Autor: Marta Klemar

Dogovor za odlazak u Sarajevo, konačno je pao! Dečko i ja odlučili smo posjetiti nekolicinu prijatelja koji su kod nas u Zagrebu bili prošle godine. Krenuli smo s autobusnog kolodvora u Zagrebu, oko 11 sati navečer. Putovanje je trajalo nekih 8 sati, i bilo je poprilično naporno. Kad smo stigli na kolodvor, prijatelji su nas već čekali. Jedva sam dočekala da izadem iz busa i krenem u obilazak tog starog i živopisnog grada. Denis (moj dečko) je naravno bio gladan čim smo izašli iz autobusa, pa je naša prva postaja bila lokalni snack bar, u kojem smo kupili sendviče. Putem sam fotkala koliko sam stigla, crkve, zgrade, ljude... Sa smještajem nije bilo nekih velikih problema, jer smo ostali kod našeg dragog prijatelja Adija. On nas je lijepo ugostio i puno mu hvala za to!

Planirali smo ostati 2-3 dana. Prvi dan smo upoznavali ljude, i jedva smo čekali da probamo te toliko hvaljene sarajevske ćevapčiće! Odlučili smo otići u provjereno dobar restoran. Nije da reklamiram, ali zove se "Hodžić", nalazi se, naravno, na Baščaršiji kao i 90% svih ćevabdžinica. Dočekao nas je skroman ambijent, ali sve je mirisalo skroz van na ulicu. Sjeli smo za stolove i naručili ćevape. Bili su odlični, velika preklopljena lepinja, zarezana na pola, ispunjena sa 10-ak sočnih ćevapa (ne onakvih na kakve smo navikli mi ovdje u Zagrebu, punih sode bikarbone i napuhani), nego baš čistog mesa. Naravno uz njih se dobije i poveća zdjelica luka i kajmaka po želji, naravno, ako pojedete luk ili kajmak prije nego ćevape, konobar će vam rado donjeti još jednu zdjelicu, a da Vam je ni ne naplati! Sjedili smo tamo nekih pola sata nakon što smo pojeli, jer nismo bili u stanju odmah ustati i otići. Račun nas je ugodno iznenadio, bilo je puno jeftinije nego što smo očekivali.

Nakon obilne večere, odlučili smo malo prošetati Sarajevom, i možda vidjeti kakav je noćni život tog grada. Na žalost, nije bio vikend, pa smo mogli otići jedino na biljar u jedan od lokala, ali i to je bilo zabavno! Bilo nam je dosta za jedan dan, pa smo se pokupili na spavanac.

Odmah rano ujutro krulili su nam želuci, bili smo malo lijeni, a i sve je toliko jeftino, da nam se jednostavno nije dalo kod kuće raditi doručak, nego smo skočili do malog restorančića i narucili palačinke. O Bože, takve palačinke ja još nigdje nisam jela! Dvije ogromne palačinke, nafilane nutelom i orasima, posipane izvana orasima i ukrašene šlagom, a bile su toliko velike da su im rubovi doslovce padali sa tanjura i vukli se po stolu. Bilo je to jednostavno previše za moj želudac, pa je Denis dokrajčio ono sto je ostalo.

Taj dan smo imali u planu posjetiti jedan od placeva u Sarajevu, htjeli smo vidjeti što se sve nudi. Bilo je zaista svega, od odjeće, obuće, mobitela, tehnike do paradajza i paprike. Toliko izbora nisam već dugo nigdje vidjela, a to je bio samo jedan manji plac :) Za danas smo planirali otići do grada i provozati se u trolejbusu, a kasnije otici na vidikovac da vidimo Sarajevo i iz povišenog. Dok smo čekali trolejbus, naravