mehmed cero

U mnogim se zemljama smeće, otpad brzo pretvara u novac! U Norveškoj jedan posto otpada ide na deponije, u Njemačkoj tri posto, na Londonskoj berzi se trguje otpadom, neke fabrike od plastičnih boca prave jakne i kape! U susjednoj Srbiji je hiljade ljudi zaposleno na razdvajanju otpada! U BiH takvog odnosa prema otpadu nema iako bi, prema procjenama, Sarajevo moglo pola potreba za toplotnom energijom „pokriti“ iz otpada. Upitani kažu da u Bosni i Hercegovini postoje dobri zakoni, podjela posla na skupljače i operatere, ali, osim deponija, nema ljudi koji bi razvrstavali otpad, preduzeća koja bi ga zbrinjavala. A nema ni dovoljno inspektora da barem preduzeća koja proizvode otpad natjeraju da poštuju zakon i plate njegovo zbrinjavanje.
  

• DIVLJE DEPONIJE

Naime, zakonski okvir u Federaciji BiH je zbrinjavanje otpada definisao tako da proizvođači otpada njegovo zbrinjavanje unaprijed plaćaju operatorima koji, opet, plaćaju sakupljačima otpada koji prikupljeni otpad izvoze ili predaju na reciklažu. Oni koji ne plate operaterima, plaćaju Fondu za zaštitu okoliša u FBiH, ali znatno veće iznose jer su to neke vrste kazni. Tim novcem Fond plaća zbrinjavanje otpada ili projekte koji podižu svijest, unaprjeđuju zbrinjavanje otpada i zaštitu okoliša. U ovom lancu inspekcije kontrolišu operatere, a operateri sakupljače, uglavnom preko potvrda o konačnom zbrinjavanju otpada - reciklaži ili prodaji cementarama koje to spaljuju ili izvozu.
Na ovaj način je proteklih godina zbirnuto više od 50.000 tona pet-ambalaže, do 250.000 tona željeza godišnje (koje je spaljeno u Arcelor Mittalu), do 30 tona papira dnevno... U Sarajevu više od sto kompanija organizovano skuplja otpad, a iza kompanija koje se bave ovim poslom stoji kapital iz Slovenije, Njemačke, Austrije, Hrvatske. U toku je realizacija investicije iz Hrvatske u fabriku za preradu otpada životinjskog porijekla koja bi mogla izvoziti robe u vrijednosti do 15 miliona eura i prerađivačima mesa obezbijediti izvoz u zemlje koje uvoze meso iz zemalja koje imaju ekološki propisano zbrinjavanje otpada životinjskog porijekla. 

No, bez obzira na ovo, širom FBiH postoje divlje deponije, gomile autoguma, frižideri i veš-mašine plove rijekama, kao i otpad životinjskog porijekla. Dodatni problem je otpad iz domaćinstava koji izlazi pomiješan i koji je gotovo nemoguće naknadno razvrstavati.U Ministarstvu okoliša i turizma  FBiH,  pomoćnik ministrice u Sektoru za okoliš , Mehmed Cero kaže da zakoni postoje, da je zbrinjavanje ambalažnog i elektronskog otpada dobro definisano i da vlasti rade na unaprjeđenju zakonskog okvira, te da u prirodi više gotovo da nema teških ili obojenih metala, starih akumulatora, da je dobro riješeno zbrinjavanje opasnog i radioaktivnog otpada, ali...

- Zakoni ne znače mnogo ako ih nećemo primjenjivati. Svaka linija otpada je specifična, a za zbrinjavanje je odgovoran onaj ko ga proizvodi. Kod nas oni zbrinjavanje otpada rade na nelegalan način, a to je onda pitanje za inspekcije. Ne mogu da vjerujem da neko u okoliš baca ono što mu može donijeti novac. Ako govorimo, recimo, o ambalažnom otpadu - u 2016. godini je u sistem ubačeno manje od 50 posto obveznika. Nisu se prijavili jer ih sistem nije natjerao i jer inspekcije nemaju kapaciteta - pojašnjava Cero.

Zatim naglašava da je drugi problem loša organizacija unutar komunalnih preduzeća koja su uglavnom javna, osim u Zenici gdje postoji privatno-javno partnerstvo.

