Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Poljaci u BiH dolaze u periodu austrougarske vladavine. Godine 1892. sa grupom Nijemaca iz Bukovine, koji su naselili Novu Topolu, tadašnji Windhorst, dolaze i tri porodice Poljaka iz Bukovine. Ovo je bio period kada je naseljavanje stranog stanovništva u BiH bilo u velikom jeku i svi koji su dolazili ovamo morali su da imaju minimalno 600 forinti kao osiguranje da će moći da uzdržavaju svoju porodicu dok ne opreme imanja da im donose dobit. Za Čelinovac, 16 kilometara udaljen od Bosanske Gradiške, bilo je planirano da ga nasele porodice iz Rusije. Međutim, nisu imali dovoljno novca, pa ga tako naseljavaju Poljaci iz Bukovine, sela Pojana Mikuli i Gura Humori.

Nakon nekoliko godina u Čelinovac dolazi nova grupa poljskih doseljenika sa prostora Galicije, iz sela Nisko. Zbog činjenice da je dio Poljaka u Čelinovcu iz nekadašnje pokrajine Bukovine ne vole da ih se zove Galicijani.

Čelinovac je danas jedino poljsko mjesto u kojem Poljaci još uvijek žive u kompaktnoj cjelini i njeguju svoju kulturu, tradiciju i jezik, i po tome čini najveću zajednicu Poljaka u BiH. Selo broji tek 40-ak stalnih stanovnika, od kojih su polovina Poljaci.

NOVI ŽIVOT

Kao i sva sela u okolini, i ovdje žive većinom stariji ljudi. Mladi su preselili radi posla i škole bliže Gradišci. Ipak, vikendom i praznicima selo je življe jer porodice se okupljaju na domaćinstvima. Od onih koji još nisu stekli uslove za penziju većina je zaposlena, ostala je ljubav prema zemlji tako da se dodatno bave poljoprivredom u manjem obimu. Svi su uključeni u očuvanje tradicije i to je nezaobilazna tema na svim okupljanjima, pogotovo tokom druženja nakon svete mise koju imaju svake nedjelje u seoskoj crkvi svetog Mihovila. Prije svake mise mole„Oče naš“ na poljskom jeziku, a tokom mise pjevaju crkvene pjesme na poljskom. U svakodnevnom razgovoru starije stanovništvo koristi se poljskim jezikom.

- Iz Čelinovca i bliže okoline, odnosno Cerovljana, u Poljsku su se 1946. godine u 25 kompozicija voza odselile 92 porodice. Iako je veliki broj porodica napustio selo i otišao u Poljsku, bilo je i onih koji nisu htjeli da idu. Ovdje u BiH su izgradili svoje nove živote, imali imanja i nisu htjeli da to sve ostave, pogotovo kada su čuli da će tamo da dobiju nečije tuđe kuće da u njih usele, a ne planski izgrađene za doseljenike Poljake iz BiH. Kada nas neko pita kako to da i mi nismo otišli za Poljsku, kažemo da smo zakasnili na voz koji je taj dan išao - kaže  Marija Buganik-Pranjić, predsjednica Udruženja Poljaka i prijatelja MAK iz Bosanske Gradiške.

PIROGIJADA

Pored Maka, u BiH egzistiraju još četiri udruženja koja okupljaju poljsku zajednicu, i to u Mostaru, Sarajevu, Banjoj Luci i Prnjavoru. Međusobno sarađuju u namjeri da na najbolji način predstave svoju kulturu i tradiciju drugim narodima. Dobru saradnju imaju i sa drugim udruženjima iz Gradiške koja okupljaju nacionalne manjine, odnosno s udrženjem Roma, Ukrajinaca i Crnogoraca.

Poljaci su katolici, obilježavaju Uskrs, Božić te svetog Mihovila, koji je i zaštitnik seoske crkve. Naime, ubrzo nakon doseljavanja poljsko stanovništvo je podiglo drvenu kapelicu i posvetilo je svetom Mihovilu Arkanđelu. Kada su skupili dovoljno novca, izgradili su zidanu crkvu koju su 1989. srušili jer je uslijed potresa 1969. bila oštećena. Trenutna crkva napravljena je 1989-1990. godine, zvonik je napravljen 2005. godine, a vanjsko uređenje 2015. godine na 120. godišnjicu sela. U Čelinovcu se održava i Pirogijada.

