Ekipa u našem čamcu je šarolika i međunarodna. Učesnici su iz američke Luizijane, preko Doboja i Trebinja, do Sarajeva. I Amerika i Bosna i Hercegovina u jednom čamcu. Plovila su ubrzo u vodi i krećemo. Kroz današnju avanturu provest će nas naš domaćin i skiper Sanjin Džajić

Tekst i foto: Mevludin Mekić

Prošle godine, za vrijeme do tada nezapamćenih poplava u našoj zemlji, rafteri sa Neretve i skiperi iz cijele Bosne i Hercegovine prvi su pritrčali u pomoć nastradalim. Srećom, ove godine se čamci, umjesto ulicama Maglaja i Doboja, spuštaju zelenim brzacima kroz kanjon Neretve noseći turiste i obožavaoce prirodnih ljepota i izazova koje ona nudi

Priroda domaća, posada internacionalna 

Rafting na Neretvi je definitivno najbolji način da upoznate i osjetite ljepote ove rijeke. Prema riječima profesora tjelesnog odgoja Sanjina Džajića, našeg domaćina i skipera koji će nas provesti kroz ovu jednodnevnu avanturu, sama ideja raftinga u ovim krajevima veže se za proteste protiv gradnje minicentrala u gornjem toku Neretve, odmah nakon ratnih dešavanja devedesetih godina prošlog vijeka. Jutarnje sunce toplim zrakama kupa plažu Džajića buk, odakle i počinje naša danjašnja relaksacijska avantura. Poslije laganog, ali obilnog doručka, počinje priprema za polazak u pravcu Glavatičeva, odakle ćemo startovati.

Vožnja autobusom traje nekih četrdesetak minuta. Današnje raftere sa krajolikom upoznaje jedan od skipera poznat pod nadimkom Suda, koji daje upute, pravi psihološke pripreme i opušta učesnike kojima je će ovo biti prva adrenalinska avantura ovog tipa.

Nakon ozbiljnih psiho instrukcija, slijedi i lekcija iz ekologije.

- Čuvajte svoju okolinu i bacajte smeće što dalje od sebe - govori Suda izazivajući opštu zbunjenost već naloženih raftera. A onda udara kontru, što dodatno popravlja atmosferu u autobusu: - Samo se šalim, nemoj da koga slučajno vidim da nešto baci!

Kratke pripreme za ono što nas očekuje na našem jednodnevnom vodenom putovanju zelenom ljepoticom i njenom raskošnom okolinom se primiču kraju.

Dok prolazimo iznad bisera u vidu Boračkog jezera, vesela družina je spontano i zapjevala Oj mjeseče, evo pada veče i ...jel me moj dragi kraj izvora čeka.

Sa pjesmom i dolazimo do polazne tačke i mjesta odakle će početi naše spuštanje kroz kanjon Neretve. Posade su brzo napravljene. Neki su se znali od ranije, a neke se prave na licu mjesta. Najvažnije je da svakim čamcem upravlja jedan iskusan i certificirani skiper. Dijeli se i oprema. Tu su kacige i zaštitni prsluci, koji su obavezni, te namjenska odijela i, naravno, veslo.

Ekipa u našem čamcu je šarolika i međunarodna. Stižu iz američke Luizijane, preko Doboja i Trebinja, do Sarajeva. I Amerika i Bosna i Hercegovina u jednom čamcu. Plovila su ubrzo u vodi i krećemo.

Prvi dio etape se zove Zlatni vir, odakle nastavljamo kroz Prvi ženski vrisak. Simboličan naziv sam opisuje kako je i po čemu dobio naziv. Tu već počinju i prvi brzaci i luda zabava koja traje pet do deset minuta nakon čega hvatamo predah i ulazimo u mirniji dio, mali kanjon ili Bukovice, gdje je širina samo do dva i po metra pa se na tom mjestu Neretva bukvalno može i preskočiti.

Slalom kroz brzake 

Idealna prilika za prve skokove u vodu onih odvažnih od kojih neki sljedeću etapu nastavljaju plivajući. Čamci plove dalje i, nakon nekoliko manjih brzaka, pred nama je veličanstven prizor - ušće Rakitnice u Neretvu. Tu se na jedinstvenoj pješčanoj plaži pravi prva pauza da bismo se osvježili i na miru uživali u prekrasnom predjelu i prizoru ušća dvije naše znamenite rijeke. Zbog spektakularnog prizora, čini nam se da bi na tom mjestu mogli ostati cijelu vječnost, da nije vrijeme polaska na šta nas upozorava Sanjin. Sve je tempirano da bi se na vrijeme stiglo na ručak, da se ne hladi. Dok plovimo niz brzake, Sanjin prepričava anegdote iz ranijih tura, a jedna je posebno upečatljiva.

- Bila je grupa Talijana, ali im vrijeme baš i nije bilo naklonjeno. Padala je jaka kiša i sa vrhova litica se odranjalo kamenje. Jednog od njih je pogodio kamenčić u ruku, a nakon spuštanja uz kafu u šali sam mu dobacio: Vi Talijani uvijek nastradate na Neretvi, aludirajući na dešavanja iz Drugog svjetskog rata i Bitku na Neretvi. Blijedo me je gledao da bi nakon pola sata došao sa osmijehom i rekao da je tek shvatio šta sam mu rekao - prepričava nam Sanjin ovu anegdotu.

