Piše: Mevlida Novalić

Foto: Dario Novalić

Druženje bh.ekipe sa klubom Gastronauti iz Hrvatske ovoga puta desilo se krajem marta na otoku Pagu. Pod voditeljskom palicom profesorice Karin Mimice i uz podršku gradova i turističkih zajednica Paga i Novalje 30-tak novinara i ugostitelja uživali su u trodnevnoj avanturi za sva osjetila. Gastronomske teme su: paška janjetina, skuta i začinske trave, paško proljeće i paška vina i sirevi. 

Domaćini su nam bili, također gastronauti, Edo Maržić, Boris Šuljić, Nikola Leko, Ivan Gligora i Miro Magjar.  Prvi je vlasnik Camping village Šimuni, za kojeg se vezuje i niz nevjerovatno zanimljivih priča , između ostalih i priča o gradnji paškog kanala te grada na vodi . Možda će nakon što Maržić realizuje svoje ideje Pag postati poznat i po ovim Edinim projektima, ali za sada znamo za pašku janjetinu, sir i čipku. Ni pašku so ne smijemo zaboraviti. A kako je i zaboraviti?!

Poslije oluje

Naša ekipa kopnom je stigla na otok Pag , autoputem, pa preko mosta. Otok nas je dočekao sa svojom neobičnom površinom, čudne boje i škrte vegetacije - idealnom za snimanje Ratova zvijezda , Gospodara galaksije ili pak Odiseje novog doba .

Čudili smo se srebrnkastoj patini pokojeg stabla koje bi ugledali usput a kako smo se približavali našem odredištu nametala su nam se pitanja, odakle "cijede" mlijeko za čuveni paški sir i dobijaju meso za svoju čuvenu janjetinu !?

Saznaćemo kasnije da je netom prije našeg dolaska otok zahvatila oluja koja je nanijela velike količine soli na njegovu površinu i sve što se na njoj nalazi, sve što stoji i što se kreće. Ovdje je to već stoljećima normalna pojava, kazaće nam naš vodič Mate iz grada Paga. Oluja nanese so, a onda se čeka prva kiša da sve to sapere. Pa ,opet ,sve u krug. Začin koji život znači zaista pokazuje svu svoju moć. Sve što je zasoljeno olujom, uvjerićemo se i sami, dobilo je i na svojoj posebnosti . Vrijedni i snalažljivi ljudi otoka godinama su se prilagođavali ovim uslovima i danas od otoka napravili top turističku destinaciju sa prepoznatljivim proizvodima, destinaciju za odmor , gastroužitke ali i avanturu , te poznato muzičko, odnosno festivalsko okupljalište.

Tajna paškog sira

 Paška sirana naša je prva destinacija. Formirana je 1946. godine kao poljoprivredna zadruga, odnosno mala sirana koja je imala i matično stado ovaca. Danas ima svojih 3000 ovaca i 20 pastra koji rade u sektoru stočarstva . Ima i 100 kooperanata sa otoka Paga ,stotinjak obitelji koji imaju manja stada. Osim za kupce, ova sirana bori se i za kooperante i za svaku kap ovčijeg mlijeka. Paški sir je ovčiji sir proizveden isključivo od paške ovce, životinjice otporne na teške uvjete kamenitog tla sa malo vegetacije. Sa ovog škrtog i golog otoka dolazi najpoznatiji i najnagrađivaniji hrvatski sir . Zato je priča o paškom siru posebna. No, naša domaćica kaže da tajne paškog sira u proizvodnji nema, da je to klasična proizvodnja. Tajna je , otkriva nam ona, u otoku Pagu. On ima jako puno aromatičnog bilja , kadulje i lavande, pa tako, sve skupa i, bura i sol i, aromatično bilje jesu zapravo tajni sastojci koji daju posebnost paškom siru. Kravlje mlijeko sirana kupuje na kontinentu, jer krava ovdje nema. Sirana proizvodi i sireve sa kaduljom, paprikama, aromatičnim biljem, tartufama, a sve proizvode izvoze  čak i u Ameriku.

