Prema podacima najnovije studije programa za okoliš Ujedinjenih naroda UNEP, količina e-otpada svake godine raste za otprilike 40 miliona tona i pretpostavlja se kao jedan od najgorih oblika zagađivanja planete Zemlje.
 
Specifičnost EE otpada je njegova složenost i brzina kojom električni i elektronički proizvodi zastarjevaju i bivaju zamjenjeni novim. Cjelokupni EE otpad spada u red opasnog otpada zbog opasnih komponenti koje sadrži, kao što su živa, kadmij, krom, brom, olovo, arsen, azbest, spojevi silicija, berilija, fosfor itd.

Zbog opasnih komponenti koje EE otpad u sebi sadrži, ne smije nikako završiti niti u glomaznom niti u komunalnom otpadu, te se mora sakupljati odvojeno od ostalih vrsta otpada kako bi se opasni dijelovi izdvojili i zbrinuli na odgovarajući način, a neopasni dijelovi (metal, plastika i sl.) ponovno iskoristili.

EE otpad je skraćeni naziv za sve otpadne električne i elektronske uređaje, opremu, uključujući sklopove i sastavne dijelove pomenutih uređaja koji nastaju u industriji i domaćinstvima. Elektronički uređaji sadrže nekoliko stotina različitih
materijala.
„
Neki od njih su nakon roka upotrebe uređaja ponovo iskoristivi, međutim mnoge tvari mogu biti veoma štetne ako se s elektroničkim otpadom postupa nepravilno.
„
Kako bi se spriječio štetan uticaj tih tvari na okoliš i zdravlje ljudi, veoma je bitno da se EE otpad sakuplja odvojeno od komunalnog otpada i zatim zbrinjava na ekološki prihvatljiv način. Otpadni električni i elektronički uređaji i oprema sadrže plastiku, metale i slične materijale koji se mogu nakon recikliranja (oporabe) ponovo koristiti kao sekundarna sirovina za neki novi proizvod.

Reciklaža  jeste svaki postupak ponovne obrade otpada koji omogućava izdvajanje sekundarnih sirovina ili iskorištenje otpada u energetske svrhe. Životni ciklus elektronike uključuje razvrstavanje sirovina, transport, dizajn proizvoda i proizvodnju, prodaju, korištenje, ponovno korištenje i obradu na kraju ciklusa. Životni ciklus elektronike uključuje proizvođače, trgovce, potrošače, lokalne zajednice, obrađivače i druge.

Svi ovi akteri mogu utjecati na to kakav će efekat elektronika imati na ljude i planetu. Ipak, najbolji način da se napravi elektronika koja će imati manji utjecaj je usmjeriti se na najvažnije aktere i dati im jasnu odgovornost.