Iako je Bosna i Hercegovina, slobodno možemo reći, širom svijeta poznata po bogatoj gastronomskoj ponudi, ima i onih koji vjeruju - samo mesu.

Ništa bolje od teletine

Jedan od takvih je i Sejo Brajlović, vlasnik jednog od najboljih restorana u BiH, što je i potvrđeno prošle godine, kada je restoran Brajlović dobio nagradu Grimizna kugla, koja se dodjeljuje za kvalitet i stil uređenja ugostiteljskih objekta u BiH.

- Naravno, što se preporuke hrane odnosno jela iz bosanske kuhinje tiče, ima tu mnogo toga što bi strani turisti svakako trebali probati, od raznih variva, dolmi i slično. Ali ako mene pitate da nešto preporučim, onda je to jednostavno samo meso, meso, meso - kaže Brajlović, te u šali još dodaje da ako ne jede meso ne vidi ni čitati novine.

Brajlović kaže i da, pored ostalog, bosansku kuhinju svakako definira i roštilj, upravo ono po čemu je njegov restoran poznat.

Iako je roštiljanje sastavni dio mnogih svjetskih nacionalnih kuhinja, Brajlović ipak smatra da je BiH još uvijek u prednosti po tom pitanju.

- Nigdje u svijetu ne možete na roštilju naći teletinu, jer je jednostavno nema, nego koriste govedinu. A nema ništa bolje od teletine - kaže Brajlović i dodaje da je njemu najdraže gledati kako se stranci tope od miline kada probaju teletinu u njegovom restoranu.

Što se drugih vrsta mesa tiče, Brajlović, onako bez razmišljanja, preporučuje jaretinu u mlijeku, ali prije toga svakako čašicu domaće rakije iz burenceta.

Svo meso u ponudi njegovog restorana isključivo se nabavlja od provjerenih domaćih proizvođača, a mjesečno se potroši i nekoliko tona.

Ali, ono što posebno oduševljava goste restorana Brajlović je vitrina sa ponudom svježeg mesa, na samom ulazu, gdje gosti mogu i vidjeti ono što naručuju.

Zaokružen proces

- Imam običaj reći da ova naša izložbena vitrina govori sve jezike svijeta, jer kada nam dođu stranci, niti oni moraju reći šta žele, niti mi to trebamo razumjeti. Jednostavno pokažu prstom koji komad mesa žele, tako da naša vitrina prevazilazi sve govorne prepreke - kaže Brajlović.

Nakon dobrog obroka, najbolje legne vino ili čašica rakije.

A vino i rakija u ponudi restorana proizvedeni su isključivo za njihove potrebe i iz vlastitog vinograda, odnosno voćnjaka, a radi se o bijeloj Žilavki i crnoj Staroj Đemiji, kojeg godišnje proizvedu oko 2.000 litara.

Što se tiče domaće kuhinje, odnosno domaćih proizvoda, Brajlovići su i to podigli na sasvim novu razinu.

Naime, ne samo da koriste domaće proizvode i sastojke, nego i većina toga dolazi iz njihove vlastite proizvodnje.

Lepine i druga peciva peku su u samom restoranu, a brašno, pšenično i heljdino, dolazi sa njihovih polja u okolini Ustikoline.

Na istim poljima uzgajaju i svoj krompir, paprike, krastavce, lubenice...

Po planovima Seje Brajlovića, uskoro bi trebala biti završena i štala u kojoj bi se trebalo naći 100 krava za proizvodnju mlijeka, tako da će i kajmak i sir uskoro dolaziti iz vlastitih pogona, čime bi se, u neku ruku, zatvorio cjelokupan proizvodni proces za potrebe restorana.

U ponudi restorana nalazi se i riba, potočna pastrmka, a kao poseban specijalitet s vremena na vrijeme nađe se i škobalj ili lipljen, direktno iz rijeke Drine.

Bosanska viagra

Još jedna od preporuka Seje Brajlovića je i suha kuhana jaretina sa kiselim kupusom, za koju kaže da je bosanska viagra.

Inače, u restoranu sami kisele kupus, a količine se mjere u tonama.