Dani gljiva u zadnjoj sedmici septembra okupe i više od 300 učesnika

Za ovaj hobi se uglavnom vežu stariji ljudi i polupenzioneri

Tekst: Haris Čalkić ([email protected]) Foto: Haris Čalkić i arhiv Bore Marića

U moru putokaza koji se nižu dok prolazite putem prema Mrkonjić Gradu, izdvaja se jedan na kojem piše Put gljiva. Bez obzira koliko kilometara imate u nogama i gradova u svojim fotoalbumima, ovaj prizor do sada sigurno niste vidjeli, barem tako tvrdi Boro Marić, predsjednik Udruženja gljivara i ljubitelja prirode iz Mrkonjića.

Korpa puna gljiva

- Koliko je meni poznato, ovako nešto ne postoji nigdje. Imate više od 30 kilometara markirane staze za gljivare koje vode ka jedinstvenom mikološkom (mikologija - grana biologije koja proučava gljive op.a.) rezervatu - tvrdi on.

Pošto se nalaze u različitim prirodnim staništima, od crnogorične, bjelogorične ili mješovite šume do livada, dijelovi puta gljiva također su razvrstani prema tom kriteriju. Tako imamo put A, B, C i D, a svi se ukrštaju u Mikološkom rezervatu Šibovi na planini Lisina. U rezervatu je zabranjeno branje gljiva.

- Mi, naravno, ne možemo nikome zabraniti da ih bere, ali dajemo preporuku da se to ne radi. Dozvoljeno je samo branje u naučno-istraživačke svrhe. Jednostavno želimo da sačuvamo bioraznolikost ovog predjela - objašnjava Marić.

Njegovu zainteresovanost i ljubav prema gljivarenju lako objašnjava. Svojevremeno je duži period Marić boravio u eko zoni Zelenkovac, mjenjajući svog imenjaka, čuvenog Boru sa Zelenkovca. Boravio je u brvnari, hranio se travama i šumskim plodovima koje je znao. Jedan dan je navratio prijatelj na ručak - sa korpom punom gljiva.

Poslije te gozbe gljive postaju neodvojiv dio Marićevog života i karijere. Međutim, za ideju o osnivanju rezervata i istraživanju ovog područja Boro krivi Radoslava Gašića, predsjednika Sekcije za naučno-istraživački rad.

Ugasiti TV i izaći vani

- Rade je nevjerovatan, a njegovo poznavanje gljiva je fascinantno. Zahvaljujući njegovom radu i istraživanjima, na Lisini je u zadnjih 20 godina pronađeno oko 1.300 vrsta gljiva, u samom rezervatu čak 420 vrsta, od kojih su 59 vrsta veoma rijetke i ugrožene. Kao tim funkcionišemo odlično, ja sam neka vrsta menadžera i kreativca, a Rade vrstan poznavalac koji mi daje stručno pokriće za sve što radimo - opisuje Marić.

Originalna ideja o rezervatu od početka je naišla na odobravanje. Stručnu literaturu koja košta i nekoliko hiljada KM, uz pomoć koje su identifikovali dosta vrsta, mrkonjićkim gljivarima poklonilo je udruženja mikologa iz Lucerna. Ted Green, poznati britanski stručnjak za gljive, poklonio im je laptop i mikroskop. Ubrzo su počeli sa organizovanjem manifestacije Dani gljiva u Mrkonjiću, koja se održava u zadnjoj sedmici septembra, kada se zna skupiti i više od 300 učesnika.

- Prvi motiv su zabava i druženje. Cilj nam je da ljudi ugase TV, izađu vani, prošetaju i nauče nešto korisno. Kako razlikovati gljive, koje su otrovne, koje ne... - pojašnjava Marić.

Entuzijazam i marljiv rad na Lisini priznat je i u regionu i ovo područje postalo je vrlo bitan regionalni faktor u području mikologije. Na Danima gljiva u Krupnju u Srbiji organizator je, nakon što je upoznao Boru Marića, održao poseban govor zahvalnosti kojim je naglasio značaj posjete gljivara iz Mrkonjića.

- Možda im je bilo interesantno što sam ja malo mlađi nego neki prosječni gljivar. Za ovaj hobi se uglavnom vežu stariji ljudi i polupenzioneri - šali se Marić.

Uprkos svim dosadašnjim uspjesima, rad ne prestaje. Gašić planira izdati knjigu u šest tomova u kojoj bi bilo opisano 1.500 vrsta gljiva. Marić ima ideju da izda specijalizirani kuhar u kojem bi skupio sve recepte za jela sa gljivama.