Eko-koza Mostar u Vrapčićima najveća je farma koza u regionu. Njen vlasnik Dževad Kovač kaže da je koza izuzetno pametna životinja i prava  pokretna apoteka. Ovim teškim i zahtjevnim, ali i unosnim poslom Dževad se bavi dugi niz godina. Reporter magazina Start BiH boravio je na ovoj farmi i svjedočio izuzetnoj harmoniji koja vlada između prirode, čovjeka i životinja. Zabilježio je kako se odvija proces uzgoja koza, ali i probao proizvode od njihovog mlijeka i mesa, pa i onaj najpoznatiji - sir Koza nostra

- Direktor firme mi je jarac Tirak, pravi alkoholičar, veći čak i od čobana Adila, a najdraža mu je sarajevska piva - duhovito nam, već po dolasku, dobacuje Dževad Kovač, vlasnike farme Eko-koza Mostar u Vrapčićima, odbacujući pritom svaku sličnost sa stvarnim likovima.

Pokretna apoteka

Šalu na stranu, Kovač je vlasnik najveće farme koza u regionu, a trenutno rukovodi mekećom brigadom koju čini 600 odraslih koza, 200 jaraca i 350 jaradi. Životinjski fond nadopunjuje i petnaestak patki i ćurki, dvadesetak koka, jednan konj, petnaestak pasa i nepoznat broj mačaka koji zajedno žive u harmoniji.

- Prve koze sam nabavio u BiH i uglavnom uzgajam dvije vrste koza, alpsku i našu sansku kozu, za koju odgovorno tvrdim da nema bolje jer daje više i mesa i mlijeka - ozbiljno i savjetodavno nam govori Kovač prije nego što se zajedno uputimo u planine na ispašu.

Ideja o farmi nastala je, veli nam, 2000. godine, a imperija se počela stvarati sa samo dvije koze. Šest godina kasnije ipak počinje ozbiljna priča i širi se ozbiljan biznis ovjeren i registracijom farme.

- Koze su plemenite životinje koje su u onom sistemu bile ugrožene jer ih je vlast smatrala štetnim zbog uništavanja šuma, što baš i nije tačno. Moja se porodica i ranije bavila ovim poslom, ali u manjem obimu. Ja sam inače bio zaposlen u zadruzi u Gacku, gdje sam dosta naučio o ovom poslu. Inače, koza je izuzetno pametna životinja koja pomaže ljudima i liječi ih svojim odličnim proizvodima. Koza je ustvari pokretna apoteka, a može brzo i obogatiti onog ko je uzgaja. Sve što sam do sada stekao dale su mi koze - iskren je Kovač.

Iz kozijih vimena godišnje se na ovoj farmi iscijedi i do 200.000 litara mlijeka. Pored mlijeka, koje pasterizuje i pakuje, najviše, kaže, proizvode mladi i sir u maslinovom ulju, a naročito je ponosan na premijum proizvod – sir Koza nostra.

- To je punomasni sir koji dozrijeva od šest mjeseci do dvije godine. Nema boljeg, garantovano, a cijena mu je 50 maraka za kilogram i odmah se razgrabi. Moram reći da raste svijest kod ljudi o zdravoj hrani. Dolaze ljudi iz Sarajeva, Hrvatske... Oko 80 posto proizvoda je do prije godinu dana išlo u Hrvatsku, u restorane od Dubrovnika do Splita. Uglavnom ide meso i sir. U Sarajevo najviše ide mlijeko, a proizvodi idu i u Međugorje, Mostar... Kupaca ima toliko da bismo prodali sve i da triput više proizvodimo. Ali nije baš lako doći do gotovog proizvoda. Koza treba imati dvije, tri godine, a treba obezbijediti ishranu, zaštitu, čuvanje, kupanje, vitamine... - ponosno ističe naš sagovornik.

Opasnost od zmija

Naročita pažnja se poklanja ispunjavanju visokih sigurnosnih zdravstvenih standarda, a farmu kontroliše ukupno sedam državnih institucija i insituta, pa nas nije ni začudila informacija da se proizvodi s ove farme distribuiraju u skoro sve strane ambasade u Sarajevu.

U međuvremenu, Kovač nas opominje da je vrijeme da koze krenu na ispašu u brda iznad Vrapčića. Dok izvježbanim okom nagleda nepreglednu kolonu koja izlazi iz tora, Dževad ističe kako mu radni dan počinje prije pet sati ujutru, kada se uglavnom bavi neizbježnom i glomaznom birokratijom koju evidento ni farmeri ne mogu izbjeći, a završava večernjom mužom koja ponekada zna potrajati i do iza ponoći.

Na farmi je trenutno angažovano sedam radnika, a u ljetnoj sezoni ih bude i do petnaest.

