Snježna lavina nedavno je zatrpala  troje planinara na Bjelašnici. Srećom, bez smrtnog ishoda. Nesreća je, također nedavno, zadesila i veoma iskusnog planinara na Prenju - i on je imao sreću. Reagovao je Zehrudin Isaković, novinar, publicist, ljubitelj prirode i iskusni alpinista - upozorenjima i savjetima: sve je proces učenja, treninga i samospoznaje. Jer, kada vozite - poštujte propise, kada hodate - pazite kuda gazite, kada planinarite - jednostavno, poštujte pravila, poštujte planinu.

„Danas 18. 1. 2022. se na Bjelašnici, na lokalitetu Krvavca, desila snježna lavina koja je zatrpala tri planinara. Srećom, planinari nisu smrtno stradali te su se uspjeli sami izvući iz snijega. Stepen povreda nije poznat. Spasilačke ekipe su na putu prema unesrećenima da bi ustanovili stepen povreda, pružili pomoć i izvršili evakuaciju“, javili su putem Facebook profila pripadnici Gorske službe spašavanja Sarajevo.

Akcija spašavanja unesrećenih iz lavine na Bjelašnici završena je u kasnim poslijepodnevnim satima.

Iz Gorske službe ukratko prenose tok akcije:

„Po dolasku na mjesto nesreće spasioci su izvršili procjenu i zbrinjavanje povreda. S obzirom na vrste povreda za dvije unesrećene osobe je zatražen helikopterski transport. U kratkom vremenskom roku dva EUFOR helikoptera su bila na licu mjesta. Zbog nepovoljnih vremenskih uslova na lokaciji nesreće polijetanje helikoptera s unesrećenim je izvedeno nakon kraće pauze. Unutar 10 minuta dva helikoptera sa dvije unesrećene osobe uputila su se prema bolnici Koševo.

Treća unesrećena osoba nije povrijeđena te su je spasioci evakuisali kopnenim putem do Umoljana.

Podršku su pružali Operativni centar Civilne zaštite Kantona Sarajevo, kao i Operativni centar MUPKS, sa kojim je vođa akcije bio u kontinuiranoj komunikaciji.

Sa nama su na terenu bili i pripadnici Kantonalne civilne zaštite, kao i članovi GSS Trebević, koji su također ustupili vozilo potrebno za transport motornih sanki na rejon Umoljana. Svim učesnicima se zahvaljujemo, kao i GSS Ilidža koji su se stavili na raspolaganje,“ poručili su iz GSS Sarajevo.

Edin Zametica, iz GSS Sarajevo, kasnije će za N1 televiziju ispričati kako je dvojicu penjača lavina zatrpala, jedan je bio u potpunosti zatrpan snijegom, drugom je na površini ostala samo ruka. No, srećom, sa njima je bio i treći planinar, njihov prijatelj, koji je ostao mimo lavine. On je uspio da otkopa prvo njihove glave kako bi imali zraka, jer se u lavinama najčešće uguši, upozorio je Zametica te zaključio da je on uradio dobar posao dok nisu došli spasioci – trčao je do obližnje kuće po deke i umotao kolege. Vid neozbiljnosti ovih planinara, iako su dobro bili spremni, ogleda se u tome što nisu imali male lopate sa sobom, napominje Zametica. Upozorava on da je ovo područje dobro poznato po pokretanju lavina, te da su temperaturne oscilacije kakvim svjedočimo ovih dana posebno pogodne za stvaranje lavina. Napominje da se lavine mogu pokrenuti i ljudskim nemarom.

Srećom, u nesreći na Bjelašnici nije bilo smrtnog ishoda.

Sreću je imao još jedan naš vrlo iskusan planinar koji je nedavno na Prenju propao kroz snježnu rupu dubine sedam metara - bez ozbiljnih povreda.

Planina i snijeg mami mnoge ljubitelje prirode i avanture. Ali, oprez, bez znanja i opreme ne idite nigdje, poručuju to iskusni alpinisti, planinari i gorske službe spašavanja.

Poručio je to i poznati sarajevski novinar, publicist i veliki ljubitelj prirode, iskusni planinar i alpinist Zehrudin Isaković, koji je odlučio dati savjete za sve one koji vole planinariti. Na to su ga navele nesreće koji su se u vrlo kratkom vremenu desile na planinama i iskusnim planinarima.

„Iza nas je crni vikend u slovenskim Alpima. Dva poginula na Malom Triglavu, dva na Komni, i jedan hrvatski planinar na području Kamniško – Savinjskih Alpi, preciznije vrhu Brana, iznad Kamniškog sedla.

