Proveli smo dan u Šumariji Olovo, jednoj od rijetkih koja čuva šumu i šumsko tlo
31.07.2018 u 09:48
- Ekologija
- 0
Piše: Zdravko Čupović ([email protected])
Foto: Mevludin Mekić
Duboko u četinarskoj šumi pored Olova minus danima steže ne hajući za kalendar. Poledica puca pod nogama. Sunce na trenutke probija kroz visoke vrhove i guste grane, ali nedovoljno da otopi ledene ukrase na granama jelki. Teren je takav da je ovdje i ljeti debela hladovina. U daljini čujemo glasove i dozivanja. Prije nego što smo ugledali ljude, ukazala se brvnara iz koje se povijao dim. Unutra nas dočekuje Ćazim Hadžiefendić, rukovodilac Šumarije Olovo. Na ovoj funkciji je 18 mjeseci. Skupljamo se oko peći bubnjare. Pridružuju se i drugi radnici.
VRTAČE: - Nalazimo se na lokalitetu Štojna, gospodarska jedinica Donja Stupčanica, što je jedno od dva radilišta Radne jedinice Olovo - raportira Hadžiefendić.
Olovska šumarija je jedna od rijetkih u Bosni i Hercegovini koja šumu i šumsko tlo, kao prirodni resurs, čuva upotrebom volova i konja koji, za razliku od teške mehanizacije, ne nanose nepotrebnu štetu okolini.
- Naša šumarija ima oko 350 zaposlenih, a raspolažemo sa 11 šumskih traktora, 17 pari konja i šest pari volova. Na ovom lokalitetu su trenutno angažovana dva para volova koji odrađuju puno radne vrijeme koje počinje u sedam sati, a završava u pola četiri. Ovdje se izvlače četinari, jela i smrča. Teren je pun vrtača i uvala pa konji ne mogu raditi. Oni rade na „trzaj“, a volovi na iznošenju tereta - pojašnjava Hadžiefendić, uz napomenu da volovi rade u parovima. U prosjeku, jedan par volova dnevno može izvući osam do deset kubika drveta. Kada je riječ o „gorivu“, svaki par volova tokom dana pojede po 10 kila žita i sijena.
„OBOSIO“ ŠARONJA: Ovoga jutra jedan par nije na terenu. Šaronja je „obosio“ pa mora na potkivanje. Ako su volovi u šumi rijetkost, šta tek reći za one što ih potkivaju!? Midhat Bešlija je jedan od dvojice potkivača volova na području cijelog Olova. Raritetno, a teško i opasno zanimanje.
Bešlija u štalu kreće sa dvojicom pomagača. Ispod Šaronjine braon dlake, prošarane bijelim pjegama, krije se ko zna koliko stotina kila mišića. Glavu krase zaoštreni rogovi. Sila koju nije pametno razljutiti, a ni mi nismo matadori.
Srećom, Šaronja je jutros dobre volje. Debelim konopcem ga vežu i odvode do „skele“ gdje će mu glavu privezati za račvu da se ne bi „uzvrtio“.
- Volovi se potkivaju svakih 40 dana, ukoliko ranije ne „obose“ zbog terena ili nečeg drugog - priča nam Bešlija.
Dok priprema lance kojim će volu podići nogu saznajemo da kao potkivač u šumariji radi šest godina.
- Za potkivanje nas treba troje. Pored mene su tu obično i furman, odnosno kočijaš, i šafor, nadzornik komore. Ako je redovno potikivanje, odvaljujemo staru ploču. Prvo čupamo eksere, pa očistimo papak rajserom (tupim nožem), onda ga poravnamo oštrim nožem. Nakon toga se stavlja ploča i kuje ekserima. Sve dok su rupe ispravne, dok se ne poderu, mogu se koristiti stare ploče. Zimi zbog leda koristimo nešto drugačije ploče koje nam inače sa štolnama dolaze iz Očevija, a u našoj kovačnici u Duboštici pravimo razna druga oruđa potrebna u radu. Opasan je ovo posao, mada nije bilo težih povreda - govori nam Midhat.
Problematična je kod Šaronje bila samo jedna potkovica pa je posao završen dosta brzo. Zanimljivo je da volovi, za razliku od konja, imaju duple potkovice pa je, shodno tome, potrebno i više vremena.
POTKOVICA I PAPAK: - Svaki papak ima svoju potkovicu, a volovi imaju dva papka tako da ih ima ukupno osam, odnosno 16 potkovica za jedna par volova. Gdje je više krša i kamenja, potkovice se brže troše. Ali nije to glavni razlog zbog čega je teže potkivati volove. Kod njih je živac plići nego kod konja pa potkivač mora imati dobar osjećaj. Osim toga ekser ne smije biti ni blizu živca da ga ne nažulja tokom rada. Što se tiče alata, nema ništa previše. Nož, čekić i kliješta. Kandžije, filceve i zobnice nam dolaze od našeg „satora“ iz Duboštice - kaže Bešlija.
