Čuveni borac za ljudska prava Marcus Garvey, sa Jamajke, svojevremeno je kazao da su „ljudi bez znanja o svojoj prošlosti, porijeklu i kulturi kao drvo bez korijena“. Sarajlija Džemal Šurković, nošen entuzijazmom, uz podršku vlastitog novčanika i prijatelja, punih sedam godina pravi autentični prikaz srednjovjekovne Bosne na šest stotina kvadrata. Za one kojima je udžbenik istorije tokom školovanja bio stran, Džemo je istoriju Bosne razgranao i ilustrovao plemićkim glavama dinastije Kotromanića na sedam i po metara visokom hrastu. Mali muzej Bosne i Hercegovine je Džemin životni projekat i malo remek-djelo. Iako priče o bh. muzejima već godinama započinju uglavnom apelima, ova nije takva. Ne samo da Šurković ništa ne traži, već sve što je stvorio i napravio je posjetiocima besplatno za pogledati, naučiti ili uslikati. Tu je istorija, porijeklo i drvo sa dubokim korijenjem. Izgovora više nema.

Mali muzej se nalazi na početku Aleje ambasadora nedaleko od Vijećnice, a upravo je ovo popularno šetalište i ponukalo Šurkovića da krene u ovaj poduhvat.

KUJU SE I DVIJE KRUNE

- Kada je Fehim Škaljić, tadašnji načelnik opštine Stari Grad, krenuo sa projektom Aleja ambasada to je za mene bila inicijalna kapisla da se ambasadorima koji dođu da posade drvo ponudi još nešto kako bi vidjeli da istorija Bosne nije počela sa Dejtonom, kako mnogi misle - otvara razgovor Šurković podsjećanjem na sami početak.

Ideje i prijedlozi su se potom redali, a u osnovi svakog je bila srednjovjekovna Bosna. U svemu tome, naš sagovornik ističe kako mu je važno da sve što se bude radilo i pravilo u muzeju bude bazirano na nepobitnim istorijskim činjenicama oko kojih nema sporenja.

- U to vrijeme prof. dr. Enver Imamović napravio je prikaz bosanske dinastije Kotromanića pa smo došli na ideju da to drvo, stablo bosanskih kraljeva, uz njegovu saglasnost, napravimo ovdje, i da djeca kada dođu vide to u grandioznom izdanju jer to i jeste bilo grandiozno. Dinastija je trajala stotinama godina, ali se ta veličina ne može prikazati na papiru. Drvo je visoko sedam i po metara sa slikom svakog kralja i kraljice. Drvo raste iz isklesanog grba ljiljana Kotromanića - navodi Šurković.

Stablo dominira muzejskim prostorom, ali je ono djelić pažljivo osmišljenog istorijskog vremeplova koji počinje čim odškrinete ulazna vrata od marbel drveta izrezbarena alhambra vezom koji potiče iz turske i jevrejske kulture. Iako će pogled odmah zastati na stećku koji poput čuvara nepomično stoji metar, dva iza vrata, pažljivi posmatrač će prvo uočiti ugravirane motive bosanskog ćilima u drvenom podu.

- Uradili smo repliku stećka iz Radimlje kod Stoca. Bio je to veliki poduhvat. Najteže je bilo ubaciti kamen u objekat i klesati ga četiri mjeseca. Kamen je iz kamenoloma Hreša i sa postoljem je težak više od dvije tone. On je simbol nepokorenosti i kako se Bosna poslije svakog pada nanovo uzdizala. Univerzalna poruka za sve nacionalnosti - priča Šurković.

Veliki zid sa desne strane gotovo u potpunosti je rezervisan za stablo Kotromanića.

- Ovaj poduhvat je također bio zahtjevan. Drvo se isjecalo iz raznih segmenata, zatim se moralo učvrstiti iz sigurnosnih razloga. Napravljeno je od dva hrasta koje je donirao Radomir Mumović, sa Sokoca. On je bio oduševljen idejom. Ispod hrasta smo uradili grb Kotromanića, sa mačem koji je uradio Omar Krasnić, vrhunski umjetnik i kazandžija. On kuje i dvije krune, kralja Tvrtka i kraljice Katarine i ta tri eksponata su donacija posjetilaca iz Čikaga, Enise Abdurahmanović i Adema Ćesira. Sami su izrazili želju da daju svoj doprinos. Ljudi se naježe kada ovo sve ugledaju - nastavlja naš sagovornik.

