Piše: Ekrem Tinjak, magazin Start BiH, oktobar 2007.

Zbog ideološke opterećenosti našeg društva i rata koji je iza sebe ostavio uglavnom pustoš, niko nije brinuo o partizanskim spomenicima. Međutim, u posljednjih nekoliko godina, iz isključivo historijsko-turističkih razloga i zahvaljujući entuzijazistima, intenzivno se radi na obnovi muzeja u Drvaru, Jablanici, Jajcu,…kao i vraćanju pokradenih vrijednih eksponata

Iako je nakon posljednjeg rata prošlo više od 12 godina, polemika o tome je li period komunizma bio mračnjaštvo ili zlatno doba još nije završena. Dok ona traje, pojedinci pokušavaju biti pragmatični i praktični, pa partizanske spomenike pretvoriti u turističku atrakciju. Da li se zbog njih u državu vraćaju Desant na Drvar, Bitka na Neretvi ili Drugo zasjedanje AVNOJA, ovaj put kao čisti turistički proizvod?

- Nama je događaj poznat kao Desant na Drvar jedan od težišta u turističkom razvoju ovog grada i kraja – kaže Anka Papak-Dodig, načelnica općine Drvar.

Ako ćemo posegnuti u period prije posljednjeg bh. rata, u Drvar je, da bi vidjelo pećinu u kojoj se za vrijeme desanta skrivao partizanski komandant Josip Broz Tito, godišnje znalo doći 250.000 ljudi.

- Kada bi dolazilo upola manje, to bi bio izuzetan rezultat – kaže načelnica Papak- Dodig.

Gdje je uniforma

Ali, danas se u Drvaru ne može vidjeti mnogo stvari iz vremena desanta. Tek su uz pomoć USAID-a, koji je donirao 40.000 KM, početkom ove godine obnovljene su dvije drvene kolibe u kojima je Tito boravio. Nažalost, dvije muzejske zgrade još čuvaju autentični izgled proteklog rata – izgled pustoši i paljevine.

Mnogobrojni eksponati iz nekada značajne i vrijedne zbirke nestali su. Načelnica Papak-Dodig saznala je da su eksponati prebačeni prvo u Banju Luku, a potom u Sarajevo. No, to iznosi uz određenu ogradu, jer kaže da nije sigurna koliko su te informacije tačne.

- Uskoro ću imati sastanak sa direktorom muzeja iz Banje Luke na tu temu – kaže Anka Papak-Dodig.

No, čini se da će biti najteže pronaći najatraktivniji eksponat - originalnu Titovu uniformu. Posljednji trag vodi čak do Kanade. Navodno je tamo nepoznatom kolekcionaru prodata za 10.000 dolara.

Bez obzira na teškoće, u Drvaru neće odustati od vraćanja dijela historije upotrebljive i za turističke svrhe. Općina nema novca, ali će, prema riječima načelnice, iskoristiti zimski period za izradu projekta muzeja 25. maj. Potom će projekat, s obzirom na lošu finasijsku situaciju u općini, ponuditi kantonalnim, federalnim i državnim institucijama. Istine radi, do sada se spomenuti nivoi vlasti i nisu pretjerano brinuli za partizanski turizam u Drvaru.

- Mi sami ne možemo, ali vjerujem da će na većim nivoima taj projekat biti pozitvno primljen – kaže Anka Papak- Dodig.

Da zaista ima mjesta za ovu vrstu promocije Drvara pokazao je posljednji 25. maj, kada su svečano otvorene dvije obnovljene kolibe. Bilo je tog dana partizana iz Drugog svjetskog rata, mlađih baštinika i poštovalaca antifašizima, ali i stranaca turista. Lokalni statističari evidentirali su dvije do tri hiljade ljudi. U ovoj godini, prema istim izvorima, Drvar i poluobnovljeni muzejski kompleks posjetilo je oko šest hiljada ljudi.

Prema kazivanjima dijela historičara i starijih mještana Drvara, 25. maja 1944. godine, njemački komandosi nisu uspjeli zarobiti Josipa Broza iako su pokrenuli snažnu akciju. Tito je iz pećine pobjegao u nikada do kraja razjašnjenim okolnostima. Navodno je iz drvarske pećine umakao u obližnje mjesto Bastašica, koja je bila njegov glavni logor na drvarskom području. Priča o bijegu iz pećine u samom Drvaru, koja je bila rezervno sklonište, bila je propagandne prirode – zavaraj neprijatelja. Bez obzira na to, taj događaj znatno je doprinio stvaranju mita o slavnom komandantu.

Iako neobnovljena, Titova pećina danas je jedina turistička atrakcija u uspavanom gradu Drvaru.