Ka bogatim prostranstvima Podveležja kolonu predvodi čoban Adil, dok je za visok moral zadužen Kovač.

- Haj'te, cure moje, donesite mi svaka po jednu marku; danas meni dosta - šaljivo dobacuje sa kraja kolone koja je već zašla duboku u šumu iznad farme.

Iznenada primjećujemo da su nam se bez ikakve komande pridružili i brojni psi koji su se do tada izležavali u hladovini sakrivajući se od ranog čelopeka (hercegovački izraz za sunčanicu).

- Svi oni imaju po svoj dio stada o kojem vode računa. Bilo je slučajeva kada se nešto desi kozama, zaglavi se pa slomi nogu ili je ujede zmija. Kada se desi ujed zmije, što je česta pojava, opasno je samo kada ugriz bude za vime ili jezik što izaziva smrtne posljedice po životinju. Inače koze prežive ugriz zmija jer je njihova krv jača od zmijskog otrova i dovoljno je samo da se oko ugriza izbocka nožem na više mjesta. U tim situacijama cuko ne odmiče od koze i čeka,  što je znak čobanima da se nešto desilo - ilustruje nam Dževad inteligenciju i uvježbanost najboljeg čovjekovog prijatelja.

Dalje u brdima nalazi se 200-njak jaraca koji, kako nam kažu naši domaćini, ne silaze svaki dan do farme jer su zapravo poludivlji.

Što se više penjemo ka podnožju Veleža shvatamo da je ovaj kraj jedino moguće iskoristiti za ovu namjenu. Malo nas uznemirava podatak da je upravo na ovom području bivša JNA imala kasarnu u kojoj su proizvodili zmijski protuotrov, a  za te svrhe su u bazenima držali na stotine zmija. Zbog nepristupačnosti terena i poznatih hercegovačkih vrućina, velika opasnost u ljetnjim mjesecima svakako prijeti i od požara.

- Ovo je sve gorjelo u više navrata, ali od kada sam ja dobio koncesiju na ovu zemlju nije zabilježen ni jedan. Tome su zaslužne i moje koze. Moje namjere su da izgradim put od farme do izvora vode, koji je udaljen deset kilometara od farme, a do sada sam napravio četiri kilometra. U planu mi je da napravim na tom potezu i nekoliko minifarmi kapaciteta do 300 koza i ekoselo. To bi ujedno bilo dobro i za cijelu društvenu zajednicu. Što nije uspjelo Titi i Franji Josipu napravit će Dževad - samouvjereno će naš sagovornik, koji dodaje da visoko u brdima postoje pećine u koje se može smjestiti i do 500 koza, što im je idealno za rashlađivanje tokom najvrelijih dana.

Već smo se visoko popeli, a sunce postaje nemilosrdno pa ostavljamo Adema i stado u vrletima, dok se mi sa Kovačem vraćamo u prizemlje na zasluženu čašu vina i doručak od kozijih proizvoda, koji nam je pripremila Dževadova supruga Sena. Bez nje ničega od ovoga ne bi ni bilo, kaže Dževad i dodaje da je ona alfa i omega farme. Na to se supruga samo nasmijala i kratko prokomentarisala da je ovo ipak težak život sa puno odricanja. Dževad ipak na to uzvraća:

- Ja ovdje ne živim. Ja ovdje uživam.

Ogorčeni odnosom države

Dževad Kovač je i predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza Tor, a odnosom države prema farmerima je ogorčen.

- Plaćam porez kao da uzgajam drogu, a ne koze. Posebna priča su poticaji koje dobijaju neke fiktivne farme. Novac za subvencije se troši svake godine, samo ne znam na šta jer do farmera ne dolazi - tvrdi on.

Kila Koza nostre od 15 litara mlijeka

Za kilogram mladog sira je potrebno 10 litara ovoga ljekovitog mlijeka, a za Koza nostru 15 litara.

- Kozije mlijeko je dobro za bronhitis, jetru, holesterol, a mnogo djece je alergično na kravlje mlijeko - navodi Kovač brojna ljekovita svojstva kozijeg mlijeka.

Koza nostra za Brada i Angelinu

Popularnosti najpoznatijeg sira je, osim njegovog nespornog kvaliteta, doprinio i njegov originalan naziv.

- Moj prijatelj Dubravko Pocrnja, koji je pored mene jedini međunarodno certificirani instruktor kozarstva u BiH i sa kojim zajedno pišem i knjigu, i ja smo jednom prilikom posmatrajući veće koze kako otimaju hranu od manjih, njihovo ponašanje u šali nazvali mafijaškim. Tako je onda, sasvim  spontano, došla ideja i ime Koza nostra (Cosa nostra, talijanska mafija ). Taj sir je imao predstavljanje i na Sarajevo Film festivalu, a tom prilikom su ga probali i Brad Pitt i Angelina Jolie - kaže Dževad.