Knjiga "Ne daju mi oči da šutim" autora Šemsudina Gegića, spisatelja te pozorišnog, televizijskog i filmskog reditelja, ovih je dana izašla iz štampe.

Izdavač knjige je časopis "Komun@" iz Podgorice, a recenzenti su Željko Rutović iz Crne Gore i Fadila Nura Haver iz Bosne i Hercegovine, redaktor Hadžem Hajdarević, a autorica korica Amela Hadžimejlić.

Knjiga je, kako je za Fenu naglasio Šemsudin Gegić, nastajala u "paketu" sa autobiografskim filmom "Grudva snijega i šitake gljiva" kojeg je snimio u talijanskoj produkciji "Ultraspecialisti".

- Prvih i najtežih mjeseci moje bolesti ljekari bolnice Ospedale San Raffaele Milano koji su se brinuli i još brinu o mom liječenju nisu mi dozvoljavali da radim bilo šta teže u smislu fizičko-umnog posla (sa akcentom na fizički rad) ali, znajući ko sam i čime sam se bavio cijeli život, "uveli" su mi i dodatnu tzv. art-terapiju. Pisao sam priče i dnevničke zapise koje sam prvo objavljivao na portalima i Fb, a onda se samo od sebe to moje pisanje pretvaralo u zbirku priča "Ne daju mi oči da šutim" - kaže autor, istakavši da mu je stvaranje svojevrsna terapija.

Gegić se nada da će knjiga naići na dobar prijem kod čitatelja, a također najavljuje da je u pripremi i nova knjiga.

- Ono što je najvažnije, a ovo je kao poruka potencijalnim čitateljima, moja knjiga i film ne opisuju i ne pričaju o stanju i osjećanju autora oboljelog od raka, naprotiv, i knjiga i film lijepim životnim i izmaštanim pričama/scenama i emocijama injektiraju moje biće koje se bori protiv ove teške bolesti. Moja je želja bila i u tome sam, po ocjeni stručnih osoba koje su imali priliku čitati moje priče i vidjeti film na zatvorenim projekcijama, uspio da se potencijalni čitatelji i gledatelji ovih mojih novih autorskih djela zajedno sa olovkom okrenu prema piscu i kamerom prema reditelju, istovremeno kao lijek ispijajući nastale stvaralačke sokove - podvukao je Gegić.

Knjiga se sastoji od 26 priča tematiziranih sa šireg lokaliteta tromeđe, između nekadašnjih republika bivše SFRJ, a sada suverenih država Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije gdje se u dramaturški organizovanoj ispovijesti junak knjige Šems Drinac javlja u različitim ulogama: kao sudionik događaja, kao svjedok događaja ili kao skriveni pripovjedač.

- Gegićeva knjiga, sa svim pričama koje po svojoj unutrašnjoj strukturi i organizaciji istovremeno funkcionišu i kao klasična zbirka priča (jer je svaka pojedinačno zaokružena), predstavlja jednu vrstu labavog romana, jer ih osim zajedničkog narativnog plana u romanesknu strukturu uvezuje i pripovjedačeva porodica - napisala je, između ostalog, u recenziji književnica Fadila Nura Haver.

Željko Rutović je zapisao da Gegićevom knjigom riječ, podjednako i ljudska i književna, dobija na snazi, značaju i sveopštoj vrijednosti.

Knjiga Šemsudina Gegića nastala je u Milanu gdje se u Opsedale San Raffaele liječi od karcinoma. Prema planu izdavača i autora planirano je više promocija knjige u regionu, dok će prvo predstavljanje biti u Podgorici početkom naredne godine.

Šemsudinu Gegiću je u aprilu prošle godine u Sarajevu dijagnosticiran rak pluća i limfnih žlijezda.

- Nakon više od godinu i po dana intenzivnog liječenja sa do sada primljenih 21 imuno i 30 radioterpaija moji rakovi su stavljeni pod kontrolu u smislu da je potrebno još dosta mjeseci liječenja kako bi se reklo da smo pobijedili rak - kazao je.

Nakon dijagnoze porodica Gegić prodaje sve nekretnine i sve što je imala u Bosni i Hercegovini i  dolaze u Italiju na liječenje bez ičije finansijske pomoći.

- Jedino me je, u okviru svojih skromnih mogućnosti, finansijski podržalo moje Udruženje filmskih radnika BiH. Bilo je na početku liječenja, ne mogu reći da nije, i pojedinačnih prijateljskih ponuda za finansijski pomoć. Hvala im svima, ali mi smo kao porodica odlučili da se, uz veliku pomoć moje bolnice Ospedale San Raffaele, sami borimo i snalazimo, tako da će i prihod od knjige i filma biti utrošen za objavljivanje mojih novih djela u nastajanju a koja su neizostavni dio moje terapije - zaključuje Šemsudin Gegić.