Gegić u Beču

Zagrepčanin Matko Kovačević, Pažanin po majci, dočekao nas je na glavnom trgu grada Paga. Prije tri godine odlučio je da u porodičnoj kući staroj 15 stoljeća, koliko i sam grad, pokrene vlastiti biznis. Tako već treću sezonu vodi Wine & Cheese Bar Trapula. Ideja mu je bila približiti gostima paški sir i upariti ga sa lokalnim vinima. Izgleda da je prošao njegov savršen recept jer posao iz godine u godinu raste. Za ovu priliku, osim sireva iz Paške sirane, probali smo baškotine ( o kojima smo već pisali), tradicionalno paško jelo, slatkasti kruh, kojeg rade sestre Benediktinskog reda. Sve to su uparili sa vinima iz proizvodnje Vina otoka Paga čiji nam je vlasnik, Denis Rako , predstavio autohtonu pašku sortu Gegić.

- Na ovom dijelu otoka se većinom proizvodilo bijelo vino i to pet autohtonih sorti otoka Paga, među ostalim Gegić, Topol , Petovka Silbijanac i Cipar. Najpopularnija je sorta Gegić čije podrijetlo smo dokazali u Beču - kazao nam je Rako.

Zanimljivosti u gradu Pagu ne nedostaje. Naš vodič Mate, potkovan znanjem i umijećem vrsnog i iskusnog majstora svog zanata, ispričaće nam priču o nastanku grada Paga, ali i svemu što je za njega vezano.  Tako ćemo  saznati da su na cijelom područje današnjeg grada nekada davno bile livade. Od dana kada je postavljen temeljac pa u narednih 30 godina izgrađen je čitav jedan grad. Stanovnici su, razvaljujući kuće da bi imali materijal za nove, kamen po kamen prenosili u novu postojbinu, današnji grad Pag. Grad koji su napustili nazvali su jednostavno Stari grad i takav je naziv ostao do danas. Novoizgrađeni grad pružao je veću sigurnost, bio je okružen zidinama dodatno pojačanima sa devet kula. Zanimljivo je da su se planovi za izgradnju novoga grada Paga izrađivali u Veneciji, a u svemu tome sudjelovao je i veliki graditelj i kipar Juraj Matejev Dalmatinac. Slijedio je pravila renesansne arhitekture, sa centralnim trgovima i križnim ulicama.

Zašto je paška so najbolja

 Oduvijek je čovjek znao kakva je vrijednost soli. Koliko je ona važna za organizam čovjeka toliko je bila važna za same Pažane.U potrazi za odgovorom na pitanje zašto je paška so najbolja naš domaćin pojašnjava cijelu proceduru te proizvodnje. U Muzeju soli se to može i vidjeti. Radi se o kombiniranoj proizvodnji, sa četiri bazena, odnosno četiri velike grupe bazena gdje se morska voda slanosti od 3,5 do 4% pušta u prvi bazen, pomoću sunca i vjetra voda isparava i u konačnici, nakon prolaska kroz sve bazene ide u posljednji i tu se kristalizira do 25,6 postotaka. Ovdje se sve prirodno istaloži, a kada dođe do kristalizacije ova salamura se dodatno "peče" u rosfrajtnim podlogama i nema šanse za pojavom nekih drugih primjesa , sve je pod strogim uvjetima. Zato ova so ima i dva certifikata, jedan je od Evropske unije koji potvrđuje da je to najbolja so koja se može dobiti a drugi je od države Izrael koji potvrđuje njegovu savršenu ekološku proizvodnju zbog čega su joj dali status košer. Mora se imati na umu da se ovdje so proizvodi više od 5000 godina !

