Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Foto: Mevludin Mekić

Tumarajući balkanskim vrletima prije nekih četrdesetak hiljada godina, u potrazi za ko zna čime, jedan Ursus spelaeus, pećinski medvjed, život je okončao u najvišem dijelu kanjona rijeke Bistrice, u pećini Kuk, u Sijeračkim stijenama između Kalinovika i Foče. Njegovu lobanju, koja je najstarija ikada pronađena u Bosni i Hercegovini, otkriće fočanski speleolozi. Ursus spelaeus je izumro prije dvadesetak hiljada godina, a po njemu ime danas nosi fočansko Speleološko društvo „Ursus spelaeus“.

TAPŠANJE: Osam minuta prije ponoći 25. septembra Miloš Jakić (30), predsjednik društva i načelnik Speleospasilačke službe stanica Foča, dobio je poziv od policije da se turistkinja iz Rusije izgubila na području Nacionalnog parka Sutjeska. Dvadesetak minuta kasnije, petočlana ekipa SD „Ursus spelaeus“ zaputila se u potragu. Promrznuta Ruskinja je pronađena, spasioci su potapšani po ramenu, a gorivo i drugi troškovi su upisani na vlastiti račun. I tako svaki put. Sa terena su se izmoreni vratili u 6.15 ujutru. Nekih 45 minuta kasnije neki od njih su već bili na svom radnom mjestu. Ljude spašavaju volonterski i o svom trošku.

SD „Ursus spelaeus“ broji tridesetak članova, od kojih je 20-ak aktivno, što znači da redovno idu na ekspedicije, sastanke, istraživanja i rade na zaštiti speleoloških objekata.

Prije tri godine, zajedno sa SD „Ponir“ Banja Luka, SD „Zelena brda“ Trebinje i SO pri planinarskom društvu „Volujak“ Gacko, formirali su Savez speleologa Republike Srpske. Njegovim osnivanjem se formirala i speleospasilačka služba RS-a zbog potrebe samih društava članica Saveza, a kasnije i za angažovanje tokom vanrednih situacija i prirodnih nepogoda. Svako društvo predstavlja po jednu stanicu speleospasilačke službe pri odsjecima civilnih zaštita, odnosno specijalizovanih jedinica za spašavanje sa nepristupačnih terena.

SPELEORONJENJE: - Angažovani smo u raznim situacijama - od izvlačenja beživotnih tijela iz vode, potraga za nestalim licima na području Nacionalnog parka Sutjeska, a imali smo u decembru i potragu za sugrađaninom za kojeg se sumnja da je skočio u rijeku Drinu. Prije dvije godine smo angažovani za transport teško oboljelog sugrađanina u selu Crni Vrh. Nosili smo ga na rukama četiri sata. Bio je veliki snijeg i medicinari nisu mogli doći do njega. Imali smo i intervenciju u selu Bunovi gdje, zbog velikih snježnih nanosa, hitna pomoć nije mogla doći. Čovjeku je prijetio zastoj rada bubrega. Pet naših članova je krenulo odmah na teren i spasili smo ga nakon tri sata. Poslije su nam doktori rekli da smo mu život spasili u posljednji trenutak. Transport bolesnih je nešto na čemo smo često angažovani - priča nam Jakić objašnjavajući da se speleologija dijeli na speleoarheologiju, speleoronjenje i biospeleologiju.

Najopasnije je, kaže, speleoronjenje kojim se danas ne bave, ali jesu prijašnji članovi, koji su zapravo bili i prvi speleoronioci u BiH.

- Prvo ronjenje na području BiH je bilo 1987. na vrelu Bune koje su naši članovi radili zajedno sa kolegama iz Slovenije. U narednim godinama su krenuli sa speleoronjenjem na području naše opštine. Preronili su sifone u Pećini u tunelu, tako se zove, koja je duga 1,25 kilometara. To je najduža pećina na prostoru Foče. Onda je preronjen i Veliki ponor, bar dokle je to bilo moguće, jer u jednom dijelu počinje blatnjavi sifon. Plan nam je da hilti mecima pokušamo otvoriti taj sifon, ali čekaćemo kolegu iz Slovenije koji je profesionalni speleoronilac da on odradi otpušavanje. Društvo je do sada istražilo oko 70 speleoloških objekata na području Foče, od čega je desetak jama, a ostalo su pećine. Trenutno naše najznačajnije istraživanje je Sagonjina jama, na prostoru sela Čelebići. Došli smo do dubine od 160 metara. Vjerujemo da je duboka više od 300 metara - kaže Jakić napominjući da je prije nekoliko godina speleoronilac iz Trebinje smrtno stradao na zadatku u okolini Banje Luke.

