Desetak kilometara od Foče, na putu za Zavajt, nalazi se selo Zlatni Bor. U njemu, na nevelikoj farmi, Sarajlija i Beograđanin, koji su se sreli u Švajcarskoj, prave zlatni sir, švicarski grijer sa 65 posto mliječne masti. Nema ga u svim prodavnicama, ali postoji mogućnost kućne dostave.

Osnivači farme su Tatomir Jovičić Tatko, iz Sarajeva, i Predrag Đokić, iz Beograda. Sreli su se u Švajcarskoj, gdje Tatomir ima firmu za preradu drveta i gdje je Predrag, u sirani na Alpama, pravio sir.

 MAILOM DO SIRA

- Tatko je bio oduševljen kada je vidio kako se pravi sir i koliko je tražen proizvod, a Predrag je želio maknuti se iz Švajcarske. Tatomir je imao djedovinu u selu Zlatni Bor. Priroda u tom selu je prekrasna. Nepregledni pašnjaci pored kanjona Tare, koji je drugi u svijetu po veličini i ljepoti. Htio je tu da podigne farmu. E sad, Predrag je htio da se izvuče iz ovog biznisa, ali je očito Tatomir bio jako uvjerljiv. Uglavnom, uložio je novac, obnovio staru kuću, napravio štale, a kasnije smo napravili bungalove za agroturizam. U pripremi su saune, džakuzi, konji za jahanje, paraglajderi, safari, rafting - priča Marko Topić, zadužen za promociju, marketing i distribuciju.

Na farmi je četvero zaposlenih, 30 svis braun krava koje daju jako masno mlijeko, a hrane ih isključivo prirodnom hranom. Nije nebitno i to da je farma na nadmorskoj visini od 1.200 metara. Tu je trava najbolja, a ispaša je kravama jedina hrana. Nema, dakle, koncentrata, dohrane ili sličnih namirnica. Uzgred, krave u štali slušaju muziku! Naučno je dokazano da sa muzikom u štali krave daju više mlijeka.

- U štali je uvijek uključen radio. Dnevno dobijemo oko 200 litara mlijeka, što je dovoljno za kolut sira od osam do 12 kilograma. Mislim da je ovo najbolji od svih postojećih sireva na našem tržištu. Zreliji je, tvrđi i masniji od ostalih. To je zapravo švajcarski grijer. Receptura je tajna, a zri godinu dana. Za sada ga nema u prodavnicama, nego u nekoliko restorana u Sarajevu i Hercegovini, a moguće je naručiti ga elektronskom poštom. Imamo kućnu dostavu i najčešći kupci na taj način su stranci i diplomate. Kilogram našeg sira je 35 KM - kaže Topić, pojašnjavajući da je sir certificiran, a sa Poljoprivrednog fakultera u Sarajevu su na farmi gdje se sir proizvodi napravili analizu i utrvdili da je to najbolji sir koji se trenutno proizvodi u BiH.

No, nije lako napraviti kolut ovog sira. Dan počinje mužom, čišćenjem, izvođenjem krava na ispašu, a zimi u šetnju. Poslijepodne Predrag pravi sir. Sir se kuha na otvorenoj vatri, u kazanu od  bakra koji nije kalajisan. Kazan su jedva našli! Napravio im ga limar iz Sarajeva, iz Hrasnog. Rekli im da je to najbolji limar, a i jedini je koji je htio napraviti kazan. Pravio ga je mjesec. Mlijeko sipaju u lonac, u njega stavljaju posebne gljivice koje uvoze iz Švajcarske. Potom mlijeko zagriju i kada se počne siriti, skidaju ga sa vatre, prohlade i vade gruš. Gruš vraćaju na vatru i zagrijavaju, a nakon nekog vremena, to je tajna recepta, još gušći gruš vade iz lonca, utiskaju u kalup i ostavljaju da zrije godinu.