Čiste ruke čipkarice

 U kamenom zdanju Kneževe palače i u organizaciji Društva paških čipkarica „Frane Budak“ smještena je Galerija paške čipke sa eksponatima pravih umjetiničkih djela vrijednih ruku paških čipkarica. Paške žene nisu poznate po kulinarskom umijeću. One za to nisu imale vremena. Valjalo je čuvati ruke za izradu čuvene paške čipke od finog francuskog konca. Svaka je djevojka u gradu Pagu morala znati izrađivati čipku, kaže nam naš vodič Mate. 

Već sa 4-5 godina počinjale su učiti od svojih baka i majki do svoje osme godine ,a onda bi krenule u u čipkarsku školu kod sestara benediktinka i postajale čipkarice. Njihove spretne, mekane i čiste ruke, praveći čvorić po čvorić, stvarale su ukrase, stoljnjake, košulje ... Sve se dekoriralo pa čak i pidžame. Za jedan komad trebalo je po nekoliko mjeseci rada. Ako je žena znala raditi čipku ona je njome mogla u dućanu platiti sve što joj je potrebno - čipka je bila sredstvo plaćanja. Samo u gradu Pagu radila se paška čipka, a cijela mustra radila se iz glave. Njena vrijednost označena je i 2009. godine kada je upisana u UNESCO-ov registar nematerijalne kulturne baštine.

Ostavljamo za sobom mnoštvo zanimljivih historijskih spomenika grada Paga i odlazimo u 10-tak kilometara udaljen kamp Šimuni u blizini istoimenog ribarskog mjesta. Smještamo se u bungalov : dvije spavaće sobe , kupatilo, wc, svi potrebni priključci, internet... Nalazimo se u pravom malom gradu sa bungalovima, mobilnim kućicama, kamping parcelama smještenom na pješčanoj obali. Naš domaćin ,vlasnik ovog nepreglednog i veličanstvenog zdanja i već spomenuti Edo Maržić je putujući po svijetu učio,smišljao, inovirao i došao na ideju da kamenitu obalu samelje i načini Camping Village Šimuni , nadaleko poznat po svojih šest predivnih šljunčanih i pješčanih plaža koje se protežu cijelom njegovom dužinom. Edo je pokazao svoju maštovitost i kod smišljanja njihovih naziva : Plaža dva mornara, Biserna plaža, Zlatna plaža, Briljantna plaža, Plaža bijelog galeba i nama najprivlačnija, Dijamantna plaža sa ljekovitim tretmanima poput tajlandske masaže i haloterapije. Dobar domaćin, bogata ponuda , sadržaj i prelijep krajolik - očito je, mnoštvo  razloga zbog kojih kamp Šimuni u sezoni posjećuje i do 4500 gostiju dnevno. Mržić je izgleda našao savršen recept.

 Našu gastroavanuru nastavljamo u restoranu kampa Šimuni " Mali raj". Ispijamo koktele od gina, tonika, chilija i drugih tajnih sastojaka u režiji tima  Kotanyi začina. Tema večeri je paška janjetina, skuta i začinske trave. Glavni kuhar , mladi i iskusni Zagrepčanin Nikola Leko, vodi tim kojeg čine dva Indijca i jedan Nepalac.

Evo šta nam je pripremila ova internacionalna ekipa:

•  Janjeća pašteta na brusketi na podlozi od mladog sira uz Maraštinu Marka Sladića
•  Izbor otočkih sireva s baškotinom i preljevom od lunskog maslinovog ulja uz Opolo 2016, PZ Svirče
• Janjeća juha s domaćim punjenim noklicama uz Bogdanušu 2016, PZ Svirče
• Tris od domaće tjestenine janjetine, puževa i mirodija otoka Pagauz Pošip 2016, PZ Svirče
• Janjetina na pireu od boba s preljevom od majčine dušice i palentom u ovitku uz Plavac Delux 2016, PZ Svirče
• Cheesecake od skute sa sladoledom od kadulje

Kakav savršen dan ! Umorni i prepuni utisaka vraćamo se u naš bungalov. Čeka nas još mnogo toga : Novalja, Lunski maslinici, plaža Zrće, Hotel, restoran i vinarija Boškinac , sirana Gligora. No, o tome u sljedećem nastavku.