Hotel, Terme Sveti Martin, za svoje potrebe uzima proizvode od lokalnih dobavljača. Tako lokalni proizvođači imaju sigurnu prodaju i motivaciju, a hotel siguran, svjež i zdrav proizvod...

Piše: Mevlida Novalić

RUŽICA SEM BILA: Ono što je makedonska pjesma bila za bivšu Jugoslaviju, to je, kažu, međimurska za Hrvatsku. Međimurske pjesme naveliko i naširoko su opjevane. I Džoni Štulić je obradio dvije: „Klinčec stoji pod oblokom“ i „Mamica su štrukle pekli“. Pjesma Bijelog dugmeta „Ružica si bila“ nastala je upravo iz međimurske „Rožica sem bila“. „Ljubav se ne trži“ je još jedna od pjesama... Ali nije Međimurje poznato samo po pjesmama. Počašćeno je i nadimkom Hortus Croatiae (Vrt Hrvatske ili Cvjetnjak Hrvatske). I sami smo se uvjerili zašto. Kuće, nimalo napadne arhitekture i luksuza, napadne su  zbog svoje urednosti, ošišanih zelenih travnjaka, bašti, balkona i prozora prepunih cvijeća, njiva bez trunke nereda... I dobrih i ljubaznih ljudi. A tamo gdje dobre pjesme i ljudi ima, ima i lijepog druženja.

Na druženje u ovaj krajnje sjeverni dio Hrvatske, omeđen rijekama Murom i Dravom, našu ekipu pozvao je Klub za promoviranje gastronomije „Gastronaut“, iz Hrvatske, i izdavač edicije „100 najboljih hrvatskih restorana“, na čelu sa Karin Mimicom, idejnim tvorcem i voditeljicom svega navedenog. Gastronaut je, u saradnji sa Turističkom zajednicom Međimurske županje, za domaće i strane novinare, te ugledne restoratere i druge članove Kluba u okviru studijskog putovanja Međimurjem pripremio bogat program i bogatu trpezu. Za početak, naša ekipa bila je smještena u Termama Sveti Martin. Posebno nas je obradovala reklamna naljepnica sa zastavom Bosne i Hercegovine na ulaznim vratima hotela i znakom naše košarkaške reprezentacije koja je ovdje ranije gostovala. Doživjeli smo to kao svojevrsnu dobrodošlicu. No, kasnije ćemo se vratiti Termama i njihovoj fantastičnoj ponudi.

ČVARCI I ZLATO: Restoran Mamice bila je prva destinacija našeg jesenjeg eno-gastro uvida u Međimurje. Vlasnica restorana Sandra Nedeljko demonstrirala je kako se peku čvarci, kako se rade krvavice te pripremila degustaciju specijaliteta kolinja (svinjokolja) uz vina Belović i Lovrec, domaću višnjevaču i kuhano vino sa jabukama, klinčićima i cimetom. Sandra je kulinarstvo usavršavala u Londonu, a ovdje nam je, zajedno sa suprugom Žarkom, vezla kulinarsku priču o običajima i gastronomiji ovoga kraja.

Na obali rijeke Drave čekao nas je 94-godišnji Matija Horvat, najstariji i jedini preostali hrvatski ispirač zlata danas. Demonstrirao nam je postupak ispiranja i potrage za zlatom iz dravskog mulja, baš kako je to radio od svoje 15. godine, odnosno daleke 1937, pa  sve do izgradnje prvih hidrocentrala na rijeci i nestanka riječnih sprudova.

- Mukotrpan je to posao bio, ali je spašavao od neimaštine - priča nam ovaj  vitalni starac.

Ovim poslom bavilo se 200-tinjak mještana njegovog sela Donji Vidovec. Danas je ispiranje zlata još jedna u nizu turističkih atrakcija Međimurja, sa Matijom Horvatom u „glavnoj ulozi“. A, zaista, ko bi mogao bolje i živopisnije od njega novim generacijama pričati priču o ispiranju zlata u rijeci Dravi!?

Nakon potrage za zlatom, čeka nas novo zlato - ono medeno! Na imanju simboličnog naziva Medeni vrt, u Črečanu, dočekuje nas nova domaćica, Tatjana Šardi. Završila je tekstilni dizajn, no danas se, zajedno sa svojim bratom, bavi pčelarskim zanatom. Nastavili su porodičnu tradiciju koja traje unatrag 100-njak godina. Tatjana ima mnogo toga za ispričati, a zbog energije i poleta sa kojim nam je sve predstavljala, stekli smo utisak da se ona jednostavno  stopila sa svojim pčelama i svojim Medenim vrtom: bila je lepršava kao pčele, ljubazna i topla kao jesenje sunce koje nas je grijalo i slatka kao njeno medeno zlato prikupljeno iz košnica. U Medenome vrtu u Črečanu organizuju i radionice za djecu, a posjetitelje dočekuju i žene Udruge Vrijedne roke Međimurja koje prezentiraju izradu cekera od kukuruzovine.