ISTRAŽENA TREĆINA: Prema podacima našeg sagovornika, na području BiH ima oko 4.000 registrovanih speleoloških objekata - jama, pećina, ponora i estavela, odnosno objekata koji nemaju prirodan ulaz nego se otvore obično prilikom nekih građevinskih radova. Opština Foča površinom spada među najveće u državi, a u društvu smatraju da su do sada pronašli i istražili oko 30 posto objekata pa je pred njima još dosta posla. U najveće uspjehe društva spada uspješna inicijativa da se pećina Ledenjača proglasi spomenikom prirode II kategorije, što je inače prava rijetkost kada su u pitanju speleološki objekti. Ulaz ove pećine krase crteži za koje se pretpostavlja da datiraju iz bronzanog doba.

- Treba istaći i pećinu Velika kutlača koja je fascinantna po tome što cijelom dužinom (415 metara) obiluje pećinskim nakitom, stalagmitima, stalaktitima, salivima, zavjesama. Tražili smo da se ona osvijetli i da se turistički valorizuje. Nismo uspjeli doći do novca iako smo aplicirali na razne adrese. Inače, kada se istražuju veliki speleološki objekti u njima se ostaje po nekoliko dana, unutra se noći da se ne bi gubilo vrijeme, a mjesto na kojem noćimo se zove bivak - ističe Jakić.

Turista, kaže, ima, a i sam je dovodio grupe iz Slovačke. Obično je to dnevna tura koja uključuje rafting, NP Sutjeska, pješčane piramide u Foči, kamenu kugu od tonu i po u selu Daničići, pećine Ledenjaču i Veliku kutlaču. Rezultati društva su nadasve impresivni imajući na umu da se radi o nevladinoj organizaciji koja se finansira kroz članarinu, a od opštine na godišnjem nivou dobijaju svega 1.000 maraka,

- Toliko potrošimo samo na gorivo. Od svojih sredstava kupujemo opremu, rijetko prođemo na nekom projektu. Oprema koju koristimo je skupa. Solidna oprema za jednog čovjeka je minimalno oko 1.000 KM. Pojas, rasvjeta, karabinjeri, žimar, krol, stop i simple decender sprave za spuštanje u objekte. Kombinezon je oko 200 maraka, uže je 3,5 do četiri KM po metru, a nama treba gotovo kilometar užeta - nabraja naš sagovornik uz napomenu da je ubjedljivo najvažnija finansijska pomoć koju su dobili za projekat „Volontiraj, unaprijedi sebe i pomozi drugima“, koji je prošao kod entiteskog ministarstva omladine sporta. Dobili su 4.000 maraka što im je puno značilo. Uprkos svemu, nikada nisu odbili poziv za pomoć, iako im se redovno obraćaju domovi zdravlja, policija i civilna zaštita.

BESKRUPULOZNI LOVCI: Razlog zbog kojeg se Jakšić počeo baviti ovim neobičnim i opasnim zanimanjem je i zanimljiv i tužan.

- U speleologiji ispred sebe vidite samo onoliko koliko obasja čeona lampa. Nikad ne znate šta vas čeka iza ćoška. Počeo sam 2009. Prvo sam bio planinar pa se uvijek išlo negdje vikendom. Jedne prilike je bila potraga za čovjekom koji je nestao, a mi smo kao planinari pomagali, išli na pješčane piramide nakon čega smo produžili do Ledenjače. Tamo smo u pećini spazili neku kao policu sa dvije kese najlonske što je bilo vrlo sumnjivo jer smeće niko ne bi toliko vukao sa sobom. Palo nam je na pamet da je možda taj sugrađanin koji je nestao ubijen i da ga je neko tu sakrio. Zvali smo policiju, a oni su utvrdili da je neko ubio mečku i meče, ogulio kože, a tijela ostavio u kese. Pećina je prirodni zamrzivač pa je bila idealna za sakrivanje. Poslije smo našli i lobanju mečeta. Tako je krenulo -prisjeća se Jakić.

Isti događaj i iskustvo je u svijet speleologije uvukao i Mladena Matovića (30), također člana društva.

- Ovdje sam koliko mi obaveze i posao dozvoljavaju. Volim pećinski nakit, ostatke davno izumrlih životinja koje nalazimo. Aktivan sam koliko mogu - kaže Matović.

Otvoreni su za sve nove članove. Treninge održavaju svake srijede, a na teren izlaze vikendom. Organizuju i školu speleologije koja počinje predavanjima, nakon čega se penjačke vještine usavršavaju na vještačkoj stijeni u fočanskoj dvorani. Nakon toga polaznici idu u pećinu i u manje jame. Znanja iz prve pomoći dobijaju kroz odličnu saradnju sa Crvenim krstom.

Početkom oktobra ovo društvo je organizovalo skup speleoloških društava iz BiH na kojem su učestvovali kolege iz Zavidovića, Tomislav-Grada, Banje Luke i Beograda.

SEOSKE LEGENDE I MITOVI: U najzanimljivije zadatke svakako spada razbijanje seoskih mitova i legendi, a na tom polju članovi društva imaju živopisna iskustva.

