1 Šta ste vi, kuharica ili slastičarka?

- Ni jedno ni drugo! Nisam završila obrazovanje za profesionalnu kuharicu ili slastičarku, nego sam napravila nešto mnogo bolje - svoj hobi sam, uz niz edukacija, vorkšopova, seminara i radionica, pretvorila u posao koji volim. I sada se bavim kulinarstvom, gastronomijom, slasticama, keteringom... Dakle, pravim i slatko i slano.

2 Recepte smišljate sami ili postoji tajna sveska koja je pripadala baki ili noni?

- Dolazim iz tradicionalno gastronomski jake obitelji i po mami i po tati. Mamin brat je bio ugostitelj i imao je uspješan restoran u Hercegovini. Bez obzira na to, sve u našoj kući je počinjalo i završavalo uz i oko trpeze. I najljepši i najtužniji trenuci! Svi smo voljeli da kuhamo i jedemo i veliki dio mog odgoja bio je posvećen hrani.

3 Robert De Niro je vašu tortu ponio kada je krenuo iz Sarajeva. Kakav je to osjećaj jer je on odavno probao sve što vrijedi?

- Da! Njemu je gastronomija druga ljubav i on ima nekoliko restorana, tako da je to zaista veliki kompliment. Nisam se stigla vidjeti sa njim u restoranu u kom je ručao i odakle je ponio tortu. Iz Sarajeva je kretao na godišnji i vjerovatno nije htio da je odbije, pa je ponio sa sobom do Italije, gdje su se ukrcali na brod. Kasnije su mi rekli da je zvao da pita kakva je to torta. Znam da će neko reći da je to sjajno, ali da li je zvao da pita za recept i ko je pravio ili samo da se zahvali, ja u to ne mogu ulaziti.

4 Na internetu ste objavili recept za tu tortu, što znači da ne krijete recepte?

- Ne za tu, nego za jednu sličnu. Recepte kao one najprodavanijih torti krijem, ali ne grčevito. Ako se neko razumije u kolače, kada ga jede zna ocijeniti koji su to sastojci. Nikada se nisam ljutila ukoliko bih uočila da me neko kopira ili koristi termine koje sam ja počela koristiti kada sam došla ovdje. Nisu u Sarajevu baš često korištene riječi delicije ili nona. Vidim da ima sve više žena koje traže utočište i egzistenciju u hobiju koji savršeno rade i koje počinju koristiti riječi koje ja koristim. Događa se i da me ljudi koje poznajem pitaju da li sam ja pravila neku tortu jer je ista moja? Ne ulazim u negativne priče jer stvar mog uspjeha je moja kompletna ličnost, energija, znanje, moje ruke koje izbace svaku tu tortu. A bitna je i atmosfera u kojoj ja radim. Ja torte ne pravim da bih zaradila novac, nego se zaista trudim.

5 Da li to značli da i u kulinartvu možemo govoriti o autorskim pravima?

- Naravno! Živeći vani ja sam naučila da to cijenim. Svako od nas je sposoban za nešto i lakše je živjeti ne upoređujući se sa drugima. Treba otkriti za šta smo sposobni.

6 Koja vam je torta najdraža?

- Ne pravim mnogo vrsta torti. Pet ili šest. Najpoznatija je sa čokoladom i bademima koja će vjerovatno i ostati kao gabrijelina totrta. Tih sam torti najviše prodala i mnogo lijepih događaja zasladila njome. Tu je i cheesecake koji upoređuju s istovrsnim kolačem u „Torte“, koji je tema bronih internet-foruma na kojima se vode debate kako se pravi i peče, ali su različiti po svježini. Za mene je najvažnije da i ja i oni koristimo prirodne sastojke, bez aditiva.

