Tekst i foto: Mevludin Mekić

KOD ADEMA I LALE

Rijeke ne piju svoju vodu, drveće ne jede svoje plodove, oblaci ne gutaju svoju kišu. Sve što je veliko uvijek je u korist drugih, naučiš u prirodi. Sve se to da provjeriti na prvoj planini koja vam na um padne. Recimo na Bukoviku, nadomak Sarajeva. Sunčano vrijeme i čisti planinski zrak bili su dovoljan razlog da posjetimo tamošnji planinarski dom kojeg zovu “Kod Adema i Lale“. Na Bukovik smo došli iz pravca Barica, preko Čavljaka. Iza sebe ostaljamo Gulag (Sarajevo) u smogu i magli. Uživamo u pogledu na Jahorinu, Trebević,Treskavicu, Bjelašnicu Vranicu...

Na putu prema Bukoviku nalazi se nekoliko planinskih domova ili malih koliba koje posjećuju planinari i rekreativci -planinarski dom Čavljak, Lasina koliba ili kako je još zovu Kod spomenka, Novka, Kosa ... Svako ima svoj kutak.

Pred domom na Bukoviku, na 1534 metra nadmorske visine,u svom elementu nas dočekuje Adem Đuliman, jedan od posljednjih domara, domaćina planinarskih domova starog kova. Adeleta Dalagija Lala

nas obraduje šoljom domaćeg čaja od crne lipe koju su ona i Adem ubrali u Drežnici. Adem je već petnest godina domaćin ili, kako reče njegov prijatelj Vlajko, otkad je umro Hadžieminagić Muhamed Mačak koji je vodio dom prije Adema.Adem Đuliman, majstor dobrog dočeka i još boljeg štimunga, nekadašnji fudbalski trener u  FK Olimpicu sa Otoke, dobar je pjevač i planinar.

SVI NA BUKOVIK!

- Prvi put sam na Bukovik došao prije pedeset godina. Dom je bio poslije rata porušen, razvaljen. Rijetki su htjeli da rade i ulažu da bi se dom obnovio. Prihvatio sm se posla i malo po malo sam doveo dom u pristojno stanje. Dom posjećuju svi. Dolaze djeca sa roditeljima, vrhunski sportisti, muzičari,političari, knjževnici, ambasadori. Često je u domu boravio bristanski ambasador Edward Ferguson koji se ovdje osjećao kao u svojoj kući. Probleme ostavljaju u gradu, u domu se opuste, pjevaju, našale. Kad se vraćaju kući, dole negdje na Baricama ili Nahorevu, uzmu si te probleme nazad i ponesu ih sa sobom- objašnjava Adem.

Hvali Adem Fehima Škaljića koji je najviše pomagao u obnovi doma i koji je na Bukovik dolazio kao dječak i tu provodio dosta vremena. Njegovi su mu savjeti i danas korisni.

- Rekao mi je: „ Ademe, molim te, nemoj nikad ni jednom čovjeku raditi ono što nebi volio da tebi neki domar uradi bilo gdje u BiH“.Dakle, fleksibilan sam! Ovdje ljudi mogu donijeti svoju hranu i piće, koristiti kuhinju. Ta njegova sugestija mi je ostala kao vodilja. Mješovita je struktura ljudi koja se ovdje sjedini i uklopi. Ljudi koji se nisu nikad vidjeli za čas uspostave prijateljse odnose. Ako se neko i pojavi da poremeti harmoniju,ja to lagano, na lijep i kulturan način, završim - kaže Adem.

CERTIFIKAT

Adem je iskusan planinar. Četrdest godina obilazi planine. Bio je izviđač, goran, ferijalac! A danas ljudi kupe opremu, dva puta odu na planinu i kažu da su planinari! Njegove najdraže planine su Zelengora i Volujak koje su, kaže, u njemu! Obilazi i Prenj, Čvrsnicu, Treskavicu... bar dva puta godišnje zajedno sa svojom ekipom - Refom, Vlajkom, Saburom, Zaimom i naravno Lalom. Te ture traju po nekoliko dana pa i konje koriste za transport. Za njih, za konje, je zadužen Vlajko koji jedini ima certifikat „konjovođe“. Iskusni planinari rjetko koriste markirane staze i imaju svoje unaprijed osmišljene ture ali preporuka je za sve one koji vole planinu da se drže markacija, da poštuju prirodu i svoje mogućnosti.

- Kod nas se nije desilo da se neko povrjedi. Planinarimo lagano, bez obaveze, bez panike! Nekad te uhvati nevrijeme, ali i to je sastavni dio planinarenje. Dom nikad nije bio zatvoren. Najteže je bilo 2012. godine kada je napadalo tri metra snijega. Baš smo se vratili sa Zelengore i snijeg nas je zatekao ovdje. Onda smo se Zaim Bešović, ja i moja ekipa sedam i po sati probijali do Nahoreva po namirnice kako bi dom funkcionisao - sjeća se Adem. 

Hrana u domu je raznovrsna - domaćepite,  uštipci, palačinaka od heljde, tradicionalnigulaš od divljači. Adem sve rijeđe silazi u civilizaciju. Na planini se najljepše osjeća. Odmalena se bavi pjevanjem. Na šlageru Mladi pjevaju proljeću  koji je održan 1971. godine u Banja Luci ušao je u finale. Nije imao sreće. Te godine je pobjedio Željko Samarđić. Adem voli reći da pjeva za prijatelje i za svoju dušu. Stasavao je uz grupe Drugi način, Skroz, dugo je pjevao u kinu Bosna gdje su, kaže, stvorili svoj kutak u kojem su pjevali evergrine i šlagere. Na Bukoviku, u domu, se sluša i sevdalinka, probrane nove  narodne pjesme. Pinkove cajke ne dolaze u obzir.

HAFIZ ŠIRAZI

Adem i Lala su u vezi osam godina. Zajedno vode dom. Lala je Ademu pravi  prijatelj i rijetko je žensko koje voli planinu kao Adem. Nerjetko se u domu parovi vjere, prose, sklapaju se brakovi.

-Velike su razlike u planinarenju nekada i sada. Ljudi su prije dolazili na planinu iz ljubavi prema njoj, a sada dolaze jer im je to doktor propisao ili imaju problema sa ženom, mužem, razvode se ili su obolili psihički. Šestog maja se na Bukoviku tradicionalno slavi Đurđevdanski uranak, praznik svih slovena i prvi dan u godini kada golom guzicom možeš sjesti na travu. Slavimo u domu i Nova godinu, Bukovičke večeri su u septembru. Tada se skupljalju stari članovi USPD  društva Bukovik- objašnjava Adem.

Inače, Planinarski dom na Bukoviku je svojevrsna galerija pejsaža, fotografija druga Tite, Džemala Bijedića, Asima Ferhatovića Haseta... Dođite,pogledajte! Nije tek tako hafiz Širazi za Bukovik rekao: „Toliko je lijepo da ću reći da je ovo mjesto hodočašća za sve griješnike dobrog srca“.