Rijetki znaju da je jedan od dijelova čuvene trilogije Gospodar prstenova trebao biti sniman na području planine Čvrsnice, tačnije na lokalitetu Hajdučkih vrata. Prema nekim nezvaničnim informacijama to se nije desilo zbog nepristupačnog terena.  Brojne su legende o hajducima koji su našli utočište u njenim njedrima, njihovim putešestvijama i zgodama vezanim za ovu planinu. Same vrleti i nepristupačni tereni bili su idealni za one koji bježe od nečega.

U osvajanje planine krenuli smo hrabro po najvećoj kiši iz Dive Grabovice, mada će se kasnije ispostaviti da bi bilo pametnije da smo sačekali da malo stane. Ali pošto nismo mogli predvidjeti koliko bi to moglo trajati, odlučili smo se da krenemo po pljusku. Cilj nam je bio da stignemo do bivaka pod Velikim Kukom gdje ćemo se stacionirati naredna tri dana.

Dok ložimo vatru i sušimo odjeću pogledom konstatujemo da je bivak u dobrom stanju, i da ga je prije nas neko pristojno očistio što je za svaku pohvalu. Prestanak kiše smo čekali odmarajući se, nakon čega smo dopunili zalihe vode i „ispitali situaciju“ što bi rekao Tale iz istoimene popularne serije Sulejmana Kupusovića.

Noć odmiče uz  pucketanje drveta iz male peći  i povremeno javljanje neke životinje. Teško je odgonetnuti, ali ako moramo nagađati, vjerujemo da divojarac remeti noćni planinski mir.

Jutro nas je obradovalo zrakama sunca. Pijemo kafu, brzo se spremamo i krećemo na feratu Velikog Kuka. Ferata  je u nekim dijelovima u lošem stanju, a i potoci koji su tekli poslije kiše koja se izlila noć prije donekle nam je otežavala kretanja. Pozitivno je što smo bar imali pitku vodu, pa sve nije bilo tako crno. Odlučili smo da se ne penjemo do kraja već do ulaza u šumu odakle se vraćamo jer nam je namjera opet noćiti u bivaku. Zadržavamo se kratko jer se u ovo doba godine često dešavaju odroni okolnih stijena, a to nam baš i ne bi „prijalo“.

Poslije još jedne prespavane noć i jutarnje kafe na stijeni iznad bivka, dižemo sidro i krećemo u pravcu preko Zlog potoka i Tisa na Žlijeb. Bez poteškoća  prođe i ta dionica. Na Žlijebu smo se malo duže zadržali. Topla kafa i duboki uzdasi da se bolje doživi ambijent.  Čvrsnica inače miriše karakterističnim mirisima biljnog pokrivača. Tu sva priča prestaje. Samo gledamo i uživamo u pogledu i mirisu. Ono što smo doživjeli u ova tri dana  produženog vikenda vrijedilo je svake kapi znoja. Bez  problema ekipa stiže u Divu Grabovicu. Nerado se vraćamo nazad uz zajednički stav da ćemo doći opet.

Tekst i foto M.Mekić