Na putu do Sarande, prva nam je stanica bio Drač. Dures, rekli bi Albanci. U toj smo albanskoj luci kanili prenoćiti, pa ujutro nastaviti za Sarandu. Mi planirali, Bog se smijao

Piše: Asaf Bečirović

Iskustva onih koji su ljetovali u Albaniji variraju od oduševljenja do dubokog razočarenja. Jedni su oduševljeni navodno niskim cijenama smještaja i hrane, lijepim plažama i čistim morem, drugima smeta prljavština i nehajnost Albanaca spram saobraćajnih propisa, loša infrastruktura... Istina je, kaže iskustvo ekipe Starta koja je u Albaniji provela 15 dana, negdje između. Kako god, nismo baš sigurni da se islpatiti voziti dvanaestak sati, oko 700 kilometara, do Sarande, turističke meke Albanije!? Evo i zašto!

DRAČ: Na putu do Sarande, prva nam je stanica bio Drač. Dures, rekli bi Albanci. U toj smo albanskoj luci kanili prenoćiti, pa ujutro nastaviti za Sarandu. Mi planirali, Bog se smijao. Ništa od odmora i noćenja u Draču. Cijene smještaja u hotelu su od 40 eura (apartman sa pogledom na more) ili 25 do 30 eura. Moguć pogled na more. Dakle, nimalo jeftino! No, nije to jedini razlog što smo odustali od noćenja i jutarnjeg kupanja u Draču. Plaže prljave, more prljavo, infrastruktura - nula bodova. Između mnogobrojnih novih hotela je makadam pun lokvi, smeće, psi lutalice... Sami hoteli su solidni, ali pristup njima nije za pohvaliti. Dapače.

VLORA: Stoga nastavljamo ka Vlori. I taj je grad luka. Nalik Draču. Gradska plaža prljava, na njoj se gradi šetalište. Dok ga ne naprave, noću valja paziti kuda gazite. Inače, propadoste u rupu. Sred šetnice, planiran je drvored. Naprave li ga kako su planirali, valja vam šetati pored šetališta. Kako god, nakon silne potrage za krevetom, noćimo u Vlori. Apartman - 15 eura. Prije toga, odbili smo smjestiti se u apartmanima koje su nudili za 40, 30 ili 20 eura. Ujutro, nastavljamo ka Sarandi! Na izlazu iz Vlore, druga slika. Solidne plaže. Tu bi se, čini se, moglo ljetovati. No, prije nego se smjestimo u Sarandu, skoknimo do Skadra - Škoder. Fin gradić. U kojem možete vidjeti automobile na tri točka, onakve kakve su u izvanrednoj britanskoj seriji Mućke vozili braća Del Boy i Rodney. Ili zaprežna kola koja vuku magarci! Cool!

SEMAFOR: Evo nas na putu za Sarandu! Vodi nas kroz nacionalni park, sa hladnim izvorima vode, maglicom koja se vjenčala sa planinskim vrhovima. Sa kojih je pogledati lijepo. Vidi se morska obala, plaže, poneka kuća! Siđimo na jednu od tih plaža. Ono što je sa nekoliko stotina metara nadmorske visine izgledalo prelijepo, nije baš tako bajkovito! Prljavo i tačka! No, zato pitoreskni planinski gradići i sela jesu lijepi. Nekom će možda zasmetati što vam se nasred puta nacale pas ili krava!? Što nema semafora tamo gdje mislite da bi ih moralo biti! Ako niste namćor, to zna biti simpatično! Uostalom, na cijelom putu od Skadra do Sarande vidjeli smo jedan semafor. I to u nekom planinskom gradiću.