RECEPT STAR 200 GODINA

- Kolutovi sira stoje na policama od posebne vrste drveta, i to je tajna, i svake sedmice se kalup okrene i premaže posebnim sastojkom, koji je takođe tajna. Recept za sir je star 200 godina, Predrag je to naučio u Švajcarskoj i sve to radi isključivo on - priča Topić.

Napominje da malu količinu sira uzimaju već nakon dva ili tri mjeseca zrenja i koriste kao sir za mazanje koji se mora topiti prije upotrebe. Sada pripremaju novi sir, znatno mlađi i mekši. Radi se, zapravo, o švajcarskom siru tom koji će se u BiH drugačije zvati. Bijel je, mekan, zri sedam dana. Prodavat će ga u kuglicama od po 100 grama. Postoji mogućnost da u njega miješaju i začine, poput gljiva, tartufa, paprike i slično.

- Za njegovu proizvodnju su nam potrebna nova postrojenja, drugačija sirana, novi kazan, police od inoksa... Kupili smo još deset krava i, kada one dođu, bit će mnogo bolje - siguran je Topić.

S ove farme isporučuju i zanimljive daske za meso, odnosno daske za serviranje suhih plata. Daske prirodnog izgleda, sa korom drveta okolo. Prave ih od orahovog drveta, na neke stavljaju rezbariju. Rade ih za restorane kojima prodaju svoj sir, ali se mogu kupiti u Kući zdrave hrane u Sarajevu. Nedavno je mali ruralni biznis u selu Zlatni Bor, u koji je uloženo 300.000 KM, proširen i turističkom ponudom.

- Farma je počela da radi prije dvije i po godine. Mnogo je vremena potrošeno na adaptiranje postojećih objekata, pripremu uslova za proizvodnju sira i uspostavljanje proizvodnje. Sada smo napravili i tri bungalova i sa nekoliko kreveta u kući imamo 15 mjesta za spavanje. Prošle godine smo imali goste iz Švajcarske i Francuske. Super im je bilo. Jovičić je na platou kod kanjona organizovao koncert etnogrupe i to u narodnim nošnjama, rafting, šetnju, jahanje, degustacije domaćih vina i sira. Sada postoji interes turista, ali je problem put od Foče i mi smo primorani sami odlaziti u Foču po turiste ili se oni snalaze kako znaju. Često nestaje struje jer su dalekovodi jako stari i često se kvare. To nam je problem i za proizvodnju jer se isključuju frižideri, mijenja se temperatura u sobi za zrenje sira... - upozorava Topić i napominje da je priroda u selu Zlatni Bor neopisivo lijepa. 

I u pravu je. Kanjon Tare je drugi u svijetu po veličini i malo ko u BiH, a pogotovo u ovom kraju to zna, a još manje, izgleda, znaju nešto napraviti i prodati. Ne znaju, misli Topić, šta imaju. A marketing i prezentacija prodaju sve. A ima se, kaže on, u kanjonu Tare, šta prodati: planinarenje, jahanje, rafting, sir i vina. Domaće, a svjetsko!

NI SELJACI NISU K'O ŠTO SU BILI

- Ideja je bila da napravimo zadrugu i  rasplodni centar za vrstu krava koje imamo. Naime, htjeli smo krave pokloniti mještanima da oni brinu o njima i prodaju nam mlijeko. Vjerovali smo, tako bismo pomogli otvaranje mini porodičnih farmi. Nije bilo naročitog interesa. Ljudi su sišli u grad, sela su prazna. I oni koji su ostali, neće da rade. Spremni su da preuzmu krave, ali ne i da daju mlijeko našoj farmi, a mi smo trenutno najveća farma u regionu istočne Bosne, regije koja pokriva Foču, Goražde... Sada ćemo širiti farmu sa 15-tak krava i to neće biti neka ogromna farma, ali nama je dovoljno. Problem je infrastruktura, prvenstveno put do Foče koji je neprohodan običnim automobilom. Iz opštine su nam obećavali da će pomoći je mi ne tražimo nikakve poticaje, samo put koji bi, moguće je, doveo turiste - cijeni Topić.