Piše: Rubina Čengić

 Svuda u svijetu je smeće kapital, samo u BiH ne znaju šta će sa njim. Širom Federacije BiH nalazi se više od 300 deponija otpada različite veličine i sadržaja. Iako FBiH ima strategiju upravljanja otpadom do 2017. godine, o deponijama niko ne brine. U Tuzlanskom kantonu, tvrde aktivisti za zaštitu okoliša, postoje tolike količine nezbrinutog otpada da bi, kada bi se smeće raširilo po cijeloj površini kantona, sloj bio debeo pola metra. U Sarajevu je stanje gore. Profesor geookolinskog inžinjeringa iz Tuzle Zvjezdan Karadžin upozorava da FBiH nema katastar divljih deponija otpada u koji bi bili unijeti podaci o broju deponija, njihovoj lokaciji, vrsti odloženog materijala...

 SKLONIŠ JEDNU, ETO DRUGE

- Prema podacima Federalnog ministarstva za okoliš iz 2012. godine, u Kantonu Tuzla ima osam deponija. No, u okolini jezera Modrac ima ih 50-ak. Radi se, dakle, o daleko većem broju divljih deponija. Godišnje se javi više desetina divljih deponija koje povremeno saniraju komunalna preduzeća. Problem je i evidentiranje divljih deponija jer se nakon uklanjanja jedne - pojavi druga. Odnos uklonjenih i novonastalih deponija je jedan naspram tri u korist novonastalih divljih deponija. Na tim deponijama se odlažu sve vrste otpada. Procjena komunalnih preduzeća je da se na divljim deponijama u Tuzlanskom kantonu nalazi više od 9.000 kubnih metara otpada - upozorava Karadžin.

Proizvođači i uvoznici roba koje stvaraju otpad tvrde da Fondu za zaštitu okoliša i operaterima za uklanjanje otpada svake godine plaćaju sve više novca. Plaćaju i drugi proizvođači i uvoznici.

- Samo Coca-cola entitetskim fondovima daje po pola miliona KM godišnje za uklanjanje otpada, druge kompanije takođe. Stalno moramo dokazivati da smo platili i za prošle godine. Naše je da plaćamo, a kako fondovi to troše, to je pitanje za njih - kaže Haris Muslić, iz Coca-cole, inače predsjednik Grupacije bezalkoholnih pića i voda pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH.

Operateri za uklanjanje otpada kažu da oni sami ne mogu uraditi mnogo jer preduzeća za skupljanje otpada nisu zainteresovana za taj posao. Oni, operateri, bi, kaže Erkin Međedović, izvršni direktor operatera Kim Tek Eco, iz Viteza, trebalo da povezuju uvoznike koji operaterima plaćaju posebne naknade i skupljača otpada, kojima plaćaju za prikupljeni otpad.

- Imamo loše rezultate! Plaćamo izvoz smeća po visokim cijenama, iako drugi plaćaju uvoz. Kod nas su skupljači smeća nezainteresovani jer ne žele da uđu u sistem bez obzira na to što bi za to dobili novac po kilogramu skupljenog otpada - kaže Međedović.

POLJOPRIVREDA, PA ZAŠTITA OKOLIŠA

U Ministarstvu za okoliš i turizam u Vladi FBiH kažu da je njihov posao da definišu zakone i podzakonske akte, da se tu završavaju njihove ingerencije. Objašnjavaju da izdaju rješenja o zatvaranju divljih deponija lokalnim vlastima jer je uklanjanje otpada u njihovim ingerencijama. No, u lokalnim zajednicama, poručuju iz ministarstva, rade komunalna preduzeća koja su se pretvorila u sustav zbrinjavanja radnika koje niko drugi neće.

- Naplativost odvoza otpada je mala, u prosjeku oko 60 posto. Ministarstvo  radi na pet velikih centara za zbrinjavanje otpada, ali iskustva sa Mošćanicom pored Zenice su dosta loša. Ta je deponija, koju smo realizovali uz pomoć Svjetske banke, planirana tako da pokriva većinu opština na udaljenosti do 60 kilometara od Mošćanice i ima velike kapacitete, ali zbrinjavanje tone otpada u toj deponiji je oko 40 KM i lokalne zajednice to neće da plate, pa prave opasna odlagališta koja će morati ukloniti - kažu u Ministarsvu okoliša i naglašavaju da nemaju ingerencije da kazne bilo koga, nego da to radi Okolišna inspekcija, koja djeluje u sastavu Uprave za inspekcijskle poslove FBiH.

Karadžin naglašava da zaštita okoliša u zemljama kao što je BiH nikada ne zauzima mjesto koje bi trebalo i to uz stalnu ispriku da nema dovoljno novca, ali da to o nedostatku novca nije tačno.  

- Ako gledamo prioritete vezano za ulazak u Evropsku uniju, vidimo da je na prvom mjestu poljoprivreda, na drugom zaštita okoliša. Morat ćemo preuzeti mnogo propisa iz Acquis communautaire koji se odnose na zaštitu okoliša da bi nam bilo dozvoljeno da uđemo u EU - upozorava Karadžin i napominje da je poglavlje pravnog poretka EU koje reguliše oblast zaštite okoline složen skup prava i obaveza zemalja članica.