 SVAKI DETALJ IMA SVOJU PRIČU

U nastavku slijedi galerija fotografija monumentalnih građevina, mahom mostova iz svih gradova Bosne i Hercegovine. Tu su velike fotografije Starog mosta, stolačkog, jajačkog, trebinjskog, višegradskog, banjolučkog, goraždanskog... Drugi zid je posvećen fotografijama sa motivima starog Sarajeva.

- Imamo i repliku sebilja, kolaž za četiri konfesije u BiH, prikaz bosanske avlije sa kaldrmom, starom kapijom, zvekirima... Na gornjem dijelu muzeja po potrebi možemo puštati projekcije, a tu je povelja Kulina bana i Ahdnama prevedena na bosanski, turski i engleski jezik. Sve replike su rađene do perfekcije, sa patinom. Povelja Kulina bana i Ahdnama su šest mjeseci rađene na pergamentu. Svako slovo se posebno skeniralo. Pečat je urađen u vosku kakav je i na originalu, zajedno sa svim oštećenjima. Povelja se radila šest mjeseci samo papir, plus dva mjeseca pisanja i skeniranja. Toliko i Ahdnama. Imamo i bosansku sobu u kojoj su stari minderluci, komode, peškuni, gusana peć, nana muslimanka u bosanskoj nošnji koja pravi dedi kafu. Dedo, koji još nije gotov, motat će škiju, bit će u odjeći sa Bjelašnice i piti mehku rakiju - detaljno nam pojašnjava Šurković jer cijeli muzej i jeste pomno planiran.

Ništa u njemu nije slučajno, a svaki detalj ima svoju priču. Neki su tako dobro ukomponovani da ih uprkos veličini primjetite tek nakon određenog vremena. Oronuli šank je nešto što u prvi mah ne privlači pažnju, ali mukotrpan rad na njegovoj izradi šalje zapravo snažnu i simboličnu poruku.

- Sedam, osam mjeseci je rađen šank od ćerpića koji predstavlja porušenu bosansku kuću. Često kažem da tako izgleda današnja država i da je na mlađim naraštajima da je naprave boljom. Glina je kupljena u Visokom jer su mi u Akademiji rekli da oni tamo kupuju glinu za modeliranje. Kupili smo kamion gline, slamu, trinu, ovdje smo je mijesili u kadi, pravili ćerpić... - priča naš sagovornik.

Djevojka koja sipa vodu u tradicionalnoj pravoslavnoj odjeći smještena je pored sebilja, kao i momak u tradicionalnoj katoličkoj odori koji joj se udvara. Njegova nošnja je trenutno na „turneji“ , a u muzej se vraća već za nekoliko dana. Dok zidovi i unutrašnjost simbolizuju dugovječnost države, visoki plafon oslikan suhim lišćem simbolizuje prolaznost života. Sebilj je također rađen nekoliko mjeseci, a iz njega teče goraždanska Bijela voda. Sa posebnim zadovoljstvom naš sagovornik priča o Latinskoj ćupriji, za koju se također našlo mjesta.

- Latinski ili Principov most smo originalno napravili na jednom zidu, čak smo i vlagu patinirali. Međutim, ipak mi je nešto nedostajalo zbog autentičnosti tako da smo nedavno probili zid, napravili korito širine dva metra, dužine četiri i po, napravili kaskadu i pustili vodu koja teče - navodi on. Unutar muzeja se nalazi i desetak stolova od hrasta u obliku mihraba.

IRANCI IZ ŠVEDSKE

Iako je muzejska priča kompletirana, Šurković ističe da je to projekat koji nema kraja jer će se uvijek razvijati prikladnim eksponatima vješto izbjegavajući kič.

