U Nurkanovićevim pogonima iz šljiva vade košpice jer je tad rakija blaža i pitka kao vino, samo što je jača i ne može se mnogo popiti.

Uvijek se obavezno pije samo stara rakija, jer nova mora da odleži.

Miris rakije ne smije biti opor i agresivan, a najbolja je bezbojna i bistra šljivovica, iako neko voli i žućkastu, od bureta.

Čim je šljiva slađa, odmah je skuplja, a rakija od nje je bolja.

Stranci su ludi za njom i vjeruju da je bolja od bilo kog viskija, a ni naši ljudima nije mrska. Rakija šljivovica!

Sunce i kaca

Prave je u cijeloj BiH i ako neko kaže da među entitetima postoje razlike, jedno je sigurno isto: i RS i FBiH, a i Distrikt Brčko, imaju dobre šljivovice! I svima služi za isto: za popit', za kuhat, za lijeka... I svima, ako ne pazi na količinu - uzme pamet.

Kažu da je najbolja ona od šljive mađarice, ali nju polako uništava bolest šarka, pa je mijenjaju nove sorte.

- Mađarica ili požegača je najbolja za rakiju. Te šljive ne prskamo, one nisu osjetljive, ne traže mnogo truda i za rakiju su posebno dobre jer imaju više šećera nego druge, iako su sitnije. Čim je šljiva slađa, odmah je skuplja, a rakija od nje je bolja. Ukusnije su i kompletnije i od stenli i do čačanke. Mađarica daje i poseban ukus rakiji, jer se ta šljiva ne kalemi. Nove sorte rakiji daju drugačiji ukus - priča Sead Zahirović iz Gračanice.

Iako sam ne pije zbog bolesti, Zahirović godišnje proizvodi između 400 i 500 litara rakije jačine između 42 i 45 stepeni, uglavnom za vlastite potrebe, a nešto od toga proda po cijeni od pet do 10 KM za litar, zavisno od količine koja se kupuje.

Za čačankom tuguje i Mustafa Mustajbegović iz Modriče. Kaže da je šljiva sama odabrala bosanske brežuljke idealne nadmorske visine i sa idealnom strukturom tla u kom ima dovoljno krečnjaka, pa se voda lako cijedi, a ima i mnogo sunca.

- Ostalo je čista logika, jer je najnormalnije da se od dobre šljive pravi dobra rakija - kaže Mustajbegović i napominje da se rakija uvijek pekla u cijeloj BiH, ali da je različita tehnologija.

Veli da je za dobru rakiju najvažnije da je pitka, da popravlja raspoloženje i ne ostavljati težak mamurluk, a da šljiva mora biti zrela i čista, da ne smije biti trulih i da parcela na kojoj šljiva raste mora biti okrenuta suncu.

Važno je i da je kaca za rakiju čista, bez mirisa od nekog drugog sadržaja ili ustajale vode, a najbolje kace su drvene. Miris rakije ne smije biti opor i agresivan, a najbolja je bezbojna i bistra šljivovica, iako neko voli i žućkastu, od bureta.

Kako izvoziti

- Kakva god bila, svaki domaćin će reći da je njegova rakija najbolja, pozivajući se na porodičnu tradiciju ili autoritet djeda i oca - priča Mustajbegović.

Obred pečenja rakije odvija se, podsjeća Mustajbegović, u domaćinskim dvorištima, uz druženje uz kazan.
- Jedno društvo tokom iste sezone često rakija više puta, svaki put u drugom dvorištu. Kako se seli rakijski kazan, tako i oni idu za njim. Uvijek se obavezno pije samo stara rakija, jer nova mora da odleži i dolazi na red tek sljedeće godine - pripovijeda Mustajbegović.

Od deset kilograma kvalitetne šljive moguće je dobiti desetak litara dobre rakije, a ako je šljiva dobro osunčana - može i malo više. U modričkom kraju nisu rijetki domaćini koji imaju proizvodnju od nekoliko hiljada litara rakije, a najviše je onih koji proizvode po nekoliko stotina litara. Neki do njih su standardizovali proizvodnju i napravili kvalitetna pakovanja, pa sada traže svoje mjesto na tržištu.

A mjesto na tržištu traži i Muhamed Nurkanović iz Tuzle, koji je proizvodnju šljivovice Meraklija standardizovao od šljivika do boce. Njegova rakija je dobila bolje ocjene i od srbijanske Žute ose i hrvatske Ekselencije iako su one već registrovane za prodaju u EU, a svi znaju da će se za zaštitu autohtonog geografskog porijekla šljivovice u EU voditi velika bitka između BiH, Srbije i Hrvatske.

U Nurkanovićevim pogonima iz šljiva, prije vrenja, vade košpice, što je jako važno jer je tad rakija blaža i pitka kao vino, samo što je jača i ne može se mnogo popiti. I Nurkanović kaže da je šljiva mađarica najbolja, ali da se sada uglavnom sade stenli, te čačanka koja je najsličnija mađarici. On prerađuje oko 200 tona šljiva godišnje, ali bi mogao preraditi i do 10.000 tona i proizvesti oko tri miliona boca od 0,75 litara. Ta proizvodnja bi veliki broj ljudi zaposlila u njihovim kućama.

- Naša proizvodnja je bazirana na principima prijeratne destilerije Vizler koja je izvozila u Austriju i širom Evrope. Kada bi nam država pomogla da nađemo mušterije u inostranstvu, siguran sam da bismo napravili dobar posao. Pa Jasmila Žbanić je moju rakiju nosila na Berlinale i svi su bili oduševljeni. A tek naša dijaspora kad čuje naziv Meraklija - priča Nurkanović.

I Mustafa Mustajbegović misli da bi trebalo više izvoziti, ali da prije toga treba unaprijediti sistem proizvodnje i marketinga.

- Svaka asocijacija proizvođača mora obezbijediti kvalitetan i prepoznatljiv proizvod i dovoljnu količinu da zainteresuje velikog kupca. Na ovim prostorima se ranije proizvodila i dobro prodavala Gradačačka rakija, Zmaj od Bosne i Tarevačka rakija, a bilo je i izvoza - kaže Mustajbegović.
Proizvođači rakije iz BiH će 26. decembra odmjeriti snage na sajmu u Mrkonjić Gradu, na ljeto opet u Tarevcima, a između - ko zna gdje sve!