Bizaran je podatak da su se planinari na Malom Triglavu poskliznuli na potpuno istom mjestu, u razmaku od sat vremena. Planinarska zajednica je u šoku.
Tuga je ušla u mnoge domove onih koji su poginuli. Mnoge prijatelje i poznanike poginulih 

planinara ove su vijesti zavile u crno. Neki se možda više neće ni oporaviti. Mnogi će možda zamrziti planinarenje.
Čak i da niste poznavali ove ljude, crni bilans vas ne može ostaviti ravnodušnim.
I uvijek se nanovo, nakon ovakvih nesreća, postavljaju pitanja:
Ko je kriv?
Da li su se nesreće mogle izbjeći?“, piše Isaković na svom Facebook profilu.

Savjeti za planinare(nje)

Isaković je istakao neke osnove koje treba znati o našim planinama, ali i prijetnje koje su prisutne, naročito u zimskom periodu:

„1. Na našim područjima, zimski odlasci na planine su mnogo opasniji nego ljeti.

2. Ključne zimske opasnosti su: lavine, skrivene rupe u snijegu, poskliznuća, padajući komadi leda, te smrzotine i eventualno sniježno sljepilo.
3. Lavine se uvijek javljaju kada su velike temperaturne razlike između noći i dana, nakon svježih padavina. U lavinozna područja ne treba ići nakon velikih padavina, posebno popodne kada lavine počinju "raditi". Kod sebe treba imati opremu koja će ostaviti trag iza vas, o čemu se možemo informirati na planinarskim školama, kod iskusnijih kolega, u planinarskoj literaturi, na internetu.

Ako niste iskusan planinar, nemojte ići na područja koja su strmija od 35 stepeni nagiba, pogotovo ne sami.

4. Usponi na gotovo sve vrhove preko 2.000 metara u BiH i regionu, a bogme i niži vrhovi, u zimskim uvjetima zahtijevaju upotrebu cepina i dereza. Čest je slučaj da nas zavede prvi dio koji je obično manje strm, sa mekšim snijegom. I sve je u redu dok nakon nekoliko stotina metara ne ustanovite da se u međuvremenu snijeg pretvorio u led, da je strmina mnogo veća i da više ne možete ni gore, a ni nazad... Dakle, dereze i cepin ne vadite iz ruksaka, kada idete na strmije vrhove, a i na položenije, ako su takvi uvjeti“, piše Isaković.

    

   Nadalje piše o zimskoj opremi, njenom korištenju, vremenskoj prognozi i drugim tehničkim pojedinostima za osvajanje uspona za koji se pripremate.

   „5. Zimsku opremu, nije dovoljno imati – treba je znati i pravilno koristiti. Odvojite vrijeme i završite planinarsku školu, alpinistički tečaj, posavjetujte se sa članovima GSS-ova. Pravilna i stručna upotreba cepina je od životne važnosti. Posebno u slučaju iznenadnog poskliznuća. Isto je i sa derezama.

   
   
   6. Ako ste na početku svoga planinarenja, ne penjite se na strme vrhove bez osiguranja i bez iskusnijih partnera. Pod ovim podrazumijevam zimske uspon na vrhove Prenja, Maglića, Čvrsnice, Zelengore, Volujaka... Ukoliko se želite zimi penjati na ozbiljne planine - alpinistički tečaj je obavezan.
   7. Vrlo je važno da slušate vremensku prognozu.
   8. Ako negdje idete prvi put, dobro se informirajte o usponu: koliko traje, tehničke pojedinosti, prilaz i silaz... i pred ogledalom se zapitajte jesam li ja spreman za ovo, imam li dovoljno iskustva..., izbjegavajte vlastiti život ubacivati u bisage tuđih briga. Morate biti odgovorni, kako prema sebi, tako i prema drugima. Nemojte svojom nepromišljenošću i druge dovoditi u opasnost“, napisao je Zehrudin Isaković.

       

      Na kraju, Isaković zaključuje kako je najbolja prevencija nesreća na planini da je poštujete, te da se to radi na način da se uvažavaju sve opasnosti koje ona skriva.

      „Drugi dio prevencije nesreće na planini jeste da (upo)znate sebe i svoje mogućnosti. Budite iskreni prema sebi, nemojte da vam ambicija bude veća od mogućnosti - pa će i planina biti milosna prema vama. A sve skupa je proces učenja, treninga i samospoznaje“, poručio je Isaković.

      I Edin Zametica ističe da je najčešća ljudska greška precjenjivati sebe, a potcjenjivati planinu prema kojoj se mora imati poštovanje.