Buk Ploče je prvi opasniji buk na ovoj dionici. Na skali od 1 do 6, što je evropska standardizovana ljestvica opasnosti, pripada trećoj grupi. Srećom, ali i znanjem, prolazimo ga bez problema uz vriskove oduševljenja učesnika raftinga. Nakon toga ulazimo u Veliki kanjon koji na nekim mjestima doseže visinu i do 1000 metara. Za našeg domaćina i vrsnog poznavaoca ovog kraja, ovo je i najljepši dio današnjeg raftinga mada, kako nam je priznao, nije lako izabrati najljepši.

- To ti je isto kao kad pitaš oca koji mu je od njegovih pet sinova najdraži. Teška odluka - ilustruje Sanjin, a ostatak ekipe se slaže sa njegovom ocjenom.

Veličanstveni prizori vodopada Blizanaca, Picinog vrela, Kalajdžinog potoka i Hajdučke pećine sve ostavljaju bez daha, a naš prijatelj iz Luizijane Ford Mcguffee, inače lovac na krokodile, kao zagreban CD, samo ponavlja:

- Beautiful! Woooow, so beautiful!

Istovremeno ga Husnija, naše trebinjsko pojačanje u čamcu, nadopunjuje sa:

- Eeeeee golemo, brate golemo!

Dok prolazimo ovu dionicu, Sanjin priča o nekadašnjem načinu spuštanja velikim kamionskim šlaufima, gumama i improvizovanim balvanskim splavovima na kojima su se spuštali mještani okolinih sela niz Neretvu i time dokazivali svoju hrabrost i neustrašivost.

Zabava tek počinje 

Izlazak iz Velikog kanjona prati mirna voda nekih 500 do 600 metara, a tu smo već ugledali i alase kako pokušavaju prevariti poneku pastrmku kojom inače obiluje ova rijeka. Uz kratki ribarski pozdrav bistro, mi nastavljamo dalje. Pristižemo na dio koji se zove Ispliv, pojašnjava Sanjin, a to je i uvertira za ono što dolazi - Štrojila buk koja nas priprema i uvodi u onaj najveći, Džajića buk, koji je ujedno i najveći na ovoj dionici i tu zapravo počinje zabava.

Voda pršti na sve strane, stvarajući pjenu sličnu onoj kada se otvori šampanjac. Posebnu pažnju izazvao je posljednji buk za koji Sanjin tvrdi da u određenim periodima godine, kada Neretva nadođe i bude puno veća, ima tako veliku inerciju, kojom iz čamca uspijeva izbaciti ljude čak na obalu. Uprkos svemu, nijednog momenta nismo posumnjali u znanje i iskustvo našeg skipera.

Najluđi je ipak ženski dio ekipe u drugom čamcu, kolegice sa portala  ekapija.ba. One doslovno skaču u bukove i izvode vratolomije pod budnim nadzorom skipera Sude, koji istovremeno objašnjava kako reagovati u određenim situacijama. Nakon toga lagano, da se smiri želudac, poslije jednog kilometra, stižemo na plažu Džajića buk, parkiramo čamce i pridružujemo se ekipama koje su već zauzele pozicije za ručak na terasi uz samu rijeku i srdačan doček domaćina Kasima Đžajića, koji brine o svemu i ništa mu ne može promaći.

U lijepom i ugodnom ambijentu isprobavamo raznovrsnu i ukusnu tradicionalnu kuhinju uz sumiranje utisaka.

Zaključak je jednoglasan - ako ste željni ljepote, avanture i dobrog provoda, krenite u susret Neretvi. Zaboravite na trenutak na buku grada, stres - opustite se i uživajte.

Sve za avanturu

Spuštajući se niz kanjon Neretve, od Glavatičeva do sela Džajići, uživali smo nekih tri i po do četiri sata vožnje gumenim čamcima, prešli nekih dvadesetak kilometara i uživali u prizorima još uvijek netaknute prirode, pa samo ostaje nada da će tako i ostati. Neretva je pokazala svu svoju raskoš kroz usplahirene brzake, prekrasne vodopade i veličanstvene litice kanjona koje se nadvijaju nad njom puštajući samo sunčeve zrake u svoju unutrašnjost. Na nekim mjestima je rijeka tako čista da se može piti. Uvjerili smo se da je Neretva smaragdno zelena, negdje plava, hladna, bistra i čista i da ima sve elemente potrebne za jednu ozbiljnu avanturu.

Priroda oduševila i legendarnog Kolumbijca

Litice Velikog kanjona poslužile su i legendarnom Kolumbijcu Orlandu Duquea, višestrukom šampionu u skokovima sa litica, i njegovom domaćinu  Lorensu Listi, mostarskoj liski, za skokove u vodu sa pažljivo biranih litica. Prilikom postavljanja penjačke staze pomagao im je i rahmetli Adnan Ćatić Ćata. Izbor stijena za izvođenje skokova trajao je dva dana, a Orlando je bio oduševljen prirodnim ljepotama i mogućnostima koje se pružaju profesionalnim skakačima sa visina.

- Na takmičenju gledamo ko je bolji, a u kanjonu Neretve uživam u prirodnim ljepotama i kada vidim zanimljivu lokaciju zaustavimo čamce i u potpunosti uživam u pomjeranju granica skokova - kazao je tom prilikom Duquea.