Poslije pšenice i riže, krompir je treća najvažnija namirnica

Fojničani "dobacili" do mašinskog vađenja krompira iz zemlje

Krompir može biti crveni, bijeli, mladi, krupan ili sitan, sladak, ali je samo jedan fojnički! Taj je, uostalom, i najtraženiji na pijacama širom bivše Jugoslavije.

Danas u Fojnici veliki broj porodica uzgaja krompir, a neki su dobacili već i do toga da se krompir mašinski vadi iz zemlje. Kao iz one Balaševićeve: i da dugmad posiješ...

U Fojnici najbolje uspijevaju sorte agrija, kenebek i dezire, a na oglednim parcelama se proizvodi i sjemenski krompir nove autohtone fojničke vrste i to pod nadzorom stručnjaka sa Poljoprivrednog instituta FBiH. Na oglednim parcelama Zemljoradničke zadruge PUP Fojnica, u Ostružnica Polju, je zasijano čak 25 vrsta sjemenskog krompira pet najvećih svjetskih sjemenarskih kuća.

U Zadruzi Fojnica direktorica Safija Ramić tvrdi da je fojnički krompir tako dobar jer uspijeva na velikim nadmorskim visinama, od 1.300 do 1.700 metara.

- Tamo ga ne može napasti ni krompirova zlatica, ni bilo koje drugo zlo, a nema ni potrebe za pesticidima ili drugim sredstvima - kaže Ramićeva.
U Fojnici se svake godine u drugoj polovini jula priređuje manifestacija Dani krompira, a tokom te manifestacije mogu se čuti uzgajivači koji se hvale da imaju sortu s kojom u vreći od 50 kilograma ima - 50 krompira!

Oni tvrde i da ima lokaliteta gdje na zemlji koja i nije najplodnija, dobivaju u prosjeku četiri tone krompira po dulumu. Neki, pak, tvrde da domaća sorta krompira kao na primjer neki poseban fojnički, ne postoji, ali se svi slažu da bi trebalo nešto uraditi s ciljem zaštite geografskog porijekla fojničkog krompira.

Krompir su u Evropu donijeli španski moreplovci prije više od 400 godina iz brdskih predjela Perua, gdje su predmeti korišteni u mitologiji, oslikavani motivima krompira, a koliko je koristan i važan govori i činjenica da je UNESCO 2008. godinu proglasio godinom krompira. Istina, ne fojničkog, ali i on tu spada.

Krompir je, inače, vijekovima uzgajan kao ukras za značajne ličnosti, čak i kraljeve, a ljudi bi ga jeli samo u vremenima neimaštine i gladi. Vremenom je, međutim, postao nezaobilazan u svakodnevnoj ishrani: lako se uzgaja, urod mu je velik, dostupan je tokom cijele godine, zbog količine i dostupnosti cijena mu nije visoka, lako se priprema i hranjiv je, a i organizam ga dobro prihvata pa rijetko izaziva poteškoće, ne deblja, a ima pozitivna energetska svojstva i reguliše protok tečnosti kroz organizam.

Bogat je mineralima, magnezijem koji oživljava ćelije, te kalcijem i fosfatima koji hrane kosti. Sadrži C i B vitamine, folnu kiselinu i cink. On je, poslije pšenice i riže, treća najvažnija namirnica koja može zamijeniti tjesteninu, rižu i kruh. Mnogi ga zato smatraju darom prirode i hranom budućnosti jer je jedna od najhranljivijih namirnica s kojom bi čovjek mogao preživjeti i kada ne bi imao druge hrane.

Od krompira ljudi prave krompirušu, kljukušu, musaku, pomfrit, pire, kalju, pole, njoke, kruh...

Koriste ga i u kozmetici, pa kažu da opran mladi krompir isječen na kolutiće i raspoređen po licu i rukama za desetak minuta daje svjetliju, mekšu i sjajniju kožu.

Tvrdi se da je dobar za njegu ruku. S kože uklanja miris luka ili ribe, a suhu kožu ruku je moguće okrijepiti kašom od zgnječenih kuhanih krompira i mlijeka u prahu.

Korisno je umiti se vodom u kojoj se kuhao krompir jer ona osvježava, omekšava, vraća elastičnost, poboljšava cirkulaciju.
Krompir za uljepšavanje najčešće koriste u Indiji.