New Delhi, Taj Mahal, rijeka Ganges , rituali molitve i spaljivanja, meditacija, sjever i jug Indije obišao je saradnik BH putovanja i prenio svoje impresije 

Piše: Ante Mađor ( Hrvatska)

Indiju sam uvijek preskakao u odabiru nove destinacije za otputovati.Činila mi se previše dostupna, jer kao svi kad- tad odu do Indije.Čak sam smatrao da me neće ni iznenaditi sa svojom intezivnošću boja, zvukova, mirisa,okusa...Naravno da sam bio glup i zeznuo se! Indija može biti sve,samo ne obična. A moja priča o Indiji   krenila je ovako...

Za ne baš velike novce (oko 500 eura) pronašao sam povratni let iz Zagreba(Hrvatska), preko Beograda ( Srbija), pa Abu Dabia(Ujedinjeni Arapski Emirati)  do New Delhija koji se nalazi na sjeveru Indije. Za nekih petnaestak sati bio sam na aerodromu Indira Ghandi.  New Delhi bio je obavijen smogom  tako gustim  da je taksista jedva vozio. Ustvari, vozio je i brže nego bi to bilo sigurno, ako se ja nešto pitam. A nisam se pitao. ... Bilo je gluvo doba dana, rano jutro ustvari , pronašli smo nekakav jeftini hotel u starom dijelu Delhija. Nije mi se spavalo i odlučio sam prošetetati.

Ta moja uličica,kao i cijeli taj kvart u kojem smo se smjestili bio je prepun štandova, malih zanatskih radnji,uličnih prodavača svega i svačega. Malo sam doručkovao s nogu  i popio prvi čaj, koji će mi postati svakodnevni  ritual u mom dvadesetodnevnom boravku u Indiji.

Probudio sam se nakon četiri-pet  sati spavanja,  jer je situacija u hotelu podsjećala na autobusni kolodvor. Pokupio sam se sa namjerom da malo lutam,nađem novi smještaj i napravim plan šta i gdje sutra, jer putujem bez ikakvog plana i programa. Jedino što sam znao je da se želim voziti njihovim željeznicama, zatim voziti “pravom“ rikšom- pri tom  mislim na onu koju vuče čovjek , onda otići na rijeku Gang (Ganges) da vidim taj ritual spaljivanja. Naravno, usput  moram probati svu hranu koja mi se bude nudila . Sve ostalo je bilo otvoreno.

Pravac za rijeku Gang

Našao sam normalniji smještaj i ostatak vremena proveo lutajući  Delhijem. Ponekad je vrlo teško hodat između mora ljudi, motora, motor -rikši, bicikl- rikši, auta, krava...  Već na samom početku  bilo mi je jasno da je ovo skoro najveći kaos koji sam ikada vidio i kroz koji sam prolazio. Hranio sam se  uglavnom u restorančićima u kojima se i oni hrane, ili po ulici.  Za sada mi se hrana jako sviđa, ali  je još rano za nekakve analize...Prespavao sam i krećem za Agru, gradu prijestolnici velikih mogula. Udaljen je od Delhija nekoliko sati autobusom, a na putu prema mojoj sljedećoj destinaciji, gradu Varanasiju. U Agri je između ostalog i veleljepni  i poznati  spomenik Taj Mahal.  Pokušavam što jednostavnije doći do stanice gdje se nalazi minibus za Agru. Trebam se prebaciti nekih 30-tak kilometara . Najjednostavnije je taksijem, ali on može bit i skup,a  ako uzmem moto- rikšu,onda mi je dosta hladno jer tih dana na sjeveru i nije bilo najtoplije, a ja nisam najbolje obučen. Odlučujem se na underground koji je stvarno praktičan i moderan,samo ponekad kad su baš gužve, putovanje nije  moguće izvesti sa ruksakom na leđim-  kada se zatvaraju vrata od vlaka, postoje oni koji  guraju ljude unutra...Nekako sam ipak stigao do te stanice i već nakon par sati sam bio u blizini Taj Mahala. Bio je mrak i odlučujem da to ostavim za sljedeći dan. Kažu da je u svitanje Taj Mahal najljepši. Nisam dočekao svitanje, ali sam se oko devet sati uputio da vidim to čudo. Karta za Indijce košta 20 rupija (što je oko 0,50 KM), a  za turiste 750 (oko 19,00 KM). Prednost je što se ne čeka u istom redu,jer je velika gužva..godišnje ima tri milijuna posjetitelja i mislim da su to većinom Indijci. Taj Mahal je impresivan kao i  građevine pored njega, samo su u njegovoj sjeni. Inače, u Agri se puno toga ima  za vidjeti. Bio sam i  u Agra Fortu  odnosno obrambenoj građevini koja jako podsjeća na dubrovačke zidine,samo u nekakvoj crvenoj varijanti. I ovdje su ulice  kao u starom Delhiju: prepune prometa, smeća,ali sada sa puno više krava, koza i sa pokojom svinjom. Plan mi je vlakom doći do Varanasija, a kako svi negdje stalno putuju, te karte se trebaju uvijek unaprijed rezervirati.Uspio sam naći  ležeće mjesto u nekoj nižoj klasi, bez grijanja-hlađenja, ali bitno je da se leži. Trebam pričekat samo jedan dan.

