Danas je godišnjica slavne bitke na Sutjesci i ranjavanja Josipa Broza Tita, Vrhovnog komandanta Narodnooslobodilačke vojske, pa podsjećamo na reportažu koju smo ranije objavili:  

U mjesecu maju kada se obilježava i godišnjica smrti jugoslavenskog revolucionara, vojskovođe i državnika, Josipa Broza Tita (4.maj)  -predsjednika SFR Jugoslavije,  naš saradnik, ljubitelj planina i avanture, Zaim Bešović, u društvu svog vjernog pratioca psa Cige,  boravio je na Zelengori, tačnije rejonu Ozrena i mjesta gdje je poginuo Sava Kovačević gdje je tokom Drugog svjetskog rata u 5. neprijateljskoj ofanzivi kodnog imena Schwarz, ranjen drug Tito, Vrhovni komandant Narodno oslobodilačke vojske koja se borila protiv fašizma.

"Nekada je ovdje sve bilo uredno i čisto, održavano a, danas- sami zaključite kako to sve izgleda", prokomentarisao je Zaim i bez puno priče, poslao nam fotografije i video koje je zabilježio sa terena svojim aparatom. 

Podsjetićemo malo na ovu slavnu bitku i događaj.

"Odjeknula je eksplozija i, kada se stišala,Tito se podigao i viknuo: „Ima li koga živoga !?“ Kad su se neki od najbližih oko njega oglasili rekao im je da je ranjen",  prisjetio se mr. Vitomir Grbac trenutka  ranjavanja Tita na Sutjesci. Svijedočio je ovom događaju ovaj dugogodišnji predsjednik Društva „Josip Broz Tito“ u Rijeci, pukovnik u mirovini,  publicisti i borac Pratećeg bataljuna Vrhovnog štaba. Nažalost, Grbac više nije živ – no, ostala su njegova kazivanja o Titovom ranjavanju na Sutjesci.

Evo kako ih je on opisao: 

„Pred zoru smo stigli negdje u visini izvornog dijela Usoračkog potoka. Tito je zastao i baterijom na karti tražio stazu koja vodi k Ozrenu, govoreći: „Ovdje u blizini mora biti neka staza, potražite je“. Kako borcima nije uspjelo pronaći stazu Tito je naredio da se ovdje zastane i sačeka zora. Posjedali smo gdje se tko zatekao i zadrijemali, prislonjeni netko uz drvo, netko uz panj, ili kamen. Devetog juni 1943., čim je počelo svitati, Tito je ustao i ubrzo našao stazu koju smo prethodne noći u mraku izgubili. Kolona je krenula tom stazom uz rijeku Usoru i nastavila put uz južne planine Ozrena. Magla je prekrila prijevoj između Krekova i Vilenjaka. S vrha Vilenjaka, ispod kojega smo se nalazili, Nijemci su bacali rakete prema nama, a kako se magla počela razrjeđivati, dobro smo vidjeli Košur, Vilenjak i Krekove.

Tada su nas počeli nadlijetati njemački zrakoplovi – štuke. Kako smo se nalazili na jednoj livadici, Tito je naredio da skrenemo desno u šumu. Brzo smo skrenuli i skrili se u šumu. Tu je od nekud došao Bill Stuart, šef Britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOV i POJ.Od prvog naleta zrakoplova i bačenih bombi poginulo je nekoliko boraca Pratećeg bataljuna. Bombe su gusto padale oko nas i kidale stoljetna stabla. Naleti zrakoplova u se nastavljali jedan za drugim.Tukli su liniju za linijom. Kako smo to znali slikovito govoriti – „peglali su teren“, uz jezoviti zvuk sirena koji se čuo prilikom obrušavanja.  Kad je prošao prvi nalet njemačkih zrakoplova, Tito je naredio osobnom pratiocu Radi Ristanoviću (Tito je imao četiri osobna pratioca: Radu Ristanovića, Đuru Vujovića, Nikicu Prlju i Boška Čoića) da brzo pronađe neko pogodno mjesto gdje bi se sklonili. Kako nije uspio naći neki pogodan zaklon, Tito je rekao: „Idemo dalje, jer što smo bliže Nijemcima, manje će nas bombardirati, s obzirom na zonu sigurnosti“. Samo što smo krenuli koju desetinu metara, naišao je novi val njemačkih bombardera i nastavio bombardirati prostor na kome smo se nalazili.

Tito, pratilac Ristanović i tajnica Zdenka, krenuli su u jednom pravcu, nešto udesno krenuo je pratilac Đuro Vujović, borci Pratećeg bataljuna i Bill Stuart s članovima Britanske vojne misije. Od bombardiranja poginuo je Bill Stuart, a ranjen njegov zamjenik William Dikin. Poginuli su i Đuro Vujović, Boško Jovičić, Petar Lončar, Luka Sovilj, Slavko Spoja, Vilim Brđan i Milan Varićak, borci Pratećeg bataljuna. Još nekoliko boraca je ranjeno.

Tito je zalegao u jedno ljevkasto udubljenje u blizini, a uz jedno oboreno drvo zalegli su Ristanović i Zdenka. Kada se stišala snažna eksplozija i razišli dim i komadići zemlje, lišća i grančica, Tito se podigao i viknuo: „Ima li koga živoga“. Kad su se neki od najbližih oko njega oglasili, rekao im je da je ranjen. Na to su Zdenka i Rade pohitali prema njemu i upitali ga gdje je ranjen, a on je odgovorio da je ranjen u lijevu ruku. Laknulo im je, jer su se  pribojavali gorega. U stvari, Tito je prilikom eksplozije podigao ruku da zaštiti glavu i upravo ga je u ruku pogodio jedan geler. U tom času skočio je i njegov vjerni pas  - Luks prema njemu, i tom su ga prilikom raznijeli geleri.- pričao je  mr. Vitomir Grbac. 

Bitka na Sutjesci juna 1943. godine je bila odlučujuća bitka pete neprijateljske ofanzive nazvana  Operacija Schwarz  koja je trebala da uništi partizanske jedinice i likvidira Tita. U njoj su združene nemačko-italijansko-ustaške snage vodile oštre borbe protiv partizana.

Jugoslovenski partizani izvršili proboj iz obruča, rasturivši njemačke snage u blizini rijeke Sutjeske. U žestokim bitkama ranjen  je i Vrhovni komadant Tito.I partizani su izguubili veliki broj boraca. Poginuo je i slavni junak i narodno heroj Sava Kovačević.

 Pogledajte fotografije!