Izvjesni Jan iz Slovenije je nedavno sarajevskim biciklistima uputio pismo u kom najavljuje svoj dolazak u BiH treking biciklom jer se zaljubio u kanjon Une do kojeg će doći putem preko Plitvica i Bihaća, a odatle ide prema moru, u Zadar ili Šibenik. Sve biciklom!

„Stvarno imate predivnu prirodu i baš ne mogu više da čekam da posjetim i upoznam šume, sela, ljude“, piše Jan.

Igman, Bjelašnica, Prenj

Kroz BiH je za sada obilježeno ili markirano najmanje 2.500 kilometara biciklističkih planinskih staza, na gotovo svakoj planini, jezeru... Čak i do sela Lukomir na vrhu Bjelašnice, odakle se kad je vedro, kažu, vidi more.

- Sve veća popularnost planinskih biciklističkih staza više nije pitanje ličnog osjećaja zaljubljenika u ovaj sport nego očigledna činjenica. Bicikl je postao dovoljno pouzdan i udoban da se čovjek na njemu odveze 30, 50 ili stotinu kilometara daleko u prirodu i uživa daleko od stresa i civilizacije. Stoga je sve veće interesovanje biciklista za stazama i bogazama po našim planinama i to se vidi svuda unaokolo - priča Emir Vučijak, jedan od sarajevskih biciklista okupljenih oko portala www.mtb.ba.

Na njemu biciklisti promovišu staze, bicikle, ture, rezultate sa međunarodnih takmičenja... ali i ovih 2.500 kilometara obilježenih staza na Vlašiću, Vranici, Bjelašnici, Ozrenu, Čvrsnici, Prenju, Čabulji, Zelengori, Tajanu...

- Rekao bih da kroz BiH prolazi barem deset puta toliko planinskih biciklističkih staza jer praktično svaki šumski ili makadamski put, pješačka stazica ili vlaka za izvlačenje drva može biti staza, a takvih je bezbroj. Mi smo na portal stavili tek šezdesetak najljepših staza i to je tih oko 2.500 kilometara. No, pripremljenih staza imamo još nekoliko stotina, ali se, kako mi ovo radimo volonterski i bez novca, nema vremena da ih sve obradimo kvalitetno i postavimo na internet - kaže Vučijak.

Najveći indijski list na engleskom jeziku The Economic Times je početkom aprila pisao da je BiH jedna od najuzbudljivijih destinacija na svijetu za planinski biciklizam, te da BiH ima veoma bogatu prirodu, šumske terene, rijeke i jezera koji pružaju beskrajne i izvanredne mogućnosti za ljubitelje adrenalinskih sportova.

Jedna od najpopularnijih biciklističkih ruta vodi od glavnog grada Sarajeva, preko olimpijskih centara na Igmanu i Bjelašnici. Ruta nastavlja ka selu Lukomir, koje se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u zemlji, na visini od oko 1.500 metara. Još jedna od omiljenih destinacija za planinski biciklizam je planinsko području Prenja u Dinarskim alpima i nalazi se u južnom dijelu BiH, a uz ovu rutu nalaze se planinska jezera i čiste rijeke, piše u tekstu objavljenom na internet-strani ovog časopisa uz napomenu da oko 55 odsto reljefa BiH omogućava ovu vrstu sporta, odnosno turizma.

Generalno gledano, brdski biciklizam se kao turistički proizvod pojavljuje devedesetih godina prošlog vijeka u okviru organizovanih turističkih putovanja na kojima je biciklizam promovisan kao lijep način da čovjek uživa u prirodi. Tada su nastale rute koje vode romantičnim putevima koji povezuju srednjoevropske gradove ili rute pored velikih rijeka koje obuhvataju atraktivne turističke sadržaje.

Danas su Francuska i Austrija najznačajnije destinacije za turoperatore koji prodaju odmor na biciklu.

Statistike kažu da prosječan posvećeni biciklista ima između 45 i 55 godina, uglavnom su to muškarci, srednje i visoko obrazovani, 20 posto su ih samci, 50 posto u paru, ostatak u malim grupama od tri do pet članova, uglavnom osobe viših primanja, više izletnici nego turisti koji žele da uživaju u prirodi, odmoru, rekreaciji, istraživanju...

Biciklizam ne postoji u turističkoj statistici Evrope, ali dostupni podaci i analize govore da biciklistički turizam ima ozbiljne pozitivne efekte na lokalnu zajednicu jer 20 miliona ciklo-turista u Evropi potroše oko devet milijardi eura godišnje. Kako je ovaj potencijal prepoznat, posljednjih godina nastaju i povezane biciklističke staze, pa posljednjih godina Evropska biciklistička federacije razvija 14 biciklističkih koridora kroz cijelu Evropu u dužini od oko 70.000 kilometara od kojih je oko 45.000 km već u funkciji.

Stranci traže engleski

Evropska biciklistička federacija (ECF) postoji od 1983. godine i cilj joj je promicanje biciklizma kao održivog i zdravog načina prevoza i rekreacije.