- Pirogijada je festival koji njeguje vjeru, kulturu, tradiciju i jezik Poljaka u BiH. Ovaj festival se održava od 2011. svake prve subote u augustu i okuplja Udruženja Poljaka iz BiH i regije, kao i goste iz Poljske. Ovo je jedini festival ovakve vrste u okolini i kao takav prepoznat je i podržan od Ambasade Republike Poljske iz Sarajeva kao i lokalne, entitetske vlasti, te posebno biskupa Franje Komarice koji je ove godine ponovo predvodio misu i procesiju na Pirogijadi. Pirogijada počinje misom u crkvi sv. Mihovila u Čelinovcu. Nakon mise idemo u procesiju do kapele Majke Božije, zaštitnice djece, a nakon toga se vraćamo do crkve gdje se održava kulturno-umjetnički program i degustacija jela poljske nacionalne kuhinje - piroga i drugih domaćih proizvoda te domaćih sokova. Za ovu priliku redovno se pripremi više od 1200 piroga od sira, krompira, kupusa, mesa, gljiva, trešanja, pekmeza... Na Pirogijadi nudimo i domaće sokove koje pravimo od voća koje raste u Čelinovcu i ruža. Godine 2017. smo izdali i Kuvaricu Pirogijada, u kojoj su se našla jela koja možete probati na Pirogijadi,  ali i u domaćinstvima Poljaka u Čelinovcu - pojašnjava naša sagovornica.

DRŽAVLJANSTVO

Broj Poljaka u BiH opada jer nemaju poljska državljanstva pa postoji opravdana bojazan da će se u budućnosti još više početi izjašnjavati sa nekim drugim nacionalnim identitetom. Buganik-Pranjić smatra da se to već dešava jer je, prema podacima kojima raspolažu udruženja, broj Poljaka u BiH ipak nešto veći od onog koji je evidentiran na proteklom popisu stanovništva iako teško da prelazi više od hiljadu u cijeloj BiH. Od njih hiljadu, oko 250 živi na širem području Gradiške.

- Težimo ka tome da se nađe način kako bismo mogli  ostvariti pravo na poljsko državljanstvo. Svakodnevno smo svjedoci toga da ljudi odlaze iz BiH i ta situacija je i kod nas prisutna. Naša dijaspora je većinom u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj, a ima je i u prekookeanskim zemljama. To su ljudi koji su radi ekonomske situacije odlazili odavde već prije 40 godina, a dobar dio je napustio mjesto u predratno i ratno vrijeme. Kod naše dijaspore je prisutna jaka veza sa Čelinovcem i za vrijeme praznika i godišnjih odmora dolaze u mjesto. Sa ambasadom Republike Poljske iz Sarajeva imamo odličnu suradnju. Kroz projekte pomažu naše aktivnosti u Udruženju. Imamo odličnu suradnju s udruženjima iz Poljske. Svake godine se otvaraju nove mogućnosti za projekte sa predstavnicima iz Poljske, jer su udruženja Poljaka iz BiH posljednjih godina sve aktivnija-kaže Buganik-Pranjić.

STIGAO DUGO OČEKIVANI ASFALT

Selo je nedavno dobilo i asfaltni put koji je, prema riječima seljana, bila infrastrukturna investicija koja se dugo čekala.

- Zahvaljujući Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica RS, sa Davorom Čordašom na čelu, koji već drugi put odvajaju veća sredstva za uređenje putne infrastrukture u našem selu i Opštini Gradiška, na čelu sa Zoranom Adžićem, Caritasu biskupije Banja Luka te slozi mještana, našoj dijaspori i prijateljima iz Poljske, uspjeli smo prikupiti preko 50.000 KM za asfaltiranje. Asfaltirali smo 2000 metara glavnog puta i puta koji vodi do crkve svetog Mihovila. Otvaranje puta je bilo na Pirogijadu 4. 8. 2018. godine - navodi Buganik-Pranjić.

ARTUR BURDA NAJPOZNATIJI

Najpoznatiji Poljak iz BiH je vjerovatno Artur Burda, koji je živio i radio u Banjoj Luci. Bio je počasni konzul Republike Poljske i osnivač Roteri kluba u Banjoj Luci. Ako govorimo o novijem dobu, pored naše sagovornice, to su trenutni predstavnici udruženja Danijel Kovč, iz Banje Luke, i Igor Kanjski, iz Prnjavora.

SVI SMO MI POLJACI

Naša sagovornica, više u zbilji, nego u šali kaže kako imaju običaj da često kažu ljudima „svi smo mi Poljaci, neko je toga svijestan a neko ne“.

- Na kraju kroz razgovor dođemo do toga da je od sagovornika neko stvarno bio Poljak. Ili baka ili prabaka ili deda, uglavnom - neko. Imamo i izreku, „Čelinovac je centar svijeta. Ako ne vjerujete dođite i vidite!“ – poručuje Buganik-Pranjić, a mi samo možemo da se složimo sa njenom konstatacijom.