Proputovao je 93 zemlje i sakupio bogato turističko iskustvo koje sada prenosi drugima

Andy Lee Graham, Amerikanac iz Indijane, rođen u malog gradu što se zove Angola, putuje svijetom već punih 16 godina. Bez pauze. Smatra da obilazi svijet duže od svih putnika svijeta.
- Neki putuju dvije ili tri godine, pa se smire. Neki, opet, putuju po svijetu mjesec dana pa borave u svojoj zemlji naredna dva ili tri…  Ja u Americi nisam proveo duže od 20 dana u jednoj godini tokom posljednjih 16 godina - kaže Graham.
Studirao je filozofiju i psihologiju, vrlo uspješno se bavio prodajom nekretnina, u jednom je trenutku raspolagao sa više od 230 kuća.

Prenoćište za 10 dolara

- Te 1998. godine, negdje u decembru, otputovao sam u Meksiko. Tada obično nema mnogo posla pa sam mogao uzeti šest sedmica odmora. Ležao sam na predivnoj plaži Akapulka posljednje, šeste sedmice i razmišljao sam šta dalje treba da radim. Kome koju kuću moram prodati, sa kim se moram sastati, koga pozvati telefonom, koju banku posjetiti...
I shvatio je.
- Više ne želim da živim takav život. Želim putovati, živjeti, uživati,  ležati na plaži, razgovarati sa ljudima bez krajnjeg cilja. Bez obaveze da budem ljubazan i razložan da bih nekome prodao kuću...
Vratio se kući i prodao sve što je imao. Pokretno i nepokretno.
- Taj novac mi je omogućio da putujem naredne dvije godine. Tada još ništa nisam znao i, mogu slobodno reći, potrošio sam mnogo više nego što sam trebao. Danas znam da u svakom gradu u cijelom svijetu mogu naći prenoćište za 10 dolara, a u nekim državama i za mnogo manje. Prvi mjesec mog neprestanog putovanja samo za telefonske troškove potrošio sam 500 dolara. Sada je sve potpuno drugačije. Imam mnogo putovanja iza sebe, tehnologija je drugačija, bolja.
Želio je putovati, ali novac se polako topio...

- Sve vrijeme sam razmišljao o tome kako napraviti neku vrstu perpetum mobilea, kako putovati bez prestanka, jer nakon druge godine sam već postao neizlječivi ovisnik o putovanjima. Kako naći novac za ovakav način života? To je doba revolucije dot-kom kompanija, da vas podsjetim. Internet je bio u vrtoglavom usponu. Napravio sam svoju web-stranu, počeo dijeliti svoja iskustva sa drugima. Počeo sam dijeliti savjete drugim putnicima, imao sam pregršt korisnih informacija. Naravno, besplatno. I, siguran sam, imam dokaze, da je svako kome sam dao savjet o bilo kom putovanju, uštedio pristojnu sumu novca. Google Ad Sence, odjel za oglašavanje velikog Googla, postao mi je najveći prijatelj i finansijer.
Oglašavali su hotele, turističke agencije, aviokompanije, putnička osiguranja, mobitele… A sve na mojoj web-stranici... Svakoga mjeseca sam dobivao ček sa pozamašnom sumom koja mi je omogućavala da putujem bez ikakve brige o finansijama.

Voli tropske krajeve

Danas, 16 godina nakon što se odlučio za ovaj nevjerovatno uzbudljivi,  rijetko viđeni način života, Andy posjeduje više od 100 web-stranica  koje se bave putovanjima na sve moguće načine. Veliki je to broj pa mu pomaže Indijac, koji vodi računa o svemu što je potrebno.