- Komunalna preduzeća u vlasništvu kantona i općina nisu prepoznala mogućnosti koji proizlaze iz razvrstavanja otpada, a ni operateri ih nisu prepoznali kao partnere za novi, progresivni pristup, nego gomilaju otpad na deponijama. Komunalna preduzeća bi trebala domaćinstvima omogućiti da razdvajaju otpad. Naredni korak bi bio korištenje tog otpada. Kod nas, ako neki i imaju kapacitete za razvrstavanja otpada, ne rade to u dovoljnoj mjeri. Šta imate od toga ako neko preduzeće razvrstava otpad ili ako građani imaju odvojene kontejnere, ako taj razvrstani otpad na kraju bude pomiješan na deponiji? - kaže Cero.
Potom naglašava da će uskoro biti definisani novi podzakonski akti koji će još bolje definisati zbrinjavanje svih vrsta otpada osim radioaktivnog i uspostavljen informacioni sistem koji će pratiti sve podatke vezane za otpad.  

•   KRIMINAL NA SVE STRANE 

- Na putu ka Evropskoj uniji čeka nas obaveza da samo 10 posto otpada odlažemo na deponije, a kod nas sada uređene deponije obuhvataju samo 60 posto stanovništva i na njima odlažemo ogromnu količinu otpada. To implicira ekološke probleme. Pomiješani otpad nije nikom zanimljiv - kaže Cero i naglašava da za bolje zbrinjavanje mora postojati ekonomski podstrek i da komunalna preduzeća moraju početi komercijalno djelovati. 

Pojašnjava da je u drugim zemljama otpad biznis, da skupljači stiču koncesiona prava, da ima i preduzeća iz BiH koja izvoze otpad, ali da kod nas ima i kriminala.
- Kriminal je svako ilegalno odlaganje otpada, nezakonito uzimanje otpada sa deponija ili iz kontejnera jer otpad koji tamo stoji je vlasništvo preduzeća koje gazduje kontejnerima ili otpadom. Toga ima koliko hoćete. Sumnjive radnje su i sve što ne možete provjeriti fizički i to je pitanje angažmana operatora i inspekcija - misli Cero i naglašava da je mnogo opština pripremilo projekte za bolje zbrinjavanje otpada i da očekuju pomoć i fondova EU.
Prema podacima institucija u FBiH, od oko 5.000 preduzeća koja na tržište stavljaju plastičnu ambalažu i drugi otpad u sistem zbrinjavanja je uključeno  oko 1.900. Jedan od dva operatera za PET-ambalažu i plastični otpad je Ekopak, koji je od 2012. do kraja 2016. prikupio više od 40.000 tona ambalažnog otpada što bi, vizuelno prikazano, bila kolona kamiona-šlepera koja bi se protezala od Sarajeva do Visokog. No, to je manji dio ambalažnog otpada koji se nalazi u prirodi. Procjena institucija koje se bave ovim pitanjima je da svake godine na tržište FBiH bude plasirano oko 170.000 tona ambalaže.  
Zadatak operatera sistema je da educira proizvođača ili prodavca ambalaže, zagađivača, da mora plaćati naknadu za njeno zbrinjavanje ili će u protivnom plaćati mnogo veće kazne, da motivira preduzeća koja sakupljaju otpad da ga zbrinjavaju na ekološki prihvatljiv način. Zagađivači plaćaju operateru, a operater sakupljačima i to na osnovu potvrda o količini otpada predatog na reciklažu ili izvezenog na strano tržište. 

- U FBiH ne postoji dovoljno kapaciteta za skupljanje i preradu ovog otpada, a to su kese, najlon, boce, tegle, kutije, vrećice. Imamo jednu reciklažu za boce, drugu za najlon i folije. Proteklih smo godina investirali u 17 opština u opremu za uspostavu sistema za razdvajanje - kaže Amela Hrbat, direktorica Ekopaka. Veći su problem, misli ona, otpadna ulja i kemikalije koji odlaze u vodu i zemlju, te klaonički i medicinski otpad. Ojašnjava i da ambalažni otpad čini 30 posto volumena ukupne mase otpada u FBiH. Prikupljanje električnog i elektronskog otpada u FBiH je blizu prosjeku evropskih zemalja koje recikliraju oko 33 posto tog otpada - u FBiH bude reciklirano oko 30 posto. Ovaj otpad se dijeli u pet grupa i različito zbrinjava: veliki kućanski aparati se izrežu i spale, frižideri idu u izvoz zbog gasova koji su u njima, TV-aparati i računarski monitori se razdvajaju tako da staklo ide u izvoz, a plastika spaljuje u BiH, mali kućanski aparati ostaju u BiH za reciklažu, a plinske sijalice idu u izvoz za Njemačku. Od plastičnih dijelova ovog otpada neke kompanije u BiH prave vještačko gorivo.

