Piše: Karin Mimica

Čovjek se oduvijek vezivao uz vatru, grijao se na nju, pripremao na njoj hranu, osvjetljavao njome mrak, slavio njezinu moć i pokušavao s njom sklopiti savez.

"Igre s vatrom" kojima se pridaju razna simbolična svojstva nalazimo u svim kulturama, a jedan od običaja zadržan u ovom dijelu svijeta je paljenje krijesova uoči početka ljetnog solsticija ili berbe. Pojedini krajevi u kojima se ta tradicija čuva, obojili su ih svojim posebnostima, a jedan od najkvalitetnijih primjera kako na podlozi sačuvanog običaja napraviti vrhunsku suvremenu manifestaciju je LilaLo festival koji se od 10.-14. srpnja 2019. održao u Loznici i njezinoj okolici. 

Uz tradicionalno paljenje lila – baklji napravljenih od trešnjine kore na brezovoj dršci, tijekom LilaLo

festivala se je moglo uživati u cijelom nizu događanja -  tradicionalnih plesova,  performansa

s vatrom, vilinskom baletu, koncertu japanske pjevačice čarobnog glasa Kanon Mizuno,

nastupu Filharmonije te brojinim drugim koncertima i nastupima plesnih skupina.

Čak 40-ak kulturnih programa odvijalo se u to vrijeme u Loznici i njezinoj okolici, a organizatori – Turistička organizacija Loznice na čelu s Snežanom Perić  mogu se ponositi i s velikim odazivom kreativnih, mladih ljudi kojima je bila dana mogućnost da se izraze na različite umjetničke načine. Uz bogat program, održane su i brojne kreativne radionice za djecu.

Loznica je grad isprepleten zelenilom, mostovima i estetski uređenim kafićima i restoranima.

U njegovoj blizini, nalazi se planina Gučevo, omiljeno polijetalište ljubitelja paraglidiniga.

U podnožju, uz krivudavu rijeku Drinu nalazi se Etno selo Sunčana reka koje uz smještaj u kućicama okruženim urednim travnjacima, konjima, magarcima i cvijećem, nudi brojne aktivnosti,

uključujući vožnju fijakerima, streličarstvo i sportove na rijeci.  U Banji Koviljači nalazi

se i Kur salon – dvorac s prekrasnim parkom i vodoskokom oko koga se održavaju koncerti, a

tijekom LilaLo festivala, oko vodoskoka su odmjerile snage i folklorne grupe u Kolu za dukat.

U blizini Loznice je Vukov Tršić u kome su u zelenilu sačuvane i obnovljene stare drvene kućice te

sagrađen amfiteatar za predstave i koncerte. Nalazi se tamo uz rijeku i vodenicu nekoliko restorana, a mi smo domaće specijalitete kušali u restoranu Promaja.

Ukoliko se nađete u tom krasnom kraju, svakako treba probati loznički kajmak i uštipke koje se

obično servira kao predjelo. Nama su se toliko svidjeli, da smo ih naručivali skupa s projom, svaki

dan za doručak u hotelu MB. Među tradicionalnim jelima su i različite vrste čorba, boranija (mahune sa suhim mesom), grah prebranac, tripice, kobasice, salate od povrća punog okusa i različite vrste

mesa na roštilju s pečenim povrćem.

U Etno restoranu Gučevački Vajati ponudili su nas i sjajnim čvarcima, a  u restoranu Promaja svinjetinom s gljivama.

U cijelom kraju postoji tradicija pečenja rakije od voćaka koje posvuda rastu. Rade se rakije od šljiva, divljih šljiva, marelica, krušaka, a potom ih se pije s prijateljima, poklanja ili pak čuva da ih se jednom u budućnosti može s ponosom ponuditi ističući njihovu starost. Ekipa turističkih novinara

koja je na poziv turističke zajednice i FIJET-a Srbija (društva turističkih novinara koje je u Loznici bilo predvođeno Radmilom Bumberom) došla upoznati loznički kraj, imala je zadovoljstvo da ih svojom 17 godina starom rakijom od amula (dženarika, divljih šljiva) ponudi nekadašnji odbojkaški reprezentativac Milan Vilotić.

U svakom gradu valja vidjeti i tržnicu, a ja sam se od okusnih suvenira odlučila ponijeti sa sobom nekoliko vrsta kajmaka i sira koji se tamo prodaju te rijetku ukusnu i ljekovitu gusju mast.

I kao što to već biva, kada svoj kraj prezentiraju i za njega smišljaju programe ljudi koji ga vole, turistički djelatnici Loznice uspjeli su nas osvojiti svojim turističkim adutima i maštovitošću programa koje su osmislili.