7 Koliko torti napravite mjesečno?

- Ne znam, ne brojim. To se mijenja, pada i raste, ne zbog kvaliteta nego postoje razni uticaji. Imam mnogo klijenata, ali su i ljudi sve posvećeniji kuhanju i sve češće kuhaju kući, pa i kolače. Poslije posla prošetaju do pijace, svrate u market, kupe sve što im treba, vode računa da je to zdravo. Da spomenem taj rekord iz 2013. kada sam tek došla i kada sam u jednoj godini napravila 1.200 torti. Bilo je klijenata, porodica... Jednostavno se nešto otvorilo iz loše situacije u kojoj sam bila u tom trenutku.

8 U koje doba dana pravite torte?

- Ako je torta naručena za popodne, ustajem u 4.00 ili 5.00 ujutro i isporučujem potpuno svježu tortu. Nikada ne pečem tijesta unaprijed. I nema torte koju sam napravila bez muzike, posebno džeza. Ništa bez muzike.

9 Kako je došlo do toga da se bavite ovim?

- Počela sam pomalo da radim u Nizozemskoj. Dok sam čekala papire. Tamo sam bila sa mužem i kćerkicom. Tada morate strogo poštovati pravila, ne smijete zarađivati i ja sam išla na brojne vorkšopove i seminare i odlazila sam u opštinu da pitam gdje bih mogla nešto raditi i pokazati šta znam, ali da ne zarađujem i ne kršim pravila. Tada su me zapazili i jednog dana me ugledna advokatska porodica pozvala da prpremim večeru za njihov veliki prijem. Nismo se dobro poznavali, ja sam bila nepoznata na tom tržištu, ali od te večere je sve krenulo.

10 U kom pravcu bi mogao da se razvija vaš posao? Šta je vaša želja, cilj, plan?

- Želim da u Sarajevu, kad-tad, otvorim restoran. Dužna sam to ovom gradu koji me lijepo prihvatio. Bit će to malo mjesto, kutak sa najboljim fritajama, sendvičima i vrhunskim vinima. Sve po cijenama pristupačnim svim građanima Sarajeva. Želim da pravimo fuziju energije, da ja tamo budem sve vrijeme, da imamo koncept koji zadovoljava mene, ali i goste. Da mogu, ako nemam neki kolač, brzo napraviti nešto podjednako dobro. To bi možda već bilo i gotovo da nisam imala nekih pravnih problema s prostorom koji sam iznajmila. Nadam se da će se pravna država tu pokazati u svom punom kvalitetu.

11 Kako i gdje kupujete namirnice?

- Bademe kupujem na veliko i kod domaćih dobavljača. Jaja kupujem na malo, čokoladu iz Belgije... Surađujem s malim lokalnim dobavljačima koji imaju organske namirnice.

12 Mijenjaju li se cijene, poskupljuje li to?

- Cijene nisam mijenjala kao što ih ne mijenjaju ni „Torte“ . Neki lokalni proizvođači koji žive od svog proizvoda uspiju zadržati i kvalitet i cijenu, ali ima i onih koje ponese potražnja i povećaju cijenu. Ne može to dugo tako.

13 A ako poredite cijene kod nas i van?

- To bi bila tragična analiza. Činjenica je da dobra torta od badema, čokolade, domaćih jaja i organskog kakaa ovdje košta 60 KM, a u Evropi 60 eura. Cijenu sam sama kreirala u iznosu za koji mislim da je opravdan. Ako neko kaže da je skupo, preporučujem mu da sam napravi tortu od istih ovih namirnica i vidi koliko ja to zarađujem. Možete koristiti i zamjenske namirnice, ali onda to nije to iako je i taj kolač i dobar i ukusan. Uvijek postoji dilema da li praviti biznis od velike komercijalne proizvodnje ili držati neki viši standard, ali to su različiti koncepti i ja nastojim da istrajem na ovom svom.

14 Šta ljudi naručju? Da li još uvijek traže spratove, ukrase...

