logo

[{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/ajduci2.jpg"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2018\/02\/dsc05137.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/dsc-0204-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/img-0034-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/img-0745-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2018\/05\/cvrsnica.jpg"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2018\/05\/100-5276.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/img-0769-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/img-4822-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2018\/02\/img-0213.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/img-4828-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/img-4838-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2018\/06\/emotions-3459666-960-720.jpg"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/img-8506-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2019\/09\/img-9021-min.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2018\/02\/nac-p-dur.jpg"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2018\/02\/img-5257.JPG"},{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/headers\/2018\/03\/vrhovi.jpg"}]
[{"img":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/articles\/2021\/11\/mika-andjelic.jpg","thumb":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/articles\/2021\/11\/preview\/mika-andjelic.jpg","full":"https:\/\/media.bhputovanja.ba\/articles\/2021\/11\/source\/mika-andjelic.jpg","caption":"","dimensions":{"width":950,"height":960}}]

Milica Anđelić, somelijerka i direktorica Vinarije Anđelić

08.11.2021 u 10:40

  • Gastro
  • 0

Vaša vinarija nije samo poznata po kvalitetu vina. Naime, jedina ste žena koja se u tom dijelu BiH bavi ovim poslom, a i jedina somelijerka u cijeloj našoj državi. Kako je sve započelo? Otkud ta ljubav prema uzgoju, preradi vinove loze i stvaranju vina u jednoj patrijahalnoj sredini kakva je Hercegovina?

- Pored prepoznatljivog kvaliteta našega vina, naša vinarija je posebna po tome jer je jedina vinarija u BiH na čijem čelu je žena. Ja nisam jedina somelijerka u BiH, samo sam prva. U našoj vinariji se obrazuje somelijerka, moja najstarija kćerka Milena, a iskreno vjerujem da ih ima još u BiH. Porodica moga pokojnog supruga je vinarska porodica sa dugom tradicijom. Ulaskom u porodicu, a to se desilo u jeku berbe 1997, prvi put sam učestvovala u proizvodnji vina. 90-tih godina sam bila u berbi, ali nikada u proizvodnji. Ljubav se ustvari rodila tek kada smo otvorili prvu butelju žilavke iz berbe 1997. Uvidjela sam da bi to mogao biti posao koji se voli. Jeste bilo teško izboriti se sa predrasudama i tvrdom tradicijom u Hercegovini, ali vinari su ustvari džinovi velikog srca, tako da se već duže vrijeme uz njih osjećam prijatno i jednako, a opet i počastvovano.

Nije ovo nimalo lak posao. Kako ste se Vi kao žena, a posebno kao majka četvero djece, snalazili i snalazite u svemu tome?

- Posao, mislim kao i svaki drugi posao, nije lak. Težim ga čini i to što mi radimo u skladu sa prirodom. Ima dosta stvari na koje ne možemo uticati, kao ne daj Bože ona kišna 2014. godina, a otežava i to što imamo priliku da proizvedemo samo jednom godišnje. Da bismo imali kvalitetno i vrhunsko vino, to je posao 365 dana u godini. Meni kao majci četvero djece nije bilo lako. Pomagali su moji roditelji, mi bismo u mjesecu avgustu, sve šestoro preselili na vinariju, da spremno dočekamo berbu. Kasnije su djeca krenula u školu, što je takođe u vrijeme berbe... Bilo je haotično, ali u svemu se sve stiglo i ispratilo na pravi način. Oni su danas odrasli, svi rade na vinariji i od rođenja su tu.

Kako danas izgleda jedan Vaš radni dan?

- Moj radni dan je lijep i naporan. Radni dan unazad nekoliko godina i sada je posve drugačiji. Ja sam prije svega majka, pa čak i baka, a onda sam direktor vinarije. Moj radni dan nema kraja, jer je protkan privatnim životom. Porodična firma iziskuje maksimum iz čovjeka, najbitnije je biti okružen dobrim saradnicima.

Recite nam nešto o samoj vinariji, vinima, nagradama - znamo da ih ima mnogo i na regionalnom i na međunarodnom nivou!