- Jedno od pitanja koje će se morati promptno rješavati je i pitanje odlagališta otpada. Švedska odlaže svega četiri posto od ukupne količine produkovanog otpada, a 800.000 stambenih jedinica se grije na bazi energije iz otpada, 250.000 domaćinstava dobiva struju iz istog izvora. Od prošle godine u Švedsku se za te namjene uvozi 800.000 tona otpada - kaže Karadžin.

On naglašava da se u BiH ovakva pitanja guraju u stranu pod isprikom da postoje preče stvari koje se moraju rješavati, pravda se nedostatkom novca i sličnim isprikama.

PROPAO PROJEKT SVJETSKE BANKE

- Bez obzira na dokumente koji se tiču upravljanja otpadom u našoj zemlji, njihova provedba je otežana iz više razloga. Svjetska banka je ponudila sredstva za izgradnju regionalnih sanitarnih deponija kojim bi se ublažio gorući problem divljih deponija. Realizacija tih projekata je propala u više kantona, računajući i tuzlanski. To je rezultovalo time da su se opštine same počele snalaziti za odlaganje otpada. U Kantonu Tuzla, umjesto na jednu, otpad se odlaže na desetak deponija, sanitarnih i kvazisanitarnih, u FBiH i u RS-u. Uzgred, slab je odvoz komunalnog otpada, koji je nerijetko u kantonima ispod 50 posto. I tamo gdje postoji usluga odvoza, komunalna preduzeća su u problemima. Imaju zastarjela vozila i opremu. Stoga se mještani snalaze, odlažu otpad gdje im je najlakše ne razmišljajući o tome da, recimo, litar rabljenog motornog ulja zagadi i do milion litara vode. U toku poplava 2014. sve divlje deponije uz rijeku Spreču su odnesene bujicom, što je zagadilo poljoprivredno zemljište u tom kraju. Dolazili su strani investitori koji su htjeli da uvedu nove sisteme upravljanja otpadom, ali zbog nezainteresovanosti lokalnih vlasti svi ti pokušaji su propali - primjećuje Karadžin i naglašava da je situacija s odlaganjem otpada u BiH odavno alarmantna.  

On smatra da je jedan od prvih koraka koji se mora uraditi usvajanje zakona o zaštiti okoliša i životne sredine na državnom nivou i osnivanje agencije za zaštitu okoliša, koja bi trebala da ima ulogu koordinatora. Vjeruje da bi nakon ovog Evropska okolinska agencija usmjerila veća sredstava za zaštitu u BiH.

PRAVILNIK KOJI JE PORODIO PROBLEME

Privrednici tvrde da je stavljanje van snage Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu sa početka 2016. donijelo mnogo problema u poslove uklanjanja otpada. Ta odluka Ministarstva okoliša je i dalje na snazi iako ju je Konkurencijsko vijeće BiH stavilo van snage.

Prema odluci o stavljanju Pravilnika van snage, operateri sistema za uklanjanje otpada su, između ostalog, dužni da angažuju vanjskog revizora koji će izvršiti reviziju njihovog poslovanja, da sve stečene obaveze i sva namjenska a neturošena sredstva, osim iznosa koji se odnosi na osnivački kapital, prenesu na Fond do 31. marta 2016. godine.

Operateri nemaju prava da raspolažu ili u bilo koju svrhu koriste informacije o privrednim društvima sa kojima su bili u ugovornom odnosu, a sve podatke iz svojih informacionih sistema dužni su da zvanično predaju Fondu u elektronskoj formi. Fond je dužan napraviti izvještaj federalnom ministarstvu o stečenim obavezama i raspoloživim sredstvima sa prijedlogom rješenja do 30. juna 2016.

Privrednici smatraju da se ukidanjem Pravilnika i uspostavljanja regulisanog državnog vlasništva nad upravljanjem ambalažnim otpadom Ministarstvo udaljava od finansijski učinkovitih i evropskih praksi, te da se otvara prostor za korupciju. U FBiH djeluju četiri operatera koja sada praktično ne postoje.

- Uslijedit će tužbe i odštete jer mi praktično ne postojimo, a sakupljači gube interes da to rade organizovano. Imali smo mogućnost da im pomognemo da kupe opremu, ali je to sada nemoguće. Radimo s elektroničkim otpadom i on može biti vrlo opasan. Nedavno je zagađen vodovod u Kladnju star 120 godina. Neko je palio prikupljeni elektornički otpad i istopljena plastika je otišla u zemlju i odatle u vodovod - pojašnjava Međedović.

On naglašava da Fond za okoliš ne može preuzeti sve poslove operatera jer nema ni ljudske kapacitete ni znanje.

- Možda se radi o pokušaju sinhronizacije rješenje sa RS, jer tamo ima samo jedan operater. Smatramo da jedna politička struktura želi da upravlja novcem koji se skupi u Fondu jer prvi put imamo situaciju da su i ministrica i direktor Fonda iz iste političke partije - kaže Međedović.

STAKLENE BOCE SE RASPADAJU 4.000 GODINA

Nezbrinuti otpad se raspada godinama! Staklene boce u prirodi ostaju i do 4.000 godina, plastične vrećice, boce i korpe za boce 100 do 1.000 godina, aluminijske limenke 10 do 100 godina, filter cigarete godinu do dvije, stari papir tri do 12 mjeseci, šibice pola godine, ostaci voća tri do šest mjeseci...