Sve je veći interes za održivijim pristupom poljoprivredi i uzgoju hrane. 'Prirodno' se često koristi kao modni trend, ali uz to i vrlo jednostavno navodi način uzgoja koji ne narušava okoliš u potrazi za većom produktivnosti. Umjesto da se degradiraju prirodna okruženja poput vrtova, parcela ili poljoprivrednog zemljišta, prirodne metode mogu pomoći u izbjegavanju uobičajenih grešaka poput zagađenja vode, erozije tla ili utjecaja na biodiverzitet nekog područja.

I u našoj zemlji posljednjih godina vlada trend prirodnog, ekološkog uzgoja i proizvodnje organske hrane. Entuzijasta, vrijednih i čestitih ljudi koji u organskoj proizvodnji vide šansu sve je više. Ne čekaju državu, mada im treba podrška u svakom smislu, već se sami, laganim koracima, probijaju na tržištu.

Jedan od njih je i poznati bosanskohercegovački pjevač narodne muzike i sevdalinki, glavni i odgovorni za pokretanje porodičnog biznisa „Jukan Eko Hrana“, Ibrahim Jukan. On vidi šansu naše države u ekološkoj proizvodnji.

- Ekološki uzgoj i organska proizvodnja je naš rudnik zlata - kazao je za magazin Start BiH.

Čovjek je uzgajao isključivo organsku hranu, sve do pojave prvih umjetnih pesticida i gnojiva u 20. vijeku. U pokušaju da urode plodnim žetvama i zadovolje ogromnu potražnju za hranom poljoprivredne prakse upotrebljavaju gnojiva, pesticide i druge sintetičke, neprirodne proizvode i proizvode na bazi hemikalija što može biti pogubno u pogledu biološke raznolikosti područja, sintetika doprinosi problemu zagađenja dušikom i u prehrambeni sistem dodaje hemikalije koje mogu štetiti zdravlju ljudi.

Od Drugog svjetskog rata i do 1970-ih, većina dobiti u prinosu dolazi od sredstava za zaštitu bilja (PPP), koja uključuju fungicide i insekticide. A onda nas je svijest o njihovoj štetnosti, ugroženoj i uništenoj prirodi i okolišu počela vraćati prirodnom, organskoj hrani i ekološkom uzgoju.

Uz pritisak za smanjenje upotrebe štetnih hemikalija, poljoprivredni i hortikulturalni sektori moraju tražiti nove tehnologije. Tako su danas u poljoprivredi sve popularnije nove, ekološki prihvatljive, alternative poput prirodnih biljnih biostimulanata. Podizanjem svijesti proizvođača poljoprivrednih proizvoda o održivoj proizvodnji, zdravlju ljudi i brizi za okoliš, primjena biostimulatora dobiva veliku prednost u usporedbi sa hemijskim sredstvima. U stručnoj literaturi naglašavaju da je primjena biostimulatora sve šira, ali da je još uvijek nedovoljna informiranost o njoj.

Matematičar sa Sveučilišta u Sussexu, dr. Konstantin Blyuss, u saradnji sa biolozima iz ukrajinske Nacionalne naučne akademije, prije nekoliko godina razvio je način za suzbijanje štetnika koji uništava usjeve pšenice bez primjene hemijskih sredstava. Ova metoda suzbijanja štetočina funkcionira pomoću vlastitih gena biljke kako bi suzbila specifične mikroskopske organizme, nazvane nematode, bez da našteti drugim organizmima - insektima, pticama ili sisavcima.

Tim je razvio metodu za prigušivanje bitnih gena štetnih nematoda primjenom biostimulansa koji potječu od prirodnih bakterija tla. Biostimulansi su tako učinkovito djelovali kao „cjepivo“ protiv zaraze nematodama. Oni postižu svoj učinak mobiliziranjem unutrašnjih mehanizama biljaka za proizvodnju spojeva koji štite biljke od nematoda, odnosno uzrokuju njihovu smrt.

Na taj način biostimulansi predstavljaju ekološki prihvatljivu alternativu i imaju primjenu kako u razvoju poljoprivrednog zemljišta, poput komercijalnih farmi, tako i u manjim vrtovima ili parcelama.

U svakodnevnoj primjeni biostimulanti mogu postići sve što je potrebno, od zelenijih travnjaka do zdravijeg uroda, te promoviraju održivi, a ne pasivni, konzumni način života i uzgoja. Uz rastuću globalnu populaciju koju treba hraniti i hitnu potrebu prelaska sa fosilnih goriva na biogoriva, ovo je važan korak naprijed u potrazi za ekološki sigurnom zaštitom usjeva koja ne šteti pčelama ili drugim insektima te vodi ka promjenama koje bi komercijalnu i privatnu poljoprivredu mogle usmjeriti prema čistijoj i održivijoj budućnosti svih nas.

Prednosti biostimulansa

Istraživanja pokazuju da su biostimulansi bolja alternativa zbog toga što: poboljšavaju efikasnost metabolizma biljke, što rezultira većim prinosom, povećavaju prirodnu toleranciju biljke na stresore poput parazita i bolesti, pomažu bržem oporavku biljke od stresnih događaja, poput loših vremenskih uslova, aktivno pomaže kod razvoja korijena presadnice i povećava otpornost korijena u slučaju kad je tlo tretirano pesticidima. Ostale poznate prednosti biostimulansa uključuju efikasno trošenje vode, smanjenje zagađenja, bolji kvalitet tla za uzgoj proizvoda i zdraviju proizvodnju. Komponente biostimulatora su humusni elementi, vitamini, mineralne tvari, aminokiseline, kitosan i ekstrakti alge. Sami ti prirodni elementi objašnjavaju zašto je primjena biostimulatora poželjna, smatraju stručnjaci.