U novembru prošle godine Regionalna organizacija za zaštitu potrošača (ROZP) iz Hrvatske upozorila je da se na tržištu zemalja regiona prodaje limun iz Turske tretiran po zdravlje opasnim pesticidom imazalilom. Analize koje su provedene na limunu od strane nadležnih inspekcija pokazale su da limun nije otrovan, tj. da je količina pesticida koju sadrži dopuštena. Nakon što se stišala priča o zagađenom limunu, pojavio se problem sa mandarinama. Naime, određena količina ovog voća, koja se nalazila u trgovinama u Brčko Distriktu, povučena je sa tržišta. Institut za javno zdravstvo RS utvrdio je na uzorku kore mandarina iz Brčkog dva i po puta više ovog pesticida nego što je to dopušteno. Analizom je utvrđeno da je koncentracija fungicida imazalila iznosila 12,9 miligrama po kilogramu, a dopušteno je pet. I Agencija za sigurnost hrane BiH potvrdila je da su analizom utvrđene veće količine  aktivne tvari imazalil od dopuštene. Mandarine su privremeno stavljene izvan prometa do dobivanja rezultata analize, odnosno superanalize. Iz Ureda ombudsmana za zaštitu potrošača BiH savjetovali su potrošače da se, do službenih rezultata o laboratorijskom ispitivanju, za svaki slučaj suzdrže od kupnje mandarina. Imazalil se u zaštiti citrusa koristi kao zaštitno sredstvo protiv procesa truljenja, a dopuštena količina za sve citruse iznosi 5 mg/kg.

No, problem nisu samo pesticidi poput imazalila i njemu sličnih kojim se naknadno tretiraju poljoprovredni i prehrambeni proizvodi.

Pesticidi se dijele u nekoliko skupina, ovisno o vrstama organizama na koje djeluju. Prvi korišteni pesticid bio je sumpor, a razvojem nauke počela je upotreba niza drugih sredstava. Najpoznatiji insekticid sa štetnim djelovanjem je DDT (diklor-difenil-trikloretan). DDT je insekticid koji se naveliko koristio od Drugog svjetskog rata, a tek kasnije su otkrivene njegove štetne posljedice, kao što su toksičnost, smanjenje plodnosti, smanjivanje otpornosti ljuski jajeta raznih vrsta ptica, itd. Pesticidi mogu biti organoklorirani, organofosforni, triazini, derivati fenoksi-ugljične kiseline, itd. Kada te supstance dođu u tlo uzrokuju onečišćenje na način da promijene fizikalne, hemijske i biološke uslove tla, a kišom koja ispire tlo dospijevaju u podzemne i površinske vodene tokove, onečišćuju rijeke, jezera i mora, skupa sa njihovim biljnim i životinjskim svijetom. Ovi otrovni spojevi djeluju na smanjenje otpornosti organizama na bolesti, djeluju nepovoljno na reprodukcijske sustave te mogu uzokovati nepovoljne genetske modifikacije (rak).

POLJOPRIVREDA KAO NAJVEĆI ZAGAĐIVAČ 

Tlo predstavlja tanki (maksimalno do 50 cm) rahli sloj smješten na površini planeta Zemlje, između litosfere i atmosfere. Nastaje izuzetno složenim i dugotrajnim djelovanjem podneblja, vegetacije i živih makro- i mikroorganizama na litosferu. Ukupna raspoloživa površina tla na Zemlji je ograničena, a tlo je izuzetno značajan i, u slučaju onečišćenja, u jednom naraštaju je neobnovljiv prirodni izvor. Veliki gradovi, industrija, poljoprivreda, samo su neki od uzroka onečišćenja tla. Pod tim pojmom podrazumijeva se prisutnost problematičnih tvari u tlu u količini u kojoj uzrokuju vidljiv ili mjerljiv poremećaj neke od uloga tla. Ako želimo definirati što je to onečišćeno tlo, možemo reći da je to tlo u kojemu je prirodnim procesima ili ljudskom djelatnošću povećan sadržaj štetnih tvari kojima koncentracija može biti opasna za ljudsku aktivnost, odnosno za uzgoj biljaka ili životinja. Najveći zagađivač tla je poljoprivreda uz koju se veže upotreba pesticida i gnojiva.