•    TRŽIŠTE ČISTI DEPONIJE

- Mi smo ove godine skupili 1.800 tona tog otpada. Kapaciteti za prikupljanje i reciklažu u FBiH za sada zadovoljavaju potrebe tržišta, ali ako se količina otpada poveća morat ćemo razmišljati o povećanju tih kapaciteta - kaže Elma Babić-Džihanić, iz Zeos-eko sistema, koji je jedan od dva operatera za ovu vrstu otpada. 
I oni skupljače kontrolišu i plaćaju na osnovu potvrda o količini otpada predatog na reciklažu ili u izvoz. Ova kompanija je nedavno u određene dijelove Sarajeva postavila kontejnere za prikupljanje otpada u obliku malih kućanskih aparata.
U Upravi za inspekcijske poslove kažu da su svi pomalo krivi zato što se otpad ne razvrstava u većoj mjeri, a da je neke vrste otpada, poput željeza i papira, uredilo samo tržište jer postoje kupci i velika je potražnja.
- Adekvatno razvrstavanje otpada mora početi u domaćinstvu, ali domaćinstva moraju imati kontejnere za odvojeno skupljanje otpada. Opštine neće da daju prostor za te kontejnere privatnim firmama koje bi skupljale otpad, a javna komunalna preduzeća to ne rada. Na tome treba da rade operateri sistema i komunalna preduzeća. Što se tiče otpada koji dolazi izvan domaćinstava, ambalaža i elektronski i električni otpad su prilično dobro urađeni, sa tim da je u sistem uvedeno manje od pola zagađivača ambalažom, što je nedopustivo malo - pojašnjava Ejub Salkić, glavni inspektor za okoliš u FBiH. 
Kaže da inspekcija kontroliše operatere, a operateri skupljače i da to nije jednostavan posao jer svaki segment u ovom poslu na različite načine mjeri otpad.- Treba zainteresovati javna komunalna preduzeća da postave kontejnere za razvrstavanje, raditi sa građanima - misli Salkić.  

•  PRIVATIZOVATI JAVNA KOMUNALNA PREDUZEĆA

Ekspert za ekologiju Mladen Rudež kaže da svi u ovom sektoru moraju biti pod jačom kontrolom jer otpad je novac i pita se zašto BiH ne bi zarađivala na svom otpadu. 

- Općinska ili kantonalna komunalna preduzeća bi trebala biti primarni selekcionari i prodavci. Oni bi trebali postavljati posebne kontejnere za različite vrste otpada, a da na regionalne deponije ide samo ono što ne može nigdje drugo. Kod nas sve ide na regionalne deponije. Ključni problem je da ljudi misle da su regionalne deponije za sve vrste otpada. Komunalna preduzeća mahom su javna i postoje sumnje da su oni izvor korupcije i izvlačenja para za stranke. Zbog toga moraju biti privatizovana. Kako je moguće da stranci imaju interes za otpad, a naša komunalna preduzeća su stalno u gubicima? - pita se Rudež.
On naglašava da su neka javna komunalna preduzeća proteklih godina dobila linije za reciklažu koje nikada nisu počela koristiti i da je EU dala milion eura za reciklažnu liniju i hiljadu kontejnera za razdvajanje otpada, ali da preduzeća ne kupe razvrstani otpad iako je to novac.
- Gledam po Sarajevu ljude koji dođu privatnim kamionom, u odijelima, pravi biznismeni, pokupe taj razvrstani otpad. Jedan od njih mi je rekao da mjesečno zaradi tri svoje penzije - kaže Rudež.
Naš sagovornik naglašava da je otpad grana privrede.
- Gume sada spaljuju u cementarama jer proces na više od 1.000 stepeni ne zagađuje. Norveška i Holandija nude da uvoze naš ambalažni otpad. Imamo i pokoji punkt za odlaganje baterija, sakupljači PET-ambalaže rade dobar posao. Neki skupljači otpada od metana prave struju. Sve to treba bolje iskoristiti i kontrolisati - zaključuje Rudež i naglašava da je i sve više kompanija, potencijalnih zagađivača, koje vode računa o svom ugledu i nastoje da budu prepoznate kao ekološki svjesne, što je potencijal za skupljače i one koji dalje zbrinjavaju otpad.