- U narednoj fazi planiramo biblioteku i suvenirnicu. Imamo pisane građe, ljudi se javljaju. Sve što se može prikazati u ovom objektu je dobrodošlo. Nedavno je dolazila gospođa koja je htjela da donira luster, ali on je negdje iz sredine prošlog vijeka pa smo se zahvalili jer se ne uklapa u ovu priču. Ideja je da omogućimo i audio-vizuelne prikaze na raznim jezicima. To će zavisiti od finansija jer je ovo samofinansirajući objekat. Planiramo i vanjski dio da osposobimo za eksponate od kamena. U planu je kraljica Katarina isklesana u kamenu. Imamo odličnu saradnju sa franjevačkim samostanima u Fojnici i u Kraljevoj Sutjesci. Oni imaju najviše istorijske građe i u ovim turbulentnim vremenima su se zaista pokazali. Već sam rekao da uskoro dolaze dvije krune, dvije sjekire, a uskoro ćemo praviti i dječaka u tradicionalnoj jevrejskoj odori koji se igra pored sebilja -najavljuje naš sagovornik.

Kada su u pitanju posjetioci, Šurković kaže da najviše dolaze ljudi iz dijaspore koji nerijetko sa sobom dovode svoje goste. Nedavno je naš čovjek iz Švedske doveo grupu Iranaca iz ove skandinavske zemlje. Šurković ističe da veliku podršku imaju od aktuelnog načelnika Ibrahima Hadžibajrića, a od političara u muzej često navrate Haris Silajdžić, Miro Lazović, Ivica Šarić, Nuko Grebović... Podršku je imao i od rahmetli Nusreta Čauševića Nuće.

- Dolazili su i Slovenci koji su s oduševljenjem konstatovali kako je istorija Bosne duža od njihove. Ima puno naših ljudi koji to ne znaju - ističe Šurković.

Muzej još nema zvanični status muzeja, a procedura registracije je u toku. Nakon toga će se pokrenuti i aktivnija promocija, pokretanje web-strane, saradnja sa školama. Pregovara se i sa turističkom zajednicom oko eventualnog organizovanja grupa sa stranim turistima kojima bi se ulaz naplaćivao.

TRI DRŽAVNA SU I DVA PORODIČNA PRAZNIKA

U Muzeju se svake godine svečano obilježavaju tri datuma: Dan nezavisnosti, Dan povelje Kulina bana i Dan državnosti.

- Zanimljivo je da se sa tim datumima poklapaju i moja dva porodična praznika. Ja sam rođen 1. marta, na Dan nezavisnosti, kćerka mi je rođena 29. avgusta, na Dan povelje Kulina bana i jedino nemamo nikoga za 25. novembar - kaže Šurković i dodaje kako su prije nekoliko godina organizovali i pravu srednjovjekovnu svadbu iako takve svečanosti nisu ono čemu muzej služi. - Uslov je bio da svadba bude kostimirana. Ta je svadba bila kao pozorišna predstava. Mlada je bila kraljica Katarina, a mladoženja kralj Tvrtko. I matičarka je bila u odori. Taj brak i danas traje.

 JESU LI OVO AMBASADORI?

Jedan od nosećih stubova u Muzeju je posvećen pločicama s imenima svih ambasadora koji su službovali u BiH i koji su zasadili drvo u Aleji ambasadora.

- Jednom je jedan posjetilac, domaći, prvo vidio imena ambasadora u Aleji, a kada je pogledao stablo Kotromanića sa slikama pitao je da li su to slike ambasadora koji su sadili stabla - prisjeća se Šurković anegdote koja otkriva razmjere neznanja iz istorije.

OD SILAJDŽIĆA - BOSANČICA

Kao čest posjetilac Muzeja, bivši član Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić je i sam dao doprinos postavci.

- Jednom prilikom je rekao da pored svega ovoga moramo imati i bosančicu te da se mora znati kada smo imali i prvo pismo. Bosančica je njegova donacija. To me je „natjeralo“ da odmah pored nje napravim i prikaz novčića iz tog doba - kaže naš sagovornik.

OTVORENI ZA SARADNJU

Šurković ističe da se Muzeju mogu obratiti svi koji imaju prigodan projekat za ovakvu instituciju, bilo da se radi o premijerenoj predstavi, promociji knjige ili nečem drugom. Treba svakako napomenuti da se posjetioci u Muzeju mogu osvježiti kafom ili Kulin ban domaćim sokom.