Naravno, redovnu i prilično veliku platu prima svakoga mjeseca... A Andy putuje širom svijeta, razgovara sa lokalnim stanovništvom, sve to snima svojom već zastarjelom kamerom te svakoga dana, svih 365 dana u godini, objavljuje svoje kratke filmove na svojoj web-stranici. Svakoga dana na njegovoj web-strani možete saznati gdje se trenutno nalazi, šta radi, sa kim se druži, koje su cijene smještaja u državi u kojoj trenutno boravi, pošto je hrana, kako ljudi žive, kakvo je vrijeme... Ko želi putovati može kupiti sat konsultacija sa Andyem. To će vas koštati 50 dolara za sat vremena. Uštedjet ćete mnogo više. I nećete imati problema na putovanju. Jer Andy je taj put već prešao.
- Prije svega me zanimaju ljudi, uživam u tome da razgovaram sa ljudima. Važna mi je, jako važna i klima države koju posjećujem. Ne shvatam šta je lijepo u tome da se probijam kroz snijeg sat vremena da bih prešao 500 metara. Stoga obožavam toplije, tropske krajeve. Građevine, izgled grada i naselja su mi također jako važni. Lijepo je uvijek i na svakome mjestu na svijetu lijepo… Istorija mi nije toliko važna mada sam, na svim putovanjima, naučio sve što treba da znam. Mi Amerikanci nemamo baš dugu istoriji i možda je to razlog zbog koga baš i ne polažem previše pažnje onome što je bilo prije sto ili 200 godina u gradu u kome se nalazim danas.
Ipak, od svega mu je najvažniji prvi utisak o državi u koju je tek stigao.
- Tačno, kao i uvijek, kao u svemu, najvažniji mi je prvi utisak. Reći ću vam primjer - tražio sam vizu za Rusiju i službenica u ambasadi mi je rekla: Endi, naplatit ću ti vizu za Rusiju najviše što mogu jer su Amerikanci, prije mjesec dana, odbili moj zahtjev za vizu. E, neka mi sada neko objasni kako se ja mogu dobro osjećati u takvoj zemlji? Malo mi je nedostajalo da se vratim, da zaboravim na putovanje po Rusiji. Kakve ja veze imam sa njenom aplikacijom za vizu? Mnogo mi se čudnih i zanimljivih stvari dešavalo u ovih 16 godina neprestanog putovanja.

Tajna ćevapčića

Prvi dojmovi Andya Grahama o Bosni i Hercegovini, putnika sa najdužim stažom neprestanog putovanja po svijetu, sasvim su pozitivni.
- Kada sam došao u Mostar iz Hrvatske, odmah, tek po izlasku iz autobusa, istoga trena, naišao sam na ljude spremne da mi pomognu, pokažu put ka hostelu koji sam tražio, da mi kažu gdje i šta mogu jesti, a sve s osmijehom. U Sarajevu je bilo još bolje… Dečko koga sam upoznao u tramvaju, tek što sam izašao iz autobusa, odveo me do hostela koji sam prethodno rezervisao. Ovo je predivna zemlja sa predivnim ljudima. Imate nevjerovatnu perspektivu jer svako normalan, svako ko želi sebi dobro, svako ko želi da uživa u životu, mora posjetiti Bosnu i Hercegovinu. Definitivno, ovdje ću se vratiti.
Nisu samo ljudi ti koji su ga oduševili u BiH.
- Da mogu, svaki bih dan jeo ćevape i burek. Probao sam dobiti recept za ćevape, ali... nema šansi. To je hrana, to je brend koji morate razvijati, zaštititi, reklamirati… Odavno ništa tako dobro nisam pojeo. I moram dodati najveći kompliment koji mogu dati bilo kojoj državi ili gradu – ovdje sam jeo kobasice raznih proizvođača… To je rijetkost u svijetu da kobasice predstavljaju specijalitet, delikates... Očigledno svaki proizvođač jako vodi računa o kvalitetu prehrambenih prizvoda. Kod nas u Americi se hrana radi za ogroman broj ljudi i svi koji drže do sebe i svoga zdravlja nikada neće okusiti nikakvu kobasicu, salamu, paštetu. Ovdje sam baš dobro jeo i, definitivno, svakome preporučujem da proba sve vrste vaše hrane. Sve je ukusno i zdravo. Provjerio sam, ne koristite sve one čudne, često opasne dodatke, koji nas mogu dovesti do teških bolesti. Rok trajanja hrani je kraći. I to je jasno naznačeno na svakom prehrambenom proizvodu. Samo treba čitati.

Uskoro knjiga o 100 zemalja svijeta

Za relativno kratko vrijeme Andyju se BiH svidjela toliko da je odlučio doći ponovo. Najmanje mjesec, a najviše tri.

- Kada čovjek negdje doputuje i ostane duže od tri mjeseca onda može reći da tamo već živi. Nigdje nisam ostao duže od tri mjeseca. Ima takvih mjesta svuda na svijetu, gradova gdje bih rado ostao  duže, ali... Ja želim putovati, razgovarati sa ljudima. Vidjeti cijeli svijet.