- Sve manje! Najčešće traže konkretan i ukusan kolač, lagan, prozračan... Za večere više ne idu reformice ili dobošice, neko lagani kolači koji na tanjuru izgledaju jednostavno, nesavršeno... to odaje da je kolač domaći, a ne industrijski.

15 Da li pripremate hedonističke recepte ili zdrava jela?

- Ja sam veliki hedonista, ali hedonizam možemo zadovoljiti i zdravim namirnicama. Nemam poseban pogon za bezglutensku proizvodnju, a vidim da sve više restorana obilježava bezglutensku ponudu i ja čekam da neka komisija koja to provjerava dođe i kod mene. Nastojim to zadovoljiti, ali uvijek ostavim upozorenje da je gluten moguće naći u tragovima

16 Kolači su nezdravi, a vi ih promovišete?  

- Šećer možemo zamijeniti medom, datulama, sušenim voćem...

17 Govorili ste na CEO-konferenciji o razvoju karijere pred oko hiljadu studenata. Šta je za vas značio taj poziv?

- To je bilo nešto najuzbudljivije što sam doživjela. Još me drži ta dobra vibra koja je vladala tamo. Nisam ja tamo nešto pravila i radila ono što najbolje znam, ali sam bila na bini ispred 1.500 ljudi i ogolila se sasvim. U jednom trenutku sam i zaplakala. Bilo mi je teško govoriti jer nisam prošla nikakvu pripremu i imam tremu od mikrofona. Kada sam vidjela te ljude koji me gledaju i pročitala sve poruke koje sam dobila, shvatila sam da sam uradila sjajnu stvar.

18 U BiH nemamo mnogo primjera ovakvog razvoja karijere kao što je vaš. Šta je presudno da ste dobili ovakvu javnu pažnju?

- Mislim da je u pitnju energija i prepoznatljivost. Sama sam se izdvojila, niko za mene nije radio promociju ili me odveo na SFF i kod De Nira ili pred Papu. Mislim da je u pitanju samo spoj moje spontanosti, velikih očekivanja i velikih davanja.

19 Šta ste vi radili u početku? Odlazili na određene adrese i nudili svoje proizvode ili ...?

- Ljudi su me pratili na fejsbuku i prije nego sam došla u BiH i gledali slike koje sam postavljala i zvali da pitaju šta radim jer ja na svom profilu nemam informaciju o tome.

20 Oprezni ste s medijima. Loša iskustva ili strategija?

- Samo sam izbirljiva. Niz TV-kuća me zvalo da im pravim kulinarski šou, ali ja nisam pristajala da promoviram neki brend i da se kuha samo zbog toga. Ja sam odlučila da ako ću gostovati na nekoj televiziji, to će biti državna televizija. I ako ću promovisati neki brend, bit će to domaći brend. Neću raditi promocije pod svaku cijenu, bez obzira na to što su mi nudili divne novce. Dilema je to da li ići pod neki brend i za velike novce i za godinu dana riješiti sva egzistencijalna pitanja ili ne? Znala sam ne spavati dok ne donesem odluku, ali sam uspjela da ne grabim, a da ipak budem dovoljno eksponirana i zapažena.

21 Na CEO-konferenciji ste ispričali da ste jednom slagali da ste prezauzeti. Zašto ste im to ispričali?

- Mnogo prijatelja je imalo razne narudžbe jer kao Gabriela dobro kuha, pa će nam ona to. I kada su od mene tražili jedan ozbiljan ketering koji sam mogla naplatiti, rekla da sam prezauzeta, da imam neke keteringe. Smatrala sam da nije u redu da kažem da neću da uradim to profesionalno za njih jer kuham za prijatelje. Moja ideja je bila da tim ljudima kažem da moraju zajahati val, da ne smiju propuštati prilike.

