Teško postignuti Pariški sporazum o klimi, koji treba otkloniti najgori scenarij globalnog zatopljavanja, stupa na snagu danas nakon rekordno brze ratifikacije u državama koje će se iduće sedmice u organizaciji UN-a okupiti na novim razgovorima o klimi.

Pariški sporazum je prvi sporazum koji obavezuje sve države svijeta, bogate i siromašne, da ograniče globalno zatopljenje smanjivanjem emisije stakleničkih plinova koji u velikoj mjeri nastaju izgaranjem fosilnih goriva.

"Čovječanstvo će gledati na 4. novembar kao na dan na koji su države zatvorile vrata neizbježnoj klimatskoj katastrofi", rekla je UN-ova glavna tajnica Konvencije o klimi Patricia Espinosa.

No, iako je to razlog za slavlje, "također je i trenutak da se pogleda unaprijed trijezno procjenjujući s obnovljenom spremnošću zadaće koje predstoje", rekla je.

To znači drastično smanjivanje emisija u kratkom roku, "zasigurno u idućih 15 godina", ukazala je Espinosa dan nakon što je  izvještaj UN-a pokazao da trenutni trendovi vode svijet prema klimatskoj "tragediji", prenosi Hina.

Do 2030., izvijestio je UN-ov program za okoliš, godišnje emisije stakleničkih plinova bit će 12 do 14 milijardi tona ugljičnog dioksida više od željenih 42 milijarde tona. U 2014. godine iznosile su 52,7 milijardi tona.

Ova godina je na putu da postane dosad najtoplija zabilježena godina a razine ugljičnog dioksida u atmosferi su 2015. prešle zlokobni prag.

Danas će Eiffelov toranj u Parizu, javne i vladine zgrade u, među ostalim, Marakešu, New Delhiju, Sao Paolu i Adelaideu, biti zeleno osvijetljene obilježavajući tako stupanje sporazuma na snagu.

Nakon godina složenih pregovora sporazum je konačno prihvaćen prošlog decembra u Parizu.

Kako bi stupio na snagu trebalo ga je ratificirati 55 država koje stvaraju 55 posto emisije stakleničkih plinova. Taj je prag prijeđen prošlog mjeseca, a do sada ga je ratificiralo 94 od 197 sudionika UN-ove konvencije o klimi (UNFCCC).

Predstavnici gotovo 200 zemalja okupit će se u ponedjeljak na dvije sedmice u Marakešu, u Maroku, kako bi raspravljali o pojedinostima Pariškog sporazuma i dogovorili politike, tehnologije i finansijska sredstva potrebna kako bi se ostvarili ciljevi sporazuma.