio plivati, skakati „na glavu“ s okolnih litica i zidova. Onda nisam znao i nije me zanimalo, sada znam: Bentbaša potiče od turske riječi „bent“ - nasip, brana. U vrijeme nastanka Sarajeva bili su tu Isa-begovi mlinovi i gostionice.

Opjevana je u mnogim pjesmama i rado ih pjevušim. Historijske knjige kažu da je toponim Bentbaša nastao 1462., a naselje je nastalo na temeljima srednjovjekovnog sela Brodac koje je Isa-beg odabrao za podizanje zadužbine. Zauzvrat je domaćim stanovnicima dao kuće u selu Hrančić, današnja Hrasnica. Rijeku Miljacku je u to doba premošćivala ćuprija od jarećih mijehova, koju je dao postaviti Omer-paša Latas. Potom drveni most, sagrađen 1793. godine, koji je služio vađenju drvenih balvana, koji su spuštani u Paljansku Miljacku i rijekom transportirani do grada.

Dolaskom Austro-Ugarske sagrađeno je, ispod Babinog zuba, kupalište Da Rive (1884.). Gradnjom ceste ka Kozijoj ćupriji, probijen je današnji tunel i sagrađena Narodna banja. Otvorena je 20. jula 1902. godine. Lumpovalo se početkom vijeka u Hadži-Šabanovoj kahvi, prvoj sarajevskoj kahvani.

Zabilježeno je da se do sabaha ostajalo uz ples Jermenki, da je Šabanova kahvana imala dva nivoa, s terasom na stubovima iznad vode. Na brežuljku sa druge strane rijeke, nalazila se kafana Babića bašta. S naseljima Toplik, na lijevoj i Brodac, na desnoj obali Miljacke, ulazilo se sa Bentbaše u grad. Danas se ovdje nalaze bazen, brana, Goetheov Institut BiH, Ambasada Republike Slovenije u BiH...

Pamtim, kupališta na Miljacki vrvila su ljeti od kupača. Generacije su dolazile na poznata kupališta od Vjećnice, pa sve do pod Buloge. Najpoznatije „plaže“-kupališta, bila su Stara brana, Gume, Oficirsko, Golubane, Krečane, Ziher, Popovac, Zeleni i Pantin vir...Posebna su priča bili skakači sa obala Miljacke. Nekih skakača iz tog vremena i danas se sjećam.

Svaka je generacija imala svog najboljeg skakača. Suad Zametica Doktor je, pamtim, bio jedan iz garde starijih skakača. Volio je Doktor, kad malo popije, popeti se na kuću pod branom i izvoditi nestvarne skokove. Ekipa koja je akšamlučila s njim dobacivala je: „Ne valjaju ti noge“.

Zezali su ga ne bi li Zametica ponovio svoj savršeni skok. Znao je, kažu oni što se sjećaju, skočiti sa zapaljenom cigarom koja se prilikom skoka ne bi ugasila. Nesutrašivi su skakali sa kuće pod branom i na Popovcu sa Stolice gdje se skakalo u plićak sa velike visine. Izvodili su razne skokove: „lasta“, „prelom“, „zgrčke“, „bomba“, ali i „lude“ skokovi koje je u vrijeme mog djetinjstva najbolje izvodio Ćiba sa Terezije. Najveće provale su bile kad se skakalo „kako jedan tako svi“. A ako neko neće da skače, slijedi kazna: bacanje u vodu i „duškanje“. Kao što je Mostar imao svoje liske i skakače, imala ih je i Bentbaša.

Pored Doktora, bili su tu i Kićo, Rođo, Fisko, Pekar, Ćeble, Čusto, Mujo, te skakači mlađe generacije - Ramiz Šejtan, Pipa, Edo Hadzibajrić i neki kojima se ne mogu imena sjetiti. Poenta je bila skočiti s što veće visine u plićak!

Znalo se u to doba koja mahala ide na koje kupalište, ko je najbolji skakač u mahali. Mahale Boguševac, Toka, Đeka i Širokača su mahom išli na Oficirsko i kupalište Golubane. Mahalaši Hrida, Hošinog brijega, Pogledina i Jarčedola su se kupali na Popovcu i Ziheru. Raja s Kovača, Vratnika i Sedrenika su išla na Staru Branu i Darivu. Tu su se sklapale ljubavne veze, velika prijateljsta, kupališta su bila puna i Miljacka nije bila toliko zagađena.

Sadašnja Bentbaša ne sliči na onu iz mog djetinjstva. Miljacka je na mnogim mjestima promjenila tok, neka su kupališta presušila, a rijeka je baš zagađena i ne preporučuje se za kupanje. Nekada su ribolovci u rijeci Miljacki hvatali rakove teške i do kilogram, bilo je ribe gage, sape i pliske, pokoja pastrmka. Danas...Što bi Zdravko Čolić otpjevao: „Sve bih trampio za onaj čar Bembaše... Bembaše“