22 Zašto ste se rasplakali na toj konferenciji?

- Bile su to suze radosnice, trenutak radosti i zanosa jer sam tamo bila sa ljudima koji me vole i za koje znam da me ne vole, sa jednom djevojkom koja je svirala moju omiljenu kompoziciju... Bio je to takav trenutak

23 Šta je uspjeh: biti poznat, prepoznat, tražen, imati gomilu novca...?

- To je različito za svakoga. Za nekog je to luksuzan automobil, neobična putovanja, ljubavnik... Za mene je uspjeh mirno spavati i biti sretan i zadovoljan. Za mene je čak i neuspjeh uspjeh jer je to korak naprijed, prilika da naučim da drugi put budem mudrija. Meni sada brojne strane kompanije nude posao u inozemstvu, nude mi partnerstvo, posao u nekoj drugoj državi, ali ja sam sretna i zadovoljna s ovim što sada imam.

24 Da li je možda vaš izgled zaslužan za te ponude?

- Ljudi kada naruče ketering žele da je netko ko to radi tamo sve vrijeme prisutan. Primijetila sam da kada dođem budu iznenađeni jer valjda očekuju zapuštenu kuharicu! A ja vodim računa o svim detaljima, od košulje, preko frizure do najsitnijih detalja. Jednom su mi rekli da toliko dobro radim slastice da sam zaboravila koliko sam lijepa.

25 Pišete blog! Šta je cilj, kome se obraćate?

- Kada ovo s restoranom nije krenulo kako sam željela, blog je bio neka vrsta bijega. To je gastrodnevnik u kome objavim recepte kada to poželim. Blog „Kod Gabrijele“ je trenutno pod rekonstrukcijom. Inače, nisam pretjerano aktivna jer radim mnogo drugih stvari.

26 Mnogo ste putovali i zaustavili se u Sarajevu. Šta je to posebno u ovom gradu?

- Ljubav prema gradu mi je prenio muž i sada mi je Sarajevo po mjeri. Po mami sam Mostarka, po ocu Dalmatinka. Odrasla sam i sazrijevala u Hrvatskoj, ali u Sarajevu imate kontrast odnosa prema vama i u jednom trenutku dobijete svu vedrinu i pomoć i u zvijezdama ste. I 20 minuta kasnije vas tamo spuste, a ja volim živjeti u tim krajnostima

27 Može li se u BiH napraviti poslovni uspjeh?

- Kako ne! Pa širom BiH imate brojne firme koje su uspješne, nije BiH samo Sarajevo.

28 Margarin ili puter?

- Puter.

29 Ljetni jelovnik za savršen izgled?

- Šuplja kašika :-)! Mnogo voća, povrća, salate, riba umjesto mesa, dimljena pastrmka, proteini, ali i sve manje mliječnih proizvoda.

30 Šta vaši kući vole da jedu?

- Šalšu od pomidora i pastu. Srećom, sada ima tih bezglutenskih makarončića, pa nije dosadno.

31. Recept za šalšu?

- 1,5 kg domaćeg paradajza, 1dl maslinovog ulja, tri glavice ljubičastog luka, a može i više, jedna ravna žlica šećera, dva prstohvata soli, začini po volji poput bosiljka, peršina, lovora, svjež ili suhi. Luk dinstati na ulju 15-ak minuta, dodati paradajz (možete ga oguliti), dodati začine i kuhati do željene gustoće. Na kraju dodati šećer i so, te začine, ako su svježi. Suhe treba dodati čim luku dodate paradajz. Možete napraviti i dvije mjere, pa pola zamrznuti nakon što se ohladi ili staviti u skaklenke i čuvati u frižideru.  

32 Koje tradicionalno bosansko jelo i kolač najviše volite?

- Da mogu stalno bih jela klepe kod Kibeta i dobru konkretnu baklavu s domaćim korama.  

33 Sve je više kulinarskih šou-programa. Može li doći do zasićenja i obesmišljavanja tih sadržaja?

- Mislim da je to samo da se pokrije vrijeme i uzme novac za reklamu određenih proizvoda.