Grupa mala ali odabrana krenula je na foto-safari na bosanski način na divlje konje koji krstare visoravni Kruzi podno planine Cincar.Sa nadom da će mo im ući u trag i napraviti što bolje fotografije a da pri tome ne remetimo njihov mir koji su našli na ovim prostranstvima bogatim pašnjacima gdje nemogu ostati gladni a ni žedni.

Nakon više od sat vožnje po blatnjavim brdima i vrletima odlučujemo da našu potragu nastavimo pješice pokušavajući pratiti svježe tragove njihovog kretanja.Teren je valovit i nepregledan pa se naša očekivanja kad će mo ih ugledati sa svakim narednim brdom pojačavaju a mi postajemo sve nestrpljiviji, već počinjemo i sumljati da ćemo ih naći taj dan. Naš domaćin i prijatelj Andrija i ja idemo naprijed dok se ostatak ekipe natovaren teškom opremom(teleobjektivama,stativima, converterima ,ovim i onim foto aparatima Nikon vs Cenon) kreće za nama i svako malo zapitkuju; Imali tih konja?

Nažalost osim nas dvojice drugih nema na vidiku,,odgovara Andrija sa osmjehom na licu.Nakon više satnog hodanja već umorni na rubu da odustanemo u daljin podno Cincara čiji su vrhovi okovani snijegom ugledali smo nekoliko konja a malo zatim nam se ukazalo ono što smo tražili, raskošni ljepotani gospodari livanjske visoravni Kruzi , ima ih stotinu sve ljepši od ljepšeg to je jedno od većih krda što slobodno skiče ovim prostranstvima.Podjeljeni su u više manjih krda a svako ima svog šefa koji svoju dominaciju održava čak i silom. Iako izgledaju pitomo, nisu pitomi, jer ljudima prilaze sa nepovjerenjem .Najprije ih je uznemirilo naše prisustvo,škljocanje aparata pa ni naše ponude keksom nisu urodile plodom .

To su inteligentne životinje ne dopuštaju strancu približavanje na određenu daljinu i drže vas na distanci a ako želite da im se skroz približite , biće te upozoreni od vođe krda koji postaje vidno nervozan i svojim postupcima daje vam do znanja da ste prešli granicu.Umirili smo se nekih pola sata i prestali sa fotkanjem ne obračajući pažnju na njih a oni kao da im je to zasmetalo počinju se okretati ka nama i pozirati kao što to samo oni znaju , u trenutku shvatam šta znači osječaj potpune slobode tih plemenitih životinja povezanih prirodom.Konji su ničiji, sami svoji , sami odlučuju kuda će se kretati i na kom pojilištu će vodu piti i sa kim ljubav voditi.Slobodni u svakom pogledu . Sad već možemo reći das u nas konji prihvatili i da im od nas neprijeti nikakva opasnost, postajemo sastavni dio krda i uz jedno od manjih krda se krećemo u pravcu najudaljenijeg pojilišta na njihovoj današnjo maršuti kretanja, gdje će vjerovatno i zanoćiti.Na pojilištu kao na pozornici smjenju se kadrovi, manja krda jedno po jedno kao po hjerarhiji prilaze i piju vodu nakon čega se udaljavaju na obližne plašnjake. Tu se i završava naše današnje putešesvija sa ovim plemenitm životinjama jer se nama valja vrati do vozila koje je udaljeno desetak kilometara.

Za one koji nisu znali i za one koji znaju da se podsjete

Prije nekih pedesetak godina pretke ovih divnih životinja zbog neimaštine i nemgućnosti izdržavanja njihovi vlasnici su protjerali u planinu,Prirodnim putem krdo se nastavilo razmnožavati, preživjeli su oštre gorske zime i sušna ljeta, divlje zvijeri (vukove i ljude lovokradice). Bili su na rubu istrebljenja, preživjeli rat i dokazali da mogu živjeti bez ljudi.Trenutno ih ima tristotinjak i nalaze se na nekih 140 kvadratnih kilometara svog malog svijeta od Korićine do Borove glave.Zime preživljavaju u velikim krdima zbog grabežljivaca a ljeti su razbijeni u manje skupine i borave po svuda i teže ih je naći .U zadnjih nekoliko godina brigu o njima preuzelo je Planinarsko ekološko društvo Borova glava koja svojim aktivnostima pokušava sačuvati i zaštiti konje od onoga od čega se nemogu sami zaštititi, zimi ih prihranjuju, vode računa da nisu blizu komunkacija gdje bi mogli stradati od nesavjesnih vozača.Visoravan Cincar sa svojom vegetacijom je idealno stanište jednom od posljednjih krda ovih nazovite ih kako vi hoćete divljih ili polu divljih konja na Starom kontinentu.Svi zaljubljenici u prirodu i oni koji vole ove plemenite životinje naša preporuka je da nepropuste posjetiti ova prostranstva na kojima krstare i samouvjereno gospodare kako ih ovdje zovu Livanjski Divlji konji, naravno uz prehodnu konsultaciju sa ljudima koji se brinu o njima.