Kulturna aproprijacija odnosi se na čin  većine koji prihvaća određene aspekte izbora kulture manjine bez traženja dozvole. Kulturna aproprijacija  smatra se štetnom  zbog nepoštivanja kulturnog konteksta tradicija koji odlučuju prilagoditi. Neki aktivisti čak tvrde da je prisvajanje kulture oblik kolonijalizma. U Sjedinjenim Američkim Državama manjinske grupe poput Afroamerikanaca, Indijanaca i Azijskih Amerikanaca često su najosjetljivije na kulturna prisvajanje. U ranim decenijama američkog društva vladalo je prevladavajuće uvjerenje da se na bijele Amerikance gleda kao na bolje od svih ostalih Amerikanaca. Ne samo da su ta uvjerenja prožimala kulturu, već su i zaštićena zakonom. Kroz vrijeme, dok su mnoge kulture i dalje bile diskriminirane u Sjedinjenim Državama, aspekti tih kultura koji su se smatrali "prihvatljivim" bili su posuđeni u kulturu bijelih Amerikanaca.

Razlika između kulturne aproprijacije i  kulturne razmjene

Kad je riječ o razlici između kulturnog prisvajanja i kulturne razmjene, mnogi tvrde da se razlika svodi na namjeru. Dok će kulturna razmjena (ili uvažavanje) uključivati ​​spremnost za slušanjem i učenjem o drugim kulturama, granice kulturne aproprijacije počinju se prelaziti kada se aspekti neke kulture odreknu i usvoje na način koji je koristan drugoj kulturnoj skupini bez obzira na historiju i tradiciju  koja stoji iza kulture.Kulturno prisvajanje  u sociologiji je vrlo kontroverzan koncept i često se prima s različitim reakcijama. Mnogi ljudi iz manjinskih zajednica izražavaju zabrinutost zbog prisvajanja kulture zbog povijesnog ugnjetavanja koje su njihove zajednice doživjele.

Primjeri kulturne aproprijacije

Čest primjer kulturne aproprijacije je usvajanje ikonografije druge kulture i njezina upotreba u svrhe koje su uvredljive za običaje te kulture. Primjeri uključuju sportske timove koji koriste indijanske plemenske nazive ili slike kao maskote; nošenje nakita ili mode sa vjerskim simbolima poput krsta bez vjerovanja u te religije; i kopiranje ikonografije iz historije druge kulture, poput polinezijskih plemenskih tetovaža, kineskih znakova ili keltske umjetnosti, nošene bez obzira na njihov izvorni kulturni značaj.

Prisvajanje kulture je kontroverzno u modnoj industriji zbog vjerovanja da neki trendovi komercijaliziraju i pojeftinjuju drevno naslijeđe autohtonih kultura. Raspravlja se o tome da li dizajneri i modne kuće razumiju historiju i značaj koji stoji iza odjeće koju preuzimaju iz različitih kultura, i etičko pitanje korištenja zajedničkog intelektualnog vlasništva tih kultura bez pristanka, priznanja ili naknade. Kao odgovor na ovu kritiku, mnogi modni stručnjaci tvrde da je ta pojava ustvari „kulturna zahvalnost'', a ne kulturna aproprijacija. Kompanije i dizajneri tvrde da je upotreba jedinstvenih kulturnih simbola nastojanje da se prepozna i oda počast toj specifičnoj kulturi, iako se mnogi kritičari sa tim ne slažu.

(worldatlas.com)