S obzirom da je već drugi put pominju, jasno je da je Duboštica kod Vareša bitna lokacija u sastavu Šumarije Olovo, a za „satora“ prvi put čujemo. Stoga odlučujemo da i nju posjetimo. Udaljena je nekih 40-ak kilometara od Štojne. Uzak put vodi kroz prekrasan krajolik uz rijeku Krivaju. Sa nama je i Hadžiefendić, od kojeg saznajemo i poneki interesantan detalj.
TENDER I ZA VOLOVE: - Sve moramo nabavljati putem tendera pa je tako i sa nabavkom volova i konja. Na tenderu se uglavnom pojavljuju ovdašnji lokalni uzgajivači. Naša stručna komisija izađe na teren da konstatuje da li ti volovi zadovoljavaju kriterije za upotrebu u šumarstvu. Tu je veterinar koji provjerava zdravstveno stanje vola. Kada dobijemo mlade volove koji nisu nikada radili, oni prolaze obuku. Njihov radni vijek je oko šest godina. Nakon toga ih, opet preko tendera, prodajemo - kaže Ćazim.
Po dolasku u radnu jedinicu Duboštica, prvo kucamo na vrata kovačije, gdje Munib Kovačević upravo čekića „mitringu“, dio koji spaja špic i lanac za zakivanje balvana. Tako smo bar mi shvatili.
- Kada je u pitanju gvožđe, sve poslove naše komore ja odrađujem. Radim starim kovačkim alatom. Kao što vidite, glavni alat su čekić, nakovanj i peć - priča nam Munib dok užarena štangla od udaraca postepeno dobija oblik mitringa.
OBLIKUJ PA POTKUJ: Oblikovanje usijanog željeza čini polovinu njegovog posla. Drugu polovinu čini potkivanje konja jer je teren ovdje strmovitiji pa nije pogodan za volove.
- Imam podjednako kovačkog i potkivačkog posla, a imamo 11 pari konja. Redovno potkivanje se, kao i kod volova, vrši svakih 40 dana. Za sat vremena se mogu promijeniti četiri grif, odnosno potkovice na jednom konju. Kočijaš podigne nogu, a ja potkivam. Nema vezanja i jednostavnije je od potkivanja volova. Čuvamo se vatre i nemirnih konja. Nije bilo većih povreda - pomalo će pjesnički Munib, koji je na ovim poslovima angažovan punu deceniju. Kako smo saznali, produktivnost konja je ista kao i kod volova i kreće se u rasponu od osam do deset kubika dnevno po jednom paru.
ŠTA JE ŠTA?: Preko puta kovačije je i radionica satora. Unutra, za šivaćom mašinom, zatičemo satlera Kadriju Kakića. Čime se konkretno bavi, nije baš jednostavno saznati.
- Radim horme za tegleće konje - objašnjava Kadrija.
No, nama to nije baš jasno, pa tražimo da pojednostavi.
- To su komot, kis, krži, oglavina, cam... - nabraja Kadrija, ali „pojašnjenje“ ne uklanja upitnike iznad glava.
U ovome poslu puno je, kaže Kadrija, njemačkih termina i internih naziva koje je teško pojasniti, ali ponešto smo ipak uspjeli saznati.
- Kis je oslonica drvenice koja dolazi konju direktno na vrat. Neka vrsta okovratnika. Puni se svinjskom dlakom da konju bude mekše i da ga ne žulja. Ne može ništa zamijeniti svinjsku dlaku. Kis traje i do godinu, poslije čega obično otvrdnu od kiše i znoja - veli Kadrija i dodaje da od materijala koristi kožu, svinjsku dlaku, ceradu, raževu slamu i konac.
Za opremanje jednog konja potrebna mu je puna radna sedmica. Kad nabave konja, Kadrija mu uzima mjere i pravi odgovarajuću hormu bez koje konj ne može u šumu.
MAJSTOR I ŠEGRT: - Održavam sve konje i volove u šumariji. Za volove krojim jastuke, torbice, kandžije... Radim i zobnice, kandžije, križeve koji idu konju preko leđa i drže štrange. Od alata koristim industrijsku mašinu za kožu, turpije, zumbe, igle i dosta sitnog alata - kaže Kadrija.
On je u šumarstvu već 30 godina, od čega deset radi kao satler.
- Prije mene je ovdje bio majstor koji je ovaj posao radio 40 godina, a ja sam uz njega učio. Ovog zanimanja nema u obrazovnom sistemu. Ako bi neko ovo učio trebalo bi mu godinu dana jer oprema ne smije biti previše tvrda i treba izgraditi osjećaj - siguran je Kadrija.
FIRMA
Na vratima kovačije u Duboštici stoji zanimjiv natpis na kojem piše: Kovačija, Kovačević Munib, kovač - potkivač.
Komentara: 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije BHPutovanja.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.