U župi Gradnići kod Čitluka nalazi se i najstariji sačuvani vinski podrum u BiH. Ovaj podrum se nalazi i u projektu Vinska cesta Hercegovine, a godišnje kroz njega prođe oko 2.000 turista i posjetilaca.

SVI KONJI IZ MOSTARSKE ŽUPE: Opšte poznata je činjenica da se u Brotnju, zbog pogodnog tla i klime, ljudi od davnih vremena bave vinogradarstvom, a za vino iz ovoga kraja je se vremenom pročulo ne samo u Hercegovini već i u Bosni. Tako je bosanski samostan Kreševo opskrbljivan kroz dugo razdoblje 18. i 19. stoljeća upravo vinom iz Brotnja.

O tome je pisao i Ljetopis kreševskog samostana u oktobru 1769. godine, gdje je stajalo:

Toga istog dana, 29. listopada, dođe o. Bartol Nikolić, koji je već postao vikar, s petnaest tovara vina iz Brotnja. On bi donio više da je mogao naći konje, a ni ove ne bi našao da mu ih nisu dali sve iz mostarske župe zaradi prijateljstva, budući da je toj župi služio toliko godina.

Na drugom mjestu je napisano: Međutim, iako je padalo, doneseno je u listopadu 1770. trinaest tovara grožđa iz Brotnja, koje je nabavio gvardijan, tako izlazi da je ovo grožđe uzeto uz najskuplju cijenu, naime svaka oka vina po 24 jaspre.

O istoj temi u oktobru 1771. je pisao kreševski ljetopisac: Istoga dana, 29. listopada, stiglo je u miru jedino Božjom pomoću, željeno vino iz Brotnja, vrlo dobro nabavljeno, oko 25 tovara, a odlične kakvoće. Od toga sam ja nabavio tri tovara bijelog, slatkog i koje može stajati, iz čitavog Brotnja.

Malo je međutim poznato da se u drevnoj župi Gradnići, ispod najstarije broćanske crkve i škole, nalazi najstariji vinski podrum u Brotnju. Sagradio ga je davne 1855. godine fra Petar Bakula, tadašnji broćanski župnik.

Uvjeti u kojima ga je gradio nisu bili nimalo jednostavni jer je to bio period turske vladavine.

Kakvo je stanje bilo u 19. stoljeću vidljivo je i iz nekoliko informacije fra Petra Bakule upućenih biskupu Barišiću.

UZ CRKVU ŠKOLA I PODRUM: U njema fra Petar opisuje šta i kako su sve gospodari oduzimali katoličkom puku.

Tako biva jaja od Uskrsa do danas 2090 da je ova kuća sama dala. Nisam ja mogo od litos jedne juvke razviti nije se moglo jaje s jajetom stignuti u kući. Ova stvar bače je dodijala na nemilu Brotnju, Gracu i Širokom Brigu.

Unatoč tome, kao i zabrani turskih vlastodržaca da se crkva vidi sa turske kule, fra Petar gradi zdanje u Gradnićima i pritom mudro postupa. S obzirom da ne može ići u visinu, on ide u dubinu. Kad je već dobio dozvolu za crkvu, on gradi i školu i podrum.

Sam graditelj o tome piše:

Ali godine 1885. postavio sam temelje nove kuće na tvrdoj pećini i nad podrumom nadzidao zidove od prvog kata ostavivši mnogo materijala.

Kada je fra Petar Bakula bio premješten iz Gradnića 1885, njegovo dijelo nastavlja fra Filip Ančić i dovršava ga 1861. godine.

Fra Petar potanko opisuje veličinu novog zdanja na kojem je bila sagrađena i crkva.

Ta je kuća duga 22 lakta, široka 12, visoka nad podrumom tri kata. Prvi kat određen za pučku školu ima sad dvije sobe. Na cijelom gornjem katu je crkva sa jednim oltarom. Kod gradnje, narod je pridonio samo materijalom.

Podrum je sagrađen potpuno pod zemljom. Ulazna vrata su još uvijek drvena, a u njegovoj sredini se i danas nalazi drveni stup koji drži krovnu konstrukciju iznad njega. Podrum je, kao i cijelo zdanje, u dobrom stanju.