- U našoj porodici, uzgoj vinove loze i proizvodnja vina i rakije je tradicija. Naš čukundeda Sava bilježi prvu berbu žilavke 1894. godine. Nekoliko godina ranije je Savi Austrougarska uzela komad zemlje u selu Nudolu i posadila žilavku, koja je porijeklom iz uzgoja mladica selo Lastva, par kilometara udaljeno od Nudola. Djed Sava je brinuo o lozi i proizvodio vino i rakiju. Obaveza mu je bila da veliki procenat vina da za vojsku. Poslije rata mu je ostao vinograd od 14.000 čokota loze žilavka. Za vranac nemamo podatke. Godine 2000. stabilizacijom ekonomije i odnosa u BiH, mi počinjemo sa proizvodnjom vina za tržište. Kao najznačajnije priznanje bih naglasila Srebrnu medalju na najprestižnijem ocjenjivanju Decanter 2013., u konkurenciji među 14.500 etiketa. Ujedno, to je i prvo vino iz BiH koje je na Decanteru osvojilo ovako značajnu nagradu. Naravno da ih ima još, ali ova je najznačajnija.

Naša država još uvijek nema zakon o vinu. Šta bi se njime promijenilo, poboljšalo, uredilo?

- Kao zakon u svemu, tako je nama potreban zakon o vinu. Zamislite da u bilo kojoj sferi proizvodnje i brendiranja regije ne postoje propisi i zakon. Zakoni će nama donijeti i dosta obaveza, ograničenja, ali će se urediti crno i sivo tržište.  Krajnji potrošač će biti zadovoljniji samim tim što će se smanjiti mogućnosti dovođenja potrošača u zabludu.

Veliki problem je crno tržište vina u BiH - kažu da se kod nas preko granice prebacuje vina nekih drugih država, koja se prepakuju i prodaju kao domaći proizvod. Francuska je prije 150 godina riješila problem crnog tržišta i kontrole vina. Veliki uticaj i glavnu ulogu odigrala su udruženja, gdje zapravo oni sami sebe kontroliraju. Kako funkcionišu naša udruženja, ima li ih, koliko su jedinstveni, koliko međusobno sarađuju? Kako zapravo riješiti ovaj problem?

- Veliko je sivo i crno tržište u BiH. Nije u pitanju samo uvoz i izvoz, nego i slobodna prodaja u kojoj nisu uključeni PDV i akciza. Zatim, potrošačima se prodaje svašta pod etiketom kvalitetnog ili lažno deklarisanog kao sortno... Udruživanje nas koji smo u ovome poslu, što već imamo, korektan i pošten odnos među udruženjima, podrška države i njenih institucija, donošenje zakona, pojačane kontrole..., sve nam je to potrebno da bismo očistili tržište i umanjili sivu i crnu prodaju.

Kakva je situacija sa našim vinima, mislimo na vina iz BiH, kada je u pitanju svjetsko tržište? Evo, samo Trebinje i okolica  imaju 22 vinarije što govori da imamo vinske potencijale. Tu je i zapadna Hercegovina. O kvalitetu govore brojna međunarodna priznanja i nagrade, osim za Vašu i za druge vinarije. Ali konkurencija je velika i izuzetno jaka. Koliko smo i jesmo li postali prepoznatljivi?

- Vina iz Hercegovine, ustvari tačnije iz BiH, prepoznatljiva su na tržištu i ima ih na svim kontinentima. U nekim zemljama je problem samog njihovog tržišnog uređenja unutar države, Švedska je primjer toga, Velika Britanija. Vinari nisu konkurencija jedni drugima, mi smo kolege koji jedni druge motivišemo da podižemo standarde vinu. Samim tim i otvaramo vrata na tim tržištima, malo nas je za pojmove svijeta. Dešava se da vinari ostaju bez vina u toku godine i ne mogu podržati neko veće tržište.

Jesu li zaštićene naše autohtone sorte žilavka i blatina koje su idealne za uzgajanje u Hercegovini po lokalnoj uzgojnoj tradiciji i koje su dio njenog kulturnog nasljeđa?