SARANDA: Nejse! Kad nema semafora, ima bunkera koji su ostavština rahmetli Envera Hodže, komuniste i predsjednika Albanije. Drug je prije 40, 50 godina naredio da se napravi više od 750.000 bunkera po cijeloj Albaniji. Nek se nađe ako mrski kapitalisti sa Zapada napadnu Zemlju orlova! Kada se broj stanovnika Albanije podijeli sa brojem bunkera, izlazi da je u svaki, u slučaju invazije, trebalo da se smjesti po četvoro ljudi. S obližnjeg brda fotografisali smo i malu pomorsku bazu vojske Albanije, koja je i danas aktivna!

Evo nas, napokon, u Sarandi! Na prvi pogled djeluje umivenije, ljepše od Drača i Vlore! Na drugi, također! Tražimo smještaj. Hotel do hotela. Nigdje kuće! U hotelima smještaj se plaća 30 do 80 eura. Nije za naš džep! Tu su, nadomak plaže, i zgrade, neboderi! Mahom prazni. Noću, sa jednim ili dva upaljena svjetla, djeluju sablasno! U jednom od njih uspijevamo dobiti apartman za 20 eura. Pogled na more! Apartman je dvadestak metara od plaže. Ima u njemu stotinjak kvadrata: ogromna i nova kuhinja sa trpezarijom, dvije spavaće sobe s izlazima na veliki balkon, toalet. No, tik kraj zgrade je hudžerica u kojoj žive Romi. Sa njima i ovca koju će svakodnevno napasati kraj plaže. Sama plaža je neuredna, prljava, prilaz njoj još gori! Kako god, tu ostajemo četiri dana. Zastupnici vlasnika apartmana nam nude novi smještaj na drugom kraju Sarande, u hotelu. Petnaest eura. Nema pogleda na more! Odbijamo, što znači da se valja snalaziti.

PAPKARI: Tumaramo, pitamo konobare za smještaj. Oni zovu vlasnike obližnjih apartmana. Nude apartmane za 15 eura dnevno. Prljavo, smrdi, a nema pogleda na more. Tek nakon nekoliko sati smjestili smo se u jednom pristojnom apartmanu. Cijena 25 eura. Sa pogledom na more. Ali i na dvije potleušice ispod naše terase. Jedna od njih ima, izgleda, štalu, pa vonja na balegu. Kasnije, dvadesetak metara od apartmana, sred nebodera, betona i asfalta, srest ćemo kravu kako mirno pase. I na plaži koju smo odabrali za kupanje i sunčanje, a sami smo je čistili, imali smo svakodnevno društvo. Kozu koju ćemo kasnije nazvati Ljuljeta jer je iznimno sipmatična. I domaće porodice koju je na plažu automobilom dovozio i odvozio, teško je povjerovati, sedmogodišnji dječak!

O, MORE: Inače, centar Sarande je ugodan, turistički. Tu su dvije javne plaže, ali zbog blizine luke i nije neki užitak za plivanje i odmaranje. U blizini su predivna mala mjesta sa pješčanim plažama - Ksamil, Manastir, Himare... More toplo, čisto. I to je jedino što, osim ljubaznosti samih Albanaca, možemo pohvaliti. Na povratku u Sarajevo, svratili smo na crnogorsko primorje. Tu smo apartman platili 30 eura. Potom smo se, ka Neumu, vozili hrvatskim primorjem. To što vidite u Crnoj Gori i Hrvatskoj neuporedivo je ljepše od onoga što smo mi vidjeli u Albaniji! A sami uporedite cijene smještaja i donesite zaključak je li Albanija jeftinija od Crne Gore ili Hrvatske. Napokon, evo nas u našem Neumu. Tu ostajemo dva dana. Apartman 20 eura dnevno. Tik kraj mora. Ljepota! Zaključiš, fali Albaniju, drž' se Neuma.

CIJENE

Zvanična valuta Albanije je lek. Euro je 135 leka. U prodavnicama, kafićima i restoranima primaju i eure, a možete birati da li za kusur želite euro ili lek. Cjena hrane u supermarketima je povoljna. Koka-kola u limenci je 70, flaširana voda od šest litara 100 leka, kruh 50, espreso na plaži 80 leka. No, litar dizela je 160 leka. Skupo!