Foto: Arhiva Damira Smajića i Zone-2000

Turno skijanje se može opisati kao planinarsko skijanje. Po tehnici, to je kombinacija alpskog i nordijskog skijanja, a naziv je dobilo zbog tura, poput onih u planinarenju, koje se prelaze jer skijaš unaprijed ima planirani smjer kretanja.

- Turno skijanje je za mene najljepši vid kretanja u planini - kaže za bhputovanja.ba Damir Smajić.

BITNO JE TRENJE: Ovaj zaljubljenik u turno skijanje je biolog sa 30 godina iskustva u planini.

Za njega su posebno važne mogućnosti koje pruža kretanje na turnim skijama. U danima kada je planina nepristupačna za hodanje ili bilo koji drugi vid aktivnosti, turno skijanje omogućava prolazak netaknutim snježnim površinama bez propadanja u snijeg.

- Rijetki su uslovi u kojima se ne može skijati - objašnjava Smajić.

Turno skijanje je ujedno i najstarija tehnika skijanja. Nastalo je dok još nije bilo žičara i motornih sanki zbog potrebe da se zimi po planinama pređu velike snježne površine.

Oprema je jako bitan dio priče o turnom skijanju. Prije svega skije su dosta lakše od alpskih i nisu strukirane, a bitno je obraditi pažnju i na njihovu dužinu jer ovdje ne vrijede ista pravila kao za alpsko skijanje.

Poseban dio opreme su kože koje se lijepe na površinu skija koja je u kontaktu sa snijegom. Popularni naziv za ovaj dio opreme je - cucki.

- Naziv potiče iz njemačkog jezika, a znači u prevodu koža morskog psa, koja je kada se prođe rukom u jednom smjeru glatka, a u drugom zbog trenja pruža otpor - objašnjava Smajić

Danas se za cucke koristi tuljanova koža koja je, kada se ide niz snijeg, veoma glatka, ali je istovremeno, kada se ide uzbrdo uz snijeg, veoma kruta zbog smjera i oštrine dlake, tako da onemogućava klizanje.

TRADICIJA ČETIRI DECENIJE: Vezovi su također specifični i urađeni su tako da je pancericu moguće opustiti, ali i stegnuti uz skije da bi se uštedila energija potrebna za ovaj sport. Pancerice su kombinacija klasičnih gojzerica i pancerica za alpsko skijanje.

Pored ovoga, koristi se i dosta standardne alpinističke opreme, a eksperti upozoravaju da treba biti posebno skoncentrisan prije odlsaka na turu, te poštovati savjete starijih planinara.

- Treba biti oprezan, ne smije se razvijati prevelika brzina, jer teren na kojem se krećete nije očišćen i poznat, tako da se može desiti da se nenadano naleti na naki kamen ili nešto - objašnjava Smajić.

Turno skijanje u Bosni i Hercegovini bilo je, sjeća se on, popularnije prije rata. Trenutno u BiH ima nekoliko manifestacija posvećenih turnom skijanju od kojih se izdvajaju tri.

Prije svega to su Bjelašnički dani koji se održavaju svake godine početkom marta i baštine tradiciju dugu 40 godina. Ovaj izlet je ustanovio doajen turnog skijanja Drago Entraut. Damir Smajić je kao član sarajevskog PD Bjelašnica, preuzeo na sebe tu obavezu i svake godine vodi skijaše na potezu Opservatorij - Stanari - Pazarić. Druga značajna manifestacija je memorijalni pohod na vrh Vito na Visočici, kojeg organizuje PD Treskavica. Treći pohod je memorijal Braneta Gligorijevića koji se organizuje na Čvrsnici.

MOŽE SVUDA: Damir Smajić kaže da je većina bh. planina pogodna za turno skijanje, s tim što je Bjelašnica idealna jer je konfiguracija takva da nema previše izraženih stijena već su to blagi brežuljci. Po njegovom mišljenju, dodatnu popularizaciju ovog sporta bi obezbijedilo organizovanje nekog kursa turnog skijanja, kako bi ono bilo dostupno svakome.