Istina o visočkim piramidama će se (raz)otkriti kad-tad, a dok je čekamo odlučili smo da u mjesecu septembru, dakle izvan turističke sezone, posjetimo Visoko, kako bi na licu mjesta vidjeli šta se dešava na terenu i kakve to zapravo ekonomske efekte ima cijela priča i istraživanje koje je prije skoro osam godina započeo Semir Osmanagić.

Na štandu sa suvenirima, u dnu piramide Sunca, na putu prema ostacima srednjevjekovnog grada Visoki nalazimo vlasnika Nedžada Šećerovića, sa kojim smo razgovarali o tome šta se sve u Visokom promijenilo od 2006. do danas.

 Hotel na piramidi Sunca

Odmah nas upućuje na kratku šetnju ulicama grada tokom koje ćemo čuti najmanje šest različitih jezika. Prije Osmanagića, kaže, to je za Visoko bila misaona imenica. Posjetioci ostaju i po mjesec dana, vikendom ili po sedam dana, a tu su i stalne grupe volontera koji radi na istraživanju i čišćenju.

Najviše turista je iz Slovenije, ali ih ima i iz Austrije, Mađarske, Njemačke. Veće grupe idu u Sarajevo, a u Visokom su na dnevnom obilasku. Nažalost, Vosoko ne može prihvatiti veće grupe, priča nam Šećerović i konstatuje da grad još uvijek nije spreman za turizam.

- Ovdje k'o da je udario grom iz vedra neba. Visoko je zanatski grad. Sad se malo, pomalo uklapamo - pojašnjava.

Ratni vojni je invalid i od 2006. živi od ovog posla i tvrdi da ovakvih kao on u Visokom ima još mnogo. O istraživanju i Semiru Osmanagiću misli sve pozitivno i tvrdi da isto misli 80% građana Visokog. Suveniri koje prodaje većinom su domaće proizvodnje; tu su glinene posude, ručni radovi od kože, drvenarija majstora sa Goduše, zatim radovi u bakru.

Kaže da opština ni danas ne prilazi turizmu kako bi trebalo, ali i da je to i građanima nepoznanica, da trebaju edukaciju. Smatra da sve to koči dosta investicija i pokazuje nam rukom na okolno područje.

- Sve što pogledate zemlje okolo, to su sve pokupovali ljudi iz Malezije, Njemačke, Australije... Znači, to su sada novi vlasnici - kaže Šećerović i sve potkrepljuje i infomacijom da će investitor iz Njemačke na piramidi Sunca graditi hotel. Prema njegovoj slobodnoj procjeni, zbog kiše i lošeg vremena, ove godine je dvije trećine gostiju manje u odnosu na prošlu.

Iz Fondacije Arheološki park: Bosanska piramida Sunca kažu da je ove godine bilo između 15 i 20 hiljada posjetilaca.

Spiritualni centar svijeta

Na piramidi Sunca, ispod zidina kraljevskog grada Visoki, nalazimo Šandora Džerfija iz Splita. Ovaj Mađar, pomorac u penziji, porijeklom je iz Banata. Na sunčanom, ali vjetrovitom danu gol je do struka, bos i raščupan. Društvo mu je pravio mještanin iz obližnjeg naselja, a pored njega su stalno prolazili turisti, u paru ili grupama koji su se spuštali ili penjali prema zidinama kraljevskog grada.

U potrazi je za zdravljem jer je jedino rješenje koje doktori imaju za njegov šećer i njegove noge da ih, kako kaže, kad istrule odsjeku.

- Ovdje špartam, jedan dan piramida Mjeseca, drugi Tumulusi, onda tuneli, piramida Sunca. Energetski mi je najjača piramida Sunca, a najveći utjecaj na zdravlje i regeneraciju osjećam u tunelima, gdje su veliki megaliti - objašnjava nam Šandor i dodaje da se bavio alternativnim energetskim vježbama poput reikia, da je dosta senzibilan i da može osjetiti strujanje pozitivnih zračenja megalita u tunelima.

Nije mu prvi put da je u Visokom, ali je po prvi put došao sam. Već je sedam dana ovdje i u šali kaže da ostaje sve dok ima para. Došao je kombijem, u kući putujućoj, malo se zadržavao u gradovima u Bosni i Hercegovini kroz koje je prolazio i stigao na piramide. Zaključuje da piramide zaslužuju puno ozbiljniji pristup, više pažnje i od strane države i od politike.

- Ovdje rade entuzijasti, dolaze volonteri iz cijelog svijeta da bi nešto kopali, čistili. Ipak su ovo i građevine i energetski strojevi koje zapravo ni ljudi nisu gradili - vjeruje Šandor.

Čudesnu priču o energetskim i magičnim vrijednostima piramida potvrđuje nam i grupa turista iz Ptuja (Slovenija). Njih dvadesetak, okupljeni oko iste ideje, stoje u nizu jedan do drugog na zidu ostataka srednjevjekovnog grada Visoki, lica okrenutih prema nebu, neki držeći se za ruke, neki dlanova okrenutih prema gore, nakon čega slijedi ritual grljenja.

Kasnije nam rekoše da je sve to zbog prenosa i harmonizacije energije, ljubavi i prijateljstva. I nije to jedina grupa ovdje na piramidama koja je došla u potrazi za obnovom i uspostavljanjem ravnoteže između duhovnog i materijalnog ili u potrazi za izlječenjem. Puno je dobrih ljudi ovdje u želji da se širi razumijevanje, kaže jedan od prisutnih.

Ljuti na novinare

 Mustafa Sejdić se kao dijete igrao na prostoru piramide Sunca, u pećini, tunelima... Danas je trgovac suvenirima ispred Labirinta pozitivne energije. Kamenje na njegovom štandu je sa okolnih mjesta. Kaže da pomaže Fondaciji, ali i da ona pomaže njega, a za Osmanagića da je stručnjak i Božiji dar.

Ljut je na novinare koji pišu protiv njega i Fondacije. A, njega, Osmanagića, Visočani vole, on im je donio hljeb, omogućio rad i zaradu. Kritikuje i nedovoljnu podršku od grada Visokog i načelnice.

- Osmanagić za Visoko je kralj, da je ovakvih još pet ljudi u BiH, mi bismo bili Švicarska - kaže Sejdić.

I on tvrdi da je ove godine posao opao zbog lošeg vremena, poplava, demonstracija i da se osjeti nedostatak domaćih posjetilaca, ali je zahvalan Bogu da Osmanagić može sve da izdrži i da nađe ljude koji će da mu pomognu. Mada, kaže, Osmanagić to i ne traži, on tiho priča, tih je i blag, opisuje Sejdić.

- Ovo je dobro za grad, stanovništvo Visokog , Sarajeva, Tuzle, Banje Luke, Mostara. Svaki grad ima agencije, svako će nekoga dovesti, nešto zaraditi - siguran je Sejdić.

Ovdje saznajemo i da Australka, vlasnica najvećeg meditacijskog centra na svijetu, gradi centar i školu meditacije na piramidi Sunca. Na info pultu nas čeka Brad Pitt, kako u šali sebe zove Salko Novokmet. Kaže, dosadilo mu da ga stalno pitaju i zovu jal' Salko ili Slavko, pa je uzeo univerzalno ime koje svi razumiju.