- U svakom selu je uvijek najdublja pećina i svaka jama je bezdan. Išli smo u jedno selo gdje su seljani pričali kako su bacili balvan od osam metara, a tutnjo je 15 minuta dok je padao. Inače, kod speleologa važi računica da kada bacite kamen pad od pet sekundi je oko 80 metara. Mi smo gore krenuli, ponijeli svu moguću opremu i 200 metara užeta. Kada sam silazio na prvoj pauzi sam vidio policu gdje sam spustio transportnu torbu sa opremom. Vidim tu neku kesu, pogledam unutra kad ono tri tromblona neko ostavio. Tu se ispostavilo da je i dno pećine koja jedva da je 30 metara duboka. Vidio sam i neke balvane unutra, ali to je plitko. Smješno. A nama su ljudi pričali na više mjesta o balvanima koji tutnje kada se ubace. I drug mi je spomenuo pećinu u nekom selu koja je „kilometrima“ duboka. Ispostavilo se da je duboka tri metra - priča Jakić s osmijehom.

A onda nam prepričava i iskustva sa legendom o krvavim sestrama.

- Legenda u nekom selu kaže kako su nekada davno dvije sestre ušle u neku pećinu. Poslije sedam dana tumaranja unutra su, navodno, izašle na drugi kraj sela, otkinutih ušiju i noseva, a obje su preminule par dana kasnije.

Ispostavilo se da je u pitanju speleološki objekat od 70 metara što je za nas ništa - priča nam Jakić dok se vozimo prema Miljevini da nam na licu mjesta pokaže jednu od pećina.

VELIKA KUTLAČA: Dvadesetak minuta kasnije stižemo u selo Gornji Budanj, u kanjonu Bistrice gdje se nalazi pećina Velika Kutlača. Prilaz ulazu je izuzetno strm, visoko iznad magistralnog puta. Iako je smještena u srcu prekrasnog pejzaža, dolazak do pećine bi se mogao opisati kao visokorizičan. Za one koji je pak posjete nagrada neće izostati. Svih 415 metara, koliko je duga, ispunjena je raznim živopisnim nakitom, dok sa plafona visi poneki šišmiš. Unutra zatičemo i ostatke skeleta lisice koja je, vođena nekim instinktom, ovdje okončala život.

- Nažalost, turistički još nije iskorištena jer ovo je vjerovatno najljepši speleološki objekat na području Foče. Treba napraviti dobar prilaz, osvjetljenje, ali para i sluha za to još nema - kaže Jakić dok nemoćno sliježe ramenima.

 HILTI METAK: U standardni speleološki alat spadaju i hilti meci koji su neka vrsta manevarske municije.

- Izbuši se bušilicom na baterije dio stijene, željezna šipka se udari čekićem, metak se aktivira i odvali dio stijene. Koristimo ga prilikom spašavanja jer ima kanala koji su uski. Kad dođe do povrede u pećinama kanali su obično uski pa nosila od dva metra ne mogu da prođu. Koristimo ga i za proširivanja prilikom istraživanja - pojašnjava Jakić.

DUGOVJEŠTICA, GROBLJE PEĆINSKIH MEDVJEDA:Najduža pećina u BiH je Dugovještica, u kanjonu rijeke Prače. Duga je oko 10 kilometara, duboka 404 metra. Ona je i najpoznatija pećina u BiH, jer je, osim po dužini, poznata i po tome što je u jednom njenom dijelu pronađeno groblje pećinskih medvjeda. Najdublja jama u BiH je Nevidna voda, duboka 650 metara dubine, kod sela Odžaka na Dinari.

CRNI PRIŠT:U selu Čelebići, pričaju mještani, nalazi se jama u kojoj je tokom Drugog svjetskog rata, kada je zavladao crni prišt, uginulo više od hiljadu grla krupne stoke čija su trupla bačena u tu jamu.

- Navodno je poslije sedam dana daleko odatle izlazila sukrvica pa smo pretpostavili da se radi o velikom objektu. Za sada smo istražili nekih 60 metara vertikalno, a vjerujemo da je duboka i do 300 metara. Ostatke tih životinja još nismo našli jer su oni vjerovatno na samom dnu pa ćemo to otkriti u budućim istraživanjima - kaže Jakić.

 NEZAHVALNOST:To što njihov značaj, plemenitost i požrtvovanost ne prepoznaje sistem, nažalost i nije neko iznenađenje u BiH. Ali nezahvalnost spašenih svakako jeste. O tome čak nisu htjeli ni govoriti dok ih nismo pitali.

- Nikada nam se niko više nije javio nakon spašavanja ili ukazane pomoći. Ne tražimo mi ništa, ali bilo bi lijepo da su se bar nekada javili... - razočarano će Jakić, ali odmah dodaje da ih to nikada nije niti će ikada pokolebati.

NEOPHODNA SPELEONOSILA 'NEST':S obzirom da opremu uglavnom nabavljaju ličnim sredstvima, neke stvari su ipak iznad mogućnosti novčanika članova društva. Za sebe ne traže ništa, ali mole sve one koji su u mogućnosti da im pomognu u nabavci prijeko potrebnih nosila za spašavanje.

- Trebaju nam NEST nosila za spašavanje. Puno bi nam značila - apeluje naš sagovornik.