- Samim tim što nemamo zakon, nemamo ni zaštitu ni geo-porijeklo tih sorti. Žilavka je zajednička čitavoj Hercegovini, podižu se novi nasadi jer je nema dovoljno kolika joj je potražnja. Blatina je zastupljena u zapadnom dijelu, kod nas preovladava vranac. Vranac se uzgaja u Istočnoj Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, ustvari u većini zemalja regiona, ali svuda daje različite rezultate. Zbog toga bi ga svaka država mogla nazvati svojim, jer je drugačiji i različit s obzirom odakle dolazi. Autohtonosti i naslijeđe nam daje mogućnost brendiranja regije i osvajanja tržišta. Mislim da nema bojazni da se tradicija i autohtonost neće održati.

Mađarski filozof, književnik i prevoditelj Bela Hamvaš kazao je, a i vi ste to na svojoj internet sranici istakli, da zakon pijenja je kao i zakon ljubavi: bilo kada, bilo gdje, bilo kako. Ali kao u ljubavi i u piću su važne sve okolnosti. Po prirodi vina treba odabrati godišnje doba i dio dana. Postoji vino za ljenčarenje, zavodljivo vino, pripovjedajuće vino, tragično vino…“  Možete li ovo malo pojasniti našim čitaocima?

 - Kroz istoriju možemo da utvrdimo da je vino oduvijek bilo dio svakodnevnice starih civilizacija, po starim zapisima, crtežima... Uz njega se slavilo, njime se liječilo, uz vino se tugovalo. Čak se pilo umjesto vode iz higijenskih razloga, voda je bila zagađena i štetna. Gledano s aspekta brendiranja i osvajanja tržišta, najbolji primjer je iz bliže nam prošlosti, uz vino slavimo. To su Francuzi prepoznali i iskoristili, pa su nam kao emociju, lijepo upakovali brend, opštepoznat šampanjac. Ja sam pobornik da se vino bira u momentu, u skladu s ostalim okolnostima, kao što su društvo, hrana, prigoda, pa čak i karakter osobe koja ga konzumira. Ne postoji godišnje doba za odabir vina. Ali to je moj lični stav.

Koje vino iz Vašeg podruma Vam je najdraže ?

- Pa najdraže su mi žilavka i vranac iz 1997. godine. Moja prva berba, moj prvi rezultat koji sam izrodila sa suprugom Bojanom. Opet subjektivno, ali ja ne umijem drugačije. Sigurno nije najbolja berba u mojoj karijeri, ali je najznačajnija.

Koja berba Vam je do sada bila najbolja?

- Moram da priznam da mi je iz prve decenije 2000-tih, 2006. najbolja i kao vinaru najupečatljivija. Iz druge decenije 2011.

 

ŠEST KRATKIH EDUKATIVNIH 

  1. Idu li vina uz ćevape?

-  Da, ali ne sa lukom.

  1. Koje vino biste preporučili uz pastrmku?

- Uz pastrmku definitivno bijelo vino, ako ste u BiH, hladnu žilavku.

  1. A uz janjeće pečenje?

- Uz pečenje vranac ili blatinu sa dugim sazrijevanjem u hrastovini. Ako želite da uparite vina sa hranom, morate voditi računa da prilikom konzumacije arome vina i hrane se lijepo sljubljuju, da na nepcu ništa ne dominira, ni vino, ni začini, ni hrana.

  1. Najbolja temperature za bijela vina?

- Bijela vina od 11 do 16 stepeni, ovisno o karakteru vina.

  1. A crvena?

- Od 18 do 22, takođe ovisi o karakteru.

  1. Čija su vina najbolja: francuska, italijanska, španska, kalifornijska, argentinska, čileanska...?

- Iz obrazovanja i iskustva sam shvatila da su najbolja vina od onih sorti koje su autentične i autohtone iz zemlje u kojoj se proizvodi i samo vino. Milion puta sam bila u situaciji da sam izjavila da je neko vino najbolje koje sam do tada probala. Onda sam postala smiješna, kako sebi tako i ljudima sa kojima sam bila na edukaciji. Ne postoji najbolje vino, u tome je i čar i beskraj u tom vinskom svijetu, nema kraja istraživanju...

 

 Razgovarala: Mevlida Novalić     

 

 

 

mika andjelic vinarija somelijer

Komentara: 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije BHPutovanja.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.

  • Trenutno nema komentara, budi prvi da ostaviš svoj komentar ili mišljenje!

Možda vas zanima i ...

loading ...