Zbog porasta svijesti o negativnim učincima pesticida, gnojiva, teških mašina i ostalog, sve veći broj ljudi širom svijeta okreće se ekološkom uzgoju hrane, čime se smanjuje upotreba štetnih tvari i posljedice njihova korištenja na živi svijet.

Takođe, tu je i tzv. dobra poljoprivredna praksa (eng. Good Agricultural Practice - GAP), koja je nastala kao posljedica sve veće potražnje za zdravstveno sigurnom hranom, a što je dovelo do uvođenja sistema kontrole poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje hrane koji će omogućiti „praćenje hrane od njive do trpeze“. Evropska unija je stoga uvela niz zakona i standarda koji su pošli od činjenice da svaki građanin (potrošač) ima pravo na kvalitetnu i bezbjednu hranu.

Dobra poljoprivredna praksa predstavlja primjenu optimalnih agrotehničkih mjera koje osiguravaju stabilne prinose bez štetnog djelovanja na prirodu i okolinu. Ova praksa obuhvata mjere u zaštiti zemljišta, vode, vazduha i prirode, kao i mjere kojima se osigurava zdravlje i dobrobit domaćih životinja. Mjere dobre poljoprivredne prakse obuhvataju racionalno đubrenje i primjenu FFS, očuvanje plodnosti zemljišta, poštovanje prirodnih potreba životinja koje se gaje, upravljanje hranivima, pravilnu upotrebu mehanizacije i slično. Najveća odgovornost za primjenu dobre poljoprovredne prakse upravo je na samim proizvođačima.

 MAKSIMALNA RAZINA OSTATAKA

Tragovi pesticida koji ostaju u tretiranim proizvodima nazivaju se rezidue ili ostaci. Maksimalna količina ostataka (MDK) predstvalja najvišu razinu ostatka pesticida u hrani za ljude ili hrani za životinje koji se mogu zakonski tolerisati, kada su pesticidi primjenjuju ispravno (Good Agricultural Practice).

Ključne tačke su da iznosi ostataka pronađenih u hrani moraju biti sigurni za potrošače i ona mora biti što je moguće manja. MDK je propisala Evropska komisija za sve kulture i sve pesticide i ona se može naći u MDK bazi podataka na web-stranici Komisije: http://ec.europa.eu/food/plant/pesticides/max_residue_levels/index_en.htm

KOJI PESTICIDI SE NAJČEŠĆE PRONALAZE? 

Danas se najčešće upotrebljavaju pesticidi novije generacije, kao što su fungicidi i insekticidi iz skupine organofosfornih insekticida i piretroidi, koji se danas najviše koriste. Insekticidi se koriste tokom obrade i proizvodnje voća i povrća, a fungicidi uglavnom nakon što se pokupi urod da bi se on što duže održao. I jedni i drugi su opasni ako su prisutni u hrani u količini iznad dopuštene granice. Primjerice, za jabuku je za svaki pesticid određena granica, pa tako za krušku, breskvu... Te je granice odredila Europska komisija na temelju procjene rizika, a najniža granica koja postoji je 0,01 mg po kilogramu voća ili povrća.

MOGU LI PESTICIDI DOPRIJETI U VOĆKU? 

Odgovor stručnjaka na ovo pitanje je pozitivan, uz napomenu da se oni ipak najviše zadržavaju na kori. Što se tiče tragova pesticida u samom voću ili povrću, oni će se termičkom obradom vjerojatno razgraditi, jer su novije skupine pesticida vrlo termolabilne. U pravilu se novije generacije pesticida sve brže razgrađuju, pa tako ima nekih koji se razgrade već za jedan dan ili čak za nekoliko sati. Gotovo u svakom voću i povrću mogu se naći ostaci pesticida, ali te su količine toliko niske da ne narušavaju zdravlje. Slučajevi u kojima količina pesticida prelazi dopuštene granice su rijetki i tu je riječ o zaista vrlo malom broju vrsta voća i povrća.

Na pitanje o tome kako se zaštititi od tragova pesticida i da li je pranje vodom dovoljno da se oni uklone, odgovor struke je da se ostaci pesticida u velikoj mjeri mogu ukloniti vodom. Osim toga, što se tiče voća i povrća koje se guli, guljenjem se ostaci pesticida gotovo potpuno uklanjaju.