Šta ako se nezgoda dogodi i koje su još opasnosti prisutne

Kada se opasnost „ostvari“, onda je to nesreća. Srećom, nesreće se događaju rijetko, ali kada se dogode moraš se znati snaći na najbolji mogući način i pomoći sebi i drugima. Ako ima unesrećenih, dužan si im bez oklijevanja u okviru svojih mogućnosti i znanja pružiti pomoć, poručuju iz planinarskih saveza pa dalje savjetuju:

„Prije nego što panično pokušamo pozvati gorsku službu spašavanja, ozlijeđenima trebamo sami pružiti prvu pomoć. Najprije pregledaj ozljede unesrećenog i, ako je pri svijesti, pitaj ga što osjeća. Čak i ako sa sobom nemamo sredstava za prvu pomoć, pružanje pomoći ne smije se odgađati već se treba snaći s onime što imamo.

Ako je unesrećeni pri svijesti, treba mu dati zaslađene tekućine. Alkohol se NE smije davati premda tobože „grije“. Naime, on samo prividno zagrijava, a zapravo uzrokuje širenje žila i ohlađivanje tijela. Kad je čovjeku već loše, ne treba ga još omamljivati, jer će mu tada, logično, biti još gore!

Gorsku službu spašavanja pozivamo kada ne možemo sami pružiti pomoć, ako je potrebno napraviti cjelovitu akciju spašavanja na terenu gdje unesrećenome ne možemo prići ili ga treba transportirati po teškom terenu.“

Na planini je moguć i susret sa divljim životinjama kao što su vukovi, divlje svinje ili medvjedi pa se i za ponašanje u slučaju susreta sa njima morate informisati i pripremiti.

Važno je napomenuti da prirodne nezgode ili susret sa životinjama nisu jedine prijetnje na našim planinama. Nažalost, još uvijek postoji veliki broj miniranih područja na planinama u Bosni i Hercegovini. Naravno, minski sumnjiva područja su poznata i označena i potrebno je izbjegavati ih.

Dnevnik jednog GSS-ovca na dan akcije spašavanja tri planinara - 18. 1. 2022. godine

Na Facebook stranici Gorske službe spašavanja Sarajevo objavljen je zanimljiv status koji zapravo detaljno opisuje doživljaj jednog od spasilaca prilikom akcije spašavanja planinara na Bjelašnici:

„Kao mala sam se divila ljudima koji su spremni žrtvovati svoj život odlazeći da spase tuđi, vatrogasci, ljekari, GSS-ovci. Svaki put kada idemo u akciju, vođa akcije ponovi: 'Zapamtite, idemo putem kojim je neko stradao.' Ta rečenica ulijeva strah u kosti, ali svjesni smo prije polaska u akciju da smo baš radi toga u Službi, zbog toga smo vježbali i spremali se.

Dolaskom na mjesto nesreće, kao spasilac pripravnik, instruktor prve pomoći, ma koliko god se spremali uvijek iznova spoznajem da je teško biti spreman za nepredvidivu prirodu, za vjetar, strminu, hladnoću, te psihičko-fizičko stanje unesrećenih. Nemogućnost slijetanja helikoptera zbog udara vjetra, mogućnost pokretanja ponovne lavine, ulazak u noć i niske temperature nisu stvari koje nas ohrabruju. Ali svakom situacijom iznova prihvatamo te izazove iz kojih izađemo jači.

Motornim sankama smo izašli do dijela koji je bio prohodan, nakon toga nastavljamo uspon i ubrzo vidimo prizor od dva snažna hrabra gospodina, jedan sjedi, drugi leži. Vjerujem da će nam svima ta slika ostati urezana u pamćenju. Čujem otežano disanje kod jednog, dok drugi samo ponavlja: 'Pustite mene, spasite njega!' Zamislite snagu te izjave. Kažem, dobro je, živi su. Nakon procjene povrede, kod jednog osobito teške povrede, kod drugog je nešto lakša slika, krećemo u plan zbrinjavanja i evakuacije. Pakujemo prvog unesrećenog, pogledom se sporazumijevamo koliko smo svi smrznuti, ali sretni jer je vjetar dopustio slijetanje helikoptera, trebamo 'samo' trećinu puta mi nositi. Snažnih šest muškaraca zajedničkim snagama nose unesrećenog, jer teren je okovan ledom, a unesrećene ne smijemo pomijerati s obzirom na stepen povreda. Međusobni pogledi daju snagu za nastavak, daju snagu da vratimo osjet u ruke, stopala, jer ni najbolja oprema ne pomaže u tim uslovima.

Svjesni smo da smo spasili dva ljudska života. Svjesni smo da vrijedi svaki sat, dan proveden vježbajući i spremajući se. Svjesni da imamo tim najboljih ljudi, tim ljudi koji su spremni žrtvovati svoj život. Dolazimo kući u kasne noćne sate, spremamo opremu, jer nikad ne znamo kad će opet zazvoniti dežurni telefon“, piše u Facebook objavi GSS Sarajevo.