Muzej Bitka na Neretvi smješten u Jablanici također je jedna od glavnih turističkih atrakcija ovog hercegovačkog gradića. Nažalost,  ne i u potpunosti obnovljena. U posljednjem ratu muzej je drugu svrhu – izbjeglički kamp. Veliki broj eksponata je nestao, a uglavnom se radi o trofejnom oružju iz poznate bitke.

- Bez obzira na te činjenice još imamo šta pokazati – kaže Mirsad Klepo, predsjednik Upravnog odbora muzeja Bitka na Neretvi.

Ni most-spomenik, kojeg su partizani srušili za vrijeme bitke kako bi neprijatelja nadmudrili, nije u dobrom stanju. Kada je 1991. godine Jablanicu i mjesta ispod nje zbog obilnih padavina pogodio plavni val, most je oštećen, a rijeka je odnijela neke njegove dijelove.

Iako je sve do 1997. godine bio u sastavu Historijskog muzeja BiH, znači institucije državnog nivoa, vremenom je sve to prebačeno na brigu općine Jablanica. Općina  je za obnovu ovog vrijednog spomenika, zajedno s lokalnim preduzećima, odvojila 200.000 KM. Pored toga, prihvatanjem da muzej preraste u Javnu ustanovu uvrstila ga je i u budžet. Ipak, to nije dovoljno...

- Muzej, prema svome sadržaju, istorijskom i kulturnom vrijednošću, te turističkim potencijalom, nadilazi općinu Jablanica, možda čak i Federaciju BiH – kaže Klepo. 

Zadržati strance

O tome najbolje govori sljedeći podatak. U Muzeju je, do početka rata 1992.godine, bilo uposleno 17 radnika, među kojima su bila četiri diplomirana kustosa, a održavanje zelenih površina obavljali su radnici Komunalnog preduzeća iz Jablanice. Sada Muzej ima pet stalno uposlenih od kojih je samo jedan diplomirani kustos.

Ako se još zaviri u prošlost, podaci će reći da je u periodu deset godina pred rat, Muzej na Neretvi posjetilo oko tri miliona ljudi ili preciznije 300.000 godišnje.

- Prema našim procjenama, godišnje Spomen kompleks posjeti od 25.000  do 30.000 turista od kojih najmanje jedna trećina iz inozemstva, prije svega Slovenije, Hrvatske, Njemačke, Španije i drugih zemalja – kaže Klepo.

Klepo i njegovi istomišljenici svjesni su da bi ovaj spomenik bio izuzetan doprinos turizmu i promociji grada Jablanice. S obzirom da je diplomirani ekonomista, Klepina računica pokazuje da ako bi svaki posjetitelj ostavio samo jednu KM, to bi bio dobar posao. Prodajom suvenira, majica, stvaranjem dodatnih sadržaja, ta jedna KM mogla bi, tvrdi Klepo, uistinu narasti na nekoliko desetina. A uz marketinšku i medijsku podršku, broj od 30.000 posjetitelja godišnje bio bi možda i duplo veći.

- Ono što raduje i daje nadu jeste da su posjetitelji sve više stranci. Pred nama u Jablanici je zadatak da im pored muzejske zbirke ponudimo još nešto što bih zadržalo više od jednog dana – kaže Klepo. 

Bitka za ranjenike bila je završna faza 4. neprijateljske ofanzive čiji je cilj bio totalno uništenje Titove države. Partizana je bilo oko 22.000,  i bili su brojčano inferiorniji. Ipak,  to ih nije spriječilo da spase bolnicu i četiri hiljade ranjenika. To je bila i osnova da se napravi spektakularni film s nazivom Bitka za ranjenike. Lik Josipa Broza glumio je Richard Burton. Možda bi se i njegov lik mogao uključiti u promotivnu turističku kampanju grada Jablanice. 

Historijski događaj za državu Bosnu i Hercegovinu odigrao se u Jajcu, 29. novembra 1943. godine, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Zgrada, odnosno Muzej AVNOJ-a, u posljednjem ratu divljački je uništen, a većina izuzetno vrijednih eksponata je nestala. Muzej je osnovan 1953. godine i to ukazom Josipa Broza, i taj akt je nekada bio sastavni dio postavke muzeja.

- Nažalost, on je nestao. Došli smo do informacije da je putem interneta prodat za 2.500 KM- kaže historičar dr. Enes Milak, sekretar Društva za zaštitu kulturne i prirodne vrijednosti Jajca.

I nije samo ovaj dokument nestao, nestalo je oko 900 umjetničkih djela priznatih skulptora i slikara, među kojima je najistaknutiji bio Božidar Jakac. Nema ni traga mnogobrojnom trofejnom oružju, zlatnicima i srebrenjacima, video i magnetofonskim zapisima, kao ni većini autentičnog namještaja iz sale u kojoj je održano Drugo zasjedanje Avnoja.

