Vanda, pas " marke" belgiski ovčar iskače iz svog boksa u zadnjem dijelu vozila, razdragano skače ne znajući na koju bi stranu dok jutarnja izmaglica  na Orlovačkom jezeru u srcu Zelengore čini ovo mjesto mističnim. Prva jutarnja kafa ima poseban ukus na ovom mjestu a lagani doručak od tek ubranih gljiva na okolnim proplancima je neprocjenjiv.

Krenuli smo iz Sarajeva u pet sati ujutro  u pravcu Orlovačkog jezera za kojeg mnogi kažu da je najljepše od devet dragulja iz riznice Zelengore. Pravimo kratku pauzu u kanjonu rijeke Sutjeske, vadimo štapove i pokušavamo uhvatiti nešto na brzaka,ali ništa- više sreće drugi put što bi rekili ovi iz Lutrije BiH.

Nastavljamo dalje u pravcu prevoja Čemerno odakle će nas, ne baš dobar, makadamski put odvesti u samu utrobu planinskog masiva Zelengore.Prolazimo pored table na kojoj piše izvor Neretva, kratko se zaustavljamo ali to ćemo ostaviti za drugi put. Put nas vodi  do prvih katuna, ovce su još u toru a psi tornjaci laju vidno uznemireni našim prisustvom. Ni Vanda im ne ostaje dužna.

Nakon dvadesetak kilometara truckanja dolazimo do najvišeg uzvišenja (prevoja) koji je interesantan jer sa njega kreću planinarske staze ka Kotlaničkom(1525 m.n.v) odnosno Štirinskom jezeru(1672 m.n.v). Sa prevoja  makadam se naglo spušta i vodi nas do samog Orlovačkog jezera.

Pravimo pauzu da bi uživali u prizoru  sklada prirode u kojem svaki vrh, svaka litica, svaki izvor, nepregledni pašnjaci imaju svoje zasluženo mjesto. I dok vjetar nosi jutarnju maglu poigravajući se sa nama, oči se ne mogu zaustaviti- idu od jednog vrha na drugi za koje se ne zna koji je ljepši a koji atraktvniji. 

Pogled luta sa stjenovitih grebena do nepreglednih pašnjaka, duboke listopadne i visoke crnogorične šume. Samir se prisjeća svog zadnjeg dolaska na ovo područije prije dvadest i dvije  godine.  Ovo je bilo sve puno planinara i zaljubljenika prirode ,berača trava , gljiva i borovnica a mi još nismo nikoga sreli-zaključuje Samir.

" Ono lijevo u samom ćošku ove ljepote u podnožju vrha Kalelije je Jugovo jezero(Borilovačko 1500.m.n.v.)  jedino vještačko jezero na planini Zelengori koje je nastalo pregrađivanjem potoka", pojašnjava nam Samir čiji korijeni potiču iz ovih krajeva.Spuštamo se do sada najgorim dijelom makadamskog puta  do samog Orlovačko jezera(1438m.n.v), koje je smješteno u travnatoj dolini između vrhova Orlovac(1962 m.n.v) na sjeverozapadu i vrha Stog(1821 m.n.v) na jugu. Površine je oko 3,50 hektara, a najveća  dubina jezera je oko 5,50 metara.

Za one koji odluče da kampuju i duže borave na Zelengori ovo je idealno mjesto, sa ovog mjesta se može organizovati niz planinskih tura od kojih je najatraktivnija ona ka najvećem vrhu Zelengore, Bregoču(2014 m.n.v.).

Nakon laganog doručka krećemo u obilazak jezera i prvo što nam pada u oči i u stomak su borovnice kojih ima u izobilju a kojima smo naš zdravi doručak doveli do savršenstva.Prilazimo jezeru a Vanda se bez imalo razmišljanja baca u vodu iz koje iskače, mislim da je bila divlja patka. Za nas je još rano a i vrijeme nam ne ide naruku, čas sunce a onda vjetar nanese i pomalo kiše pa tako …..Inače je ovo jezero pogodno za kupanje. Pravimo krug oko jezera i primjećujemo da je životinjski svijet oko jezera  jako bogat. Osim pomenute divlje patke tu su zmije, žabe a u samom jezeru ima i ribe.

Šaho, inače poznati lovac, član naše male četveročlane ekspedicije prvi primjećuje i objašnjava nam tragove koje ostavljaju životinje (divlja svinja, srndać) koje dolaze na jezero radi vode ili možda kupanja. 

Odlučili smo se popeti na jedan od obližnjih vrhova iznad samog jezera. Ulazimo u rijetku bukovu šumu gdje nailazimo na markaciju koja će nas odvesti do samog vrha Orlovca.Gledamo jezero iz ptičije perspektive i zaključujemo da na Zelengoru vrijedi doći samo zbog ovoga- zanijemili smo pred ovolikom ljepotom,  samo je gledali i uživali. U daljini vidimo veliko stado ovaca koje je prekrilo pašnjake ovog dijela Zelengore i tu će biti do polovine septembra ove godine ,spokojno pasti blagodeti koje im pruža ova planina. Kiša počinje ozbiljnije da pada a u daljini se čuje i poneki grom pa nam Samir predlaže da se vratimo i da nam je ovo dovoljno za danas. Poznaje on ćudi ove planine gdje baš nije ugodno biti na brisanom prostoru kad počnu udarati gromovi. Za našu današnju rekrativnu posjetu dosta.

 Na Zelengori ima osam glacijalnih jezera i jedno vještačko,osim pomenutih Orlovačkog,Juginog, Kotlaničkog, Štirinjskog tu su još i Crno, Bijelo,Kladopoljsko, Gornje i Donje Bare sve ljepše od ljepšeg, a koji je čine  planinskim draguljem Balkanskog poluotoka.

Najveći vrhovi Zelengore su; Stog, Ljeljen, Orlovac, Videž, Uglješin vrh, Košuta, Treskavac, Kozje strane, Bregoč.Staze na Zelengori ne odlikuje ekstremna ili vrlo velika težina uspona, ali su ne manje atraktivne sa stanovišta ljepote pejzaža i bogatstva biljnog i životinjskog svijeta. Posebna atrakcija Zelengore su katuni, tradicionalna ljetna stočarska naselja.Tradicionalni planinarski pohod ima tradicionalno ime” Jezera Zelengore “