Vjerujemo da je bicikl rješenje za mnoge od svjetskih jade i, iako smo evropska organizacija, želja i ambicija nam je da naše ideje i stručnost naših članova budu korišteni diljem svijeta, piše na njihovoj web-strani.

Sa druge strane postoji i Internacionalna asocijacija za planinski biciklizam (IMBA), koja pomaže da zemlje članice razmjenjuju najbolje prakse, lobiraju za zakonodavstvo prijateljsko za brdski biciklizam i traže mogućnosti financiranja održavanja staza i pružanja obuke.

Vučijak pojašnjava da ne postoji neki strogo definisan sistem za određivanje, dizajniranje i obilježavanje biciklističkih staza, ali da postoji pravilnik IMBT koji je više okvir za aktivnosti na lokalnim terenima.

- Uglavnom regije same rade, označavaju, propagiraju i održavaju staze uz pomoć biciklističkih udruženja. Vani je brdski biciklizam veliki biznis i država je zainteresovana da stvori pozitivno okruženje. Kod nas nikog nije briga što se kradu šahtovi ili stubovi putokaza i za to niko ne odgovara, a kamoli da se ulaže u ovu infrastrukuru značajnije. Nažalost, država ovdje apsolutno nema sluha i uopšte ne vidi trend koji je sasvim očigledan - kaže Vučijak.

Ono što je nekad bio planinarski pokret, danas su, smatra on, biciklisti. Samo što je, kaže naš sagovornik, nekad država gradila planinarske domove, označavala staze i propagirala odlazak u planinu, ako ništa, a ono da bi narod bio zdraviji.

- Danas se niko ne bavi tim. U takvim okolnostima nama, zaljubljenicima u planinu i biciklizam, preostaje jedino da samoinicijativno pokušamo definisati najljepše destinacije, a takvih je bezbroj. Mi smo prvo vidjeli kako to rade vani, naprimjer u Alpama, i na bazi tih saznanja dizajniramo staze i kod nas. Osnovna ideja je da trasa bude vozljiva, da obuhvata lijep krajolik, neku prirodnu ili kulturnu znamenitost i da što više ljubitelja prirode može uživati u vožnji bicikla. Stazu snimimo GPS uređajem, markiramo sve važne tačke poput raskrsnica, izvora vode i drugih značajnih mjesta i postavimo na portal. Takve staze koriste i domaći i strani ljubitelji brdskog biciklizma, samo što se stranci žale jer nemaju prevod na engleski, a mi to ne možemo finansirati jer, ponavljam, nemamo para - pojašnjava Vučijak.

U razvijenim zemljama, navodi on, lokalne zajednice iz budžeta izdvajaju sredstva za biciklističke klubove i udruženja koja imaju zadatak da povremeno prođu stazama, prijave oštećenja ili prepreke tipa oborenog drveta na putu, da zamijene oštećene putokaze i slično.

- Sve to ne mora da bude skupo, a podiže sigurnost i kvalitet ponude, pa ne iznenađuje brojnost biciklista i turista spremnih i da potroše nešto novca na tim stazama. Sa druge strane, postoje i primjeri gdje vlasnici koncesija na skijališta u ovome vide ogroman biznis. Naprimjer, u Whistleru, jednom od najpoznatijih bike parkova i skijališta, godišnje naplate 30 miliona dolara od vertikalnog transporta. Ne čudi stoga što u novembru vrše vještačko osnježavanje, a u aprilu, kad opadne broj skijaša, mašine sklanjaju snijeg sa staza i one postaju raj za bicikliste - kaže Vučijak.

Kvalitet i ljepotu planinskih biciklističkih staza biciklisti ocjenjuju ocjenama od jedan do deset.

Može li bolje

- Iako je to subjektivan osjećaj, dobro je da čovjek koji poželi prvi put voziti nekom planinom zna šta ga očekuje. Neko voli lagane rekreativne vožnjice bez puno muke, a drugi uživaju u opasnim vijugavim stazama prepunim korijenja, kamenja i drugih prepreka. Na sreću, mi ih u BiH imamo bezbroj i svako može naći ono što mu odgovara. Što se tiče ljepote krajolika, svaka staza je na svoj način lijepa. Važno je samo maknuti se sa asfalta i glavne saobraćajnice - zaključuje Vučijak.

On sam godišnje prebicikla više stotina kilometara kroz BiH ili druge države i ne želi da upoređuje staze u BiH i drugdje.

- Pa National Geographic je nedavno BiH svrstao među deset najpoželjnijih outdoor destinacija u svijetu. Naše planine nisu visoke kao Alpe, ali su raznovrsne i lijepe. Šume, livade prekrivene cvijećem, jezera ili potoci koje pijete usput su blago od kojeg bi cijela BiH mogla da živi. Površina Austrije je oko 83.000 kvadratnih kilometara, a Bosne i Hercegovine oko 51.000, a uporedite prihod od turizma i još uzmite u obzir činjenicu da smo mi možda i u prednosti jer se u Hercegovini bicikl može voziti praktično tokom cijele godine. Zamislite samo: jedan dan skijate, drugi vozite bicikl, treći idete na rafting... Može li bolje? - pita Vučijak.