Zijad Zijo Žuna, Jajčanin i novinar koji trenutno živi u Njemačkoj, na svojoj web stranici objavio je da je većina eksponata iz muzeja početkom rata odvučena u Beograd, a poslije prodata svuda po svijetu. Prema njegovim navodima, Ljuban Jarcov, nekadašnji kustos, potvrdio mu je da je blago sklonjeno u Beograd radi sigurnosti. Također, Zijad Žuna tvdi da je Jarcov mjesec dana poslije napada na Jajce izgubio život kao pripadnik tadašnje Vojske RS i to u rangu vojvode. Prema Žuninim navodima, dijela blaga jajačkog muzeja dokopao se i vođa paravojne jedinice Tigrovi Željko Ražnjatović Arkan. Ipak, nešto se i spasilo.

- Od autentičnih dijelova pronašli smo fotelju na kojoj je sjedio Tito i dvije bočne. Pored toga, pronađen je i veliki broj slika Božidara Jakca – kaže Milak.

Povratak ekskurzija

Zgrada muzeja je do 2004. godine bila pustoš prepuna smeća i idealno mjesto za skupljanje lokalnih narkomana. No, uz inicijativu Društva za zaštitu spomenika, Udruženja Josip Broz Tito i svesrdnu pomoć Federalnog ministarstva sporta i kulture koje je izdvojilo 200.000 KM, zgrada je skoro dovedena u funkciju. To je dovelo i do pojačanog priliva turista željnih i informacija o poznatom zasjedanju.

- Vratile su nam se ekskurzije. A od turista prednjače Slovenci, koji kažu da je zasjedanje AVNOJ-a dio njihove historije. Za obilazak su zainteresirani Britanci i Holanđani, jer su njihovi sunarodnici kao članovi misija boravili u Jajcu u vrijeme održavanja sjednice – kaže Milak.

Za razliku od onih koji AVNOJ  vide kao historijski događaj, u Općini Jajce još uvijek preispituju njegovu ideološku podlogu. Kako drugačije protumačiti to da već godinama vijećnici ne mogu da donesu odluku po kojoj bi muzej bio javna ustanova.

- No, na kraju će to morati – siguran je Milak.

Prije rata Muzej je godišnje posjećivalo oko 240.000 posjetitelja. Istina, među njima je bilo najviše školaraca. Međutim, sada je situacija drugačija i sve je više stranih turista koji pored iznimno bogate spomeničke vrijednosti u cijelom gradu Jajcu, posjete i muzej.

Nema preciznih podataka koliko turista godišnje dođe u muzej, ali neki tvrde da je taj broj prošle godine bio oko 3.500 ljudi. Šaćir Hrnjić, predsjednik Društva Josip Broz Tito u Jajcu vrlo je jasan u iznošenju argumenata za postojanje muzeja.

-  Ako Francuzi obilježavaju datum kad je Napoleon krunisan za cara, zašto mi ne bi održavali uspomenu na to da je u ovoj zgradi 29. novembra 1943. godine Josip Broz, pored ostalih svih vrijednosti II zasjedanja AVNOJ-a, proglašen za maršala u tadašnjoj državi.

Istina je i da se danas mnogi, iako ne vole tu blisku prošlost, pozivaju na  AVNOJ-evske granice, a one su upravo ustanovljene u Jajcu.

Kako zadržati turiste

Svi naši sagovornici slažu se u jednom. Potrebno je zadržati goste i pružiti im dodatnu vrstu zabave i sadržaja.

- Mi u Drvaru imamo samo dva hotela koja su privatizirana. Od ostalih sadržaja malo je toga - kaže Anka Papak-Dodig.

Sličnog je mišljenja i Mirsad Klepo. Prema njegovim riječima, muzejski kompleks nije dovoljan ako ne bude obogaćen dodatnim sadržajima.

- Mora se misliti na to da ljudi trebaju osvježenje, da mogu negdje kafu popiti, pojesti nešto, ostati makar jedan dan više i imati gdje prespavati – kaže Klepo.

Milak tvrdi da Jajce ima izuzetnu priliku ne samo zbog muzeja, već su tu crkvene katakombe, spomenik bogumilskom bogu Mitri, mjesto ustoličenja bosanskog kralja,…

- Ali, nažalost, turisti su samo prolaznici. Treba učiniti dodatne napore kako ih zadržati. A Jajce zaista ima sve preduslove i kulturne i prirodne - kaže Milak. 

Partizani i dalje ujedinjeni

Zanimljivo je da će u potpuno obnovljenom muzeju AVNOJ-a svaka bivša republika imati svoj paviljon u kojem će posjetioci moći saznati uspon narodne vlasti u periodu od 1941. do 1943. godine. Boračka udruženja iz bivših republika zaintersirana su za obnovu ovog muzeja, pa je SUBNOR Crne Gore već uplatio 10.000 KM za obnovu, a Slovenci su spremni uplatiti 8.000 KM, uz to da će učestovati u uređenju sale gdje je održano zasjedanje AVNOJ-a.