Do pećine dolazimo iz sela Godinja podno Treskavice (općina Trnovo) uskom, zaraslom stazom koja se naoko baš puno i ne koristi, valjda insanima sama pećina i nije interesantna. Pećina je poznata kao mjesto u kojem je vrelo Željeznice, iako iz nje izvire zapravo Godinjski potok. Čuje se žubor vode u pećini u kojoj se rađa Godinjski potok koji zajedno sa Hrasničkim potokom čini rijeku Željeznicu. Pećina je puna prolaza koji vode do malih jezeraca koja poniru i izbijaju pedesetak metara ispod pećine, odakle voda nastavlja svoj put kroz brojne brzake slapove i kaskade.

Pećina se geografski nalazi podno brda Orlovača koje je smješteno na istočnim padinama planinskog masiva Treskavice. Ulaskom u pećinu uznemiravamo njene stanovnike, ljubavni par slijepih miševa koje je naš dolazak u najmanju ruku iznenadio.

Dubina same pećine je tridesetak metara, a visina varira od jednog pa do pet metara. Nemamo sreće da vidimo vodu unutar pećine jer se povukla dublje u utrobu za nas taj dan nevidljivu, ali  možemo čuti njen huk u dubini. Kratko se zadržavamo u utrobi pećine i krećemo u potragu za mjestom gdje će se voda pojaviti. Na nekih pedesetak metara ispod ulaza-izlaza u pećinu dolazimo do mjesta gdje se za naše oči ukazuje prelijep prizor izviranje vode ispod kamena.Vode iz planinskih vrleti Treskavice i njenih jezera  ponirući i praveći sebi put kroz utrobu zemlje dolaze na ovo mjesto kao dar  koji može samo priroda stvoriti.

Narodna priča koja se još može čuti u ovim krajevima  kaže da je nekad davno nekoj djevojci ispao prsten na Velikom jezeru na Treskavici, a da ga je voda izbacila na vrelu Srebrenik koje se ulijeva u rijeku Željeznicu ispod sela Turova.