SINERGIJA: Zanimljiva priča dočekala nas je i u našem sljedećem odredišu, restoranu Mala hiža (hiža - kuća). Vlasnik restorana Branko Tomašić i njegova porodica ispričali su nam kako je napravljen ovaj restoran i kako je Tomašić, inače grafičar po zanimanju, u Otoku Svibovskom, kod Ivanje Reke, pronašao staru, oronulu, drvenu kućicu, tradicionalnu hižu hrvatskog prigorja sagrađenu 1887. godine, i komad po komad ju je preselio i sastavio ovdje u Mačkovcu, zadržavši autentičan izgled. Zaključili smo da nikada ljepšu juhu od tikve (ili buče) nismo jeli, a po prvi put smo probali i prelijepi sladoled, također od  tikve. I, ostali bez riječi. Nije bez razloga ovaj restoran dugi niz godina na listi 100 najboljih u Hrvatskoj!

U restoranu Međimurski dvori morali smo zasukati rukave i staviti pregače. Domaćini su u svojoj kulinarskoj radionici Etno Art Chef priredili tijesto za pripremu međimurskih specijaliteta: trgance, zlevanke i štrukle sa tikvama. Radionicu je vodila Slađana Herman, a na njoj su učesnici iz raznih krajeva kuhali i zabavljali se. Kuhinja je mjesto za zbližavanje ljudi, moto je ove radionice, ali i samih vlasnika, porodice Martinjaš, Tanje i Marijana. No, veče se nije završilo u radionici. Vrijedni vlasnici su za svoje goste priredili večeru na temu „mistični okusi Međimurja“, s obilatim sljedovima tradicionalnih jela. Navešćemo jedno od njih: „Pikačovi špikači od telećeg pečenja sa šiškrlinima (u umaku od vrhnja i crvene horgoške paprike sa valjušcima od kukuruznog brašna i krumpira)“. Eto, čisto da dočaramo...

A nije sve stalo ni na večeri. Maštoviti i inovativni kakvi jesu, ovaj vrijedni bračni par, uz pomoć Veronike Srnec, Mateje Krušelj i Kristine Žganec, studentica treće godine menadžmenta, turizma i sporta Međimurskog veleučilišta, izveli su pravu malo predstavu u kostimima iz vremena hrvatskih banova Zrinskih. Čast da ga „Zrinski“ proglase vitezom imao je gost iz Kine, koji se na vjernost zakleo na tečnom hrvatskom: „Prisežem!“ Na ulazu u dvoranu svirkom na cimbalima sve nas je zabavljao 28-godišnji Neven Kovačević, iz Čakovca.

Sve vrijeme sa nama je bio i Rudi Grula, predsjednik Turističke zajednice Međimurske županije i ujedno domaćin ove naše turističko-promotivne ture na temu jeseni u Međimurju. Ponosi se jer je priča o turizmu u Međimurju povezana sa dobro osmišljenom županijskom turističkom strategijom, kao i ulaganjima općenito u komunalnu infrastrukturu pa i onu turističku. Kazao je i kako su se za razvoj i projekte nekada trošile međimurske pare, a sada se sve više koriste fondovi Evropske unije. Imaju oni i poveznicu sa Bosnom i Hercegovinom. Naime, Gula nam priča da turisti često miješaju Međugorje i Međimurje. No, sve to oni lijepo objasne. A, u šali kaže on i, da ne bi bilo loše da im se još nešto i ukaže...

Upravo sve navedeno i ispričano primjer je uzajamnog djelovanja i saradnje  vlasti i turističkih radnika, te kreativnosti turističkih poduzetnika. Još jedan primjer međimurske sinergije kasnije ćemo čuti i u hotelu u kom smo bili smješteni, odnosno Termama Sveti Martin. Naime, ovaj hotel za svoje potrebe uzima proizvode od lokalnih dobavljača. Tako lokalni proizvođači imaju sigurnu prodaju i motivaciju, a hotel siguran, svjež i zdrav proizvod.

Eh, kada bi barem ovi naši političari i oni koji vode ovu našu zemlju izvukli neku pouku iz ove priče iz Međimurja!

 IZVRSNI NA KONTINENTU: Zbog svega navedenog, ali i zbog još mnogo toga što se nudi, kažu da Međimurje predstavlja najrazvijenu destinaciju kontinentalnoga turizma u Hrvatskoj. Kao takva prepoznata je i u Evropi. Naime, dvije godine zaredom Međimurska županije ovjenčana je prestižnom nagradom Eden - Evropska destinacija izvrsnosti, apsolutno najvećim evropskim priznanjem koje neko turističko odredište može dobiti. Pripalo joj je to zbog turističke ponude Gornjeg Međimurja ponajprije zahvaljujući vrijednim vinarima, vlasnicima obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) i turističkim djelatnicima koji su znalački iskreirali tu svoju ponudu te nagradu zaslužili po drugi puta - 2015. godine predstavivši svoju ponudu na temu „Turizam i lokalna gastronomija“. I samog Rudija Grulu je Hrvatska turistička zajednica proglasila najboljim hrvatskim turističkim djelatnikom za 2014.

ZA TIJELO I DUŠU: Analize kažu da je termomineralna voda u Termama Sveti Martin jedna od najljekovitijih u Evropi: litij je dobar za antistres i antidepresiju, stroncij za gustoću kostiju, natrij za liječenje artritisa i protiv starenja, jod za štitnjaču, kalij za srce i detoksikaciju, flour je pogodan za osobe s osteoporozom. Za one koji imaju problem sa kičmom te ortopedskim problemima i povredama tu je i Lumbalis centar zdravlja. Uz sav ostali sadržaj koji nude Terme Sveti Martin, složit ćemo se sa njihovom poslovnom krilaticom da će ovdje naš „um, duh i tijelo pronaći ravnotežu...“.