Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Foto: Mevludin Mekić

Zavičajni muzej Konjic je najmlađa muzejska ustanova u Bosni i Hercegovini, a otvoren je 2011. godine. Sam objekat je, međutim, mnogo stariji. U osmanskom periodu zgrada je bila sastavni dio hana, a u razdoblju Austro-Ugarske u njoj se nalazio drvorezbarski obrt. U vrijeme bivše Jugoslavije to je bila zgrada vatrogasnog doma. Prije nego što će postati muzej, objekat je u potpunosti renoviran i prilagođen savremenom muzejskom prostoru. U sklopu muzeja nalazi se stalna etnografska postavka, arheološki dio, galerijski prostor, zavičajna biblioteka te već pomenuta rodna Zukina kuća, koja djeluje kao depandans muzeja. Kako napominje naš domaćin, nije slučajno to što je Zavičajni muzej smješten u srcu istorijske jezgre Konjica na lijevoj obali, uz Kamenu ćupriju koja je simbol grada.

NAJSTARIJA RUB'TAHTA U DRŽAVI

- Kada govorimo o eksponatima, moram istaći da imamo najstariji astrolab, rub'tahta iz 18. stoljeća. To je najstariji primjerak u BiH, a ima ih samo pet do 10 u cijeloj državi. Pomoću tog instrumenta se računalo vrijeme, određivale strane svijeta, matematičari su ga koristili za proračune, a kada bi se krenulo na hadž pomoću njega se orijentisalo. To je jedan od najznačajnijih eksponata u muzeju. Pored njega se nalazi i bensilah, muška torbica stara oko 300 godina. U arheološkom dijelu imamo dvije značajne replike čiji se originali nalaze u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Posebno bih se osvrnuo na perzijskog boga sunca Mitrasa. Hram je pronađen u Konjicu u 19. stoljeću, iznad željezničke stanice u mjestu Repovica. To je dvostrani reljef kojih, po našim informacijama, u cijelom svijetu ima samo osam. Druga replika je sudačka stolica iz srednjeg vijeka, također vrijedan primjerak - kaže nam uposlenik muzeja , Muhamed Krnjić.

On dodaje kako su svi eksponati autentični i sa područja Konjica. Oni su prije svega darovi lokalnog stanovništva muzeju, a etnografska postavka je kompletirana sa stručnim saradnicima iz Zemaljskog muzeja.

- Ona je razvrstana u nekoliko cjelina - gradska kultura življenja, diorama Lukomira, danas najposjećenijeg sela u BiH (prikaz Lukomira sa čobanskim nošnjama), enterijer seoske sobe, cjelina vezana za tekstil, privredu i poljoprivredu tako da smo kompletirani. Naravno, i danas nešto važno što ljudi poklone ili izložimo ili prezentiramo kroz neke izložbe - pojašnjava Krnjić.

KUTAK POSLJEDNJEM BOSANSKOM BOGUMILU

Kada je riječ o posjetama, naš sagovornik ne skriva zadovoljstvo. Najviše su kaže ponosni na posjete najmlađih, naročito u proljetnom periodu ekskurzija. U ovoj su godini tako samo u jednom mjesecu imali oko 1.500 djece posjetilaca. Sa početkom školske godine se učeničke posjete iz cijele države ponovo intenziviraju pa je u samo dva dana prije našeg dolaska muzej posjetilo oko 60 školaraca. Zadovoljni su i posjetom stranih turista, kojih je sve više.

- U Konjicu se nalazi Titov bunker pa svi oni koji dođu u Konjic posjete bunker, Ćupriju, lijevu obalu sa starom jezgrom grada i muzejom i drvorezbarstvo. Tu je naravno i rafting, pa i ti ljudi navrate. Imali smo, recimo, prošle godine planinare iz Češke koji su došli na Prenj, ali su pokazali interes i za starim gradom i muzejom. Rast dolazaka turista u Konjic itekako osjetimo i mi u muzeju - navodi naš sagovornik.

To pokazuje i njegova konstatacija da sada bilježe posjete stanaca iz svih dijelova svijeta. Najviše ih, kaže, zanima način života u prošlosti.

- Zanima ih prošlost grada, priča o samoj Ćupriji jer mi imamo u muzeju hronološki poredane fotografije o ćupriji tako da svi posjetioci mogu vidjeti kako je most izgledao u svom autentičnom stanjo prije rušenja, period rušenja i onda period rekonstrukcije. Posjetioci na licu mjesta mogu vidjeti i slike i ćupriju kroz prozor u sadašnjem obliku. Skrećemo im uvijek pažnju na autentični dio mosta, kamene stubove tako da se vidi razlika između autentičnog dijela i nadogradnje - pojašnjava Krnjić.

Zidove stepeništa koje povezuje dva muzejska sprata krasi postavka fotografija vezanih za dolazak maršala Tita u Konjic, koji je ovaj grad zvanično posjetio u četiri navrata u periodu od 1955. do 1971. godine. Pažnju nam privlači kutak posvećen „posljednjem bosanskom bogumilu“.

- U muzeju se nalazi i kutak jednog od naših najznačajnijih akademskih slikara Lazara Drljače. On je rođen u selu Blatna, kod Bosanske Krupe, ali je 30-ih godina prošlog vijeka došao na područje Konjica i, kako je rekao, ljepote Neretve, Prenja i Boračkog jezera privukle su ga toliko da je ovdje proveo polovinu života, a živio je u selu Borci. U muzeju imamo dvije njegove originalne slike, „Kopernika“ i „Portret starca“, kao i dio dokumenata vezanih za njegov život - ističe Krnjić.

Na kraju treba spomenuti i simbolične cijene ulaznica koje iznose samo jednu KM za grupne školske posjete, dok je za individualne posjete dvije marke. Tu je uračunata posjeta Zavičajnom muzeju, Zukinoj rodnoj kući i prezentacija.

„RASISTI“ IZ LUKOMIRA

U najupečatljivije dijelove etnografske postavke svakako spada prikaz sela Lukomira, koje se inače nalazi na području opštine Konjic, gdje tadašnje čobanske kapuljače pomalo podsjećaju na one kakve nose pripadnici rasističkog Ku Klux Klana u Americi te stoga ne čudi i angedota koju nam Krnjić šaljivo prepričava.

 - Jedna gošća iz Amerike, kada je vidjela tu nošnju, pitala je da li su ovi ljudi imali nešto protiv crnaca, a ja sam joj rekao da ne samo da nisu već da vjerovatno nikada u životu nisu vidjeli crnca - kaže naš sagovornik.

(Magazin Start BiH)