Vlakovi su kod njih najpopularniji način prijevoza,postoji dosta klasa,najviša klasa je skuplja i od avionske karte,a jedino se za najjeftiniju klasu ne treba unaprijed rezervirati- to su oni vagoni gdje ljudi bukvalno vise sa svih strana . Moj vagon je bio zanimljiv, prepun Indijaca od kojih većina sjedi,ili stoji, ali su svi obučeni u toplu garderobu i sa dekicama.Nakon 16 sati smrzavanja, uz poneki čaj koji sam kupio kad bi na raznim stanicama ulazili prodavaci svega i svačega, stigli smo u Varanasi- sveti,prastari grad.Uskoro sam shvatio da buka, gužva, smeće i razne vrste izmeta koje sam do sada viđao ovdje dobijaju još jednu, višu dimenziju. Pogotovu ako pada kiša koja sve te ulice i uličice čini skoro nemogućim za hodanje. Bicikl-rikšom sam došao blizu hotela,a ostatak puta sam prolazio uskim uličicama gdje je bezbroj radnjica sa svilom,kašmirom,obućom, ma sa svim i svačim!

Moj hotel je na Gangesu, par minuta desno je Dashashwamedh Ghat,mjesto gdje se održavaju molitvene ceremonije, a na lijevu stranu Manikarnika Ghat- tu se spaljuju umrli a pepeo im se prosipa u rijeku.Ta dva mjesta, a posebno tu gdje  se vrši spaljivanje su mi najčudnovatija mjesta koja sam ikada vidio. Imam osjećaj da ni najlucidniji redatelji ne bi uspjeli u jedan kadar ubaciti sve ono što se tamo može vidjeti.

Osjetio sam "pravu" Indiju

Mislim da, dok sam tih par dana boravio tamo, nikad nisam bio bliže srednjem vijeku. Zbog krava koje ljudi doslovno  drže u kućama, mirisa ili smrada svog tog izmeta i smeća koji  preplavljuju ulice, taj dojam je dosta jak... Dosita , neko posebno mjesto. Satima sam znao sjediti i gledati život koji se odvija uz Ganges i na Gangesu. Život i umiranje- cijeli jedan životni ciklus.

Prošlo je osam do devet  dana od mog dolaska, a već sam  vidio i osjetio tu“pravu“Indiju, većinu ulične i restoranske hrane sam već probao ( meni je odlična). Restorani u kojima se  hranim,su u pravilu restorani gdje se i oni, Indijci,  hrane. Barem u pedeset posto slučajeva su vegeterijanska jela, ostala polovica nudi još piletinu, ribu i rijetko kad kozletinu.Cijelo  vrijeme mi je hladno i  odlučujem se na odlazak ka jugu,na more. Najjeftinija opcija koja mi se nudi avionom je za saveznu državu  Goa. Leti se sa nekom njihovom kompanijom preko Delhija i od tamo dva i pol sata do Goe. Napokon 30 stupnjeva ! Kako nemam nekakav plan,ukrcavam  se sa nekom ekipom koja traži još jednoga da podjelimo troškove taksija i idemo u dva sata udaljeno mjesto Arambol.To je mjesto sa tisuću barova, bungalova i bezbroj hipijevaca. Meditira se na svakom koraku.Tu sam naletio i na ljude sa ovih naših područja, falio nam je samo Makedonac pa da bude cjelokupna bivša Jugoslavija.

 Pozitivno je mjesto,ali nije po mojoj mjeri. More je žuće i od Gangesa. Nakon dva dana putujem dalje u glavni grad Goe, Panjaji.To je portugalska kolonija gdje  jednostavno nemate  nikakav osjećaj da ste u Indiji,čak ni krava nema.Da ne vidim Indijce ,pomislo bih da sam negdje u Južnoj Americi.Iz Panjaija imam sleeper bus za Hampi.Ti autobusi su zamišljeni tako da djeliš ležaj sa još nekim- i tako 12-13 sati.Imao sam sreće, zapao me mršavi Australac sa osjećajem za prostor.

Hampi je u 15. i 16. stoljeću bio prijestolnicom Vidžajangara (Vijayanagara) Carstva , središte trgovine, vjere i kulture, te najveći grad u Indiji s velikim brojem znamenitih građevina. Ovdje se nalazi 54 svjetski značajna spomenika, sa stotinama drugih od nacionalnog značaja.  Općenito jako puno je povjesno značajnih mjesta svugdje u Indiji i za ovih nekoliko lokacija koje sam ja obišao u 20-ak dana,mogli bi se potrošiti i mjeseci,a da se ne vidi sve...Hampi je također poseban, jer između svih tih građevina koje su pod UNESCO-vom  zaštitom, meni su posebno interesantni bili  ogromni kameni „blokovi“za koje imaš osjećaj da ih je neko rukom tamo postavljao. Nakon dva dana boravka  u Hampi ,odlučujem se opet za more,ali ovaj put idem na jug Goe, Kazali su mi  da su tamo plaže predivne, a turizam umjeren. Trebalo mi je 15-ak sati i četiri autobusa do mjesta Palolem. To je mjesto gdje ostajem svoja zadnja četiri dana boravka , smješten u bungalovu među palmama 100 metara od Arapskog mora. Stvarno lijepo mjesto, sa dosta restorančića na plaži, barova, palmi, a opet bez  ikakvog presinga. Jednostavno, idealno mjesto za totalno se ulijeniti. To sam i napravio, pa su mi ti dani doslovno prebrzo prošli.

Indija je  priča za sebe, ne znam koliko puta bi se trebalo vratiti  po 20 dana da bi se vidjele sve njezine boje, ali već znam da bih barem još jedanput trebao doći!

P.S-Onom originalnom riksom iz starijih vremena se nisam vozio, nisam ih uspio naći...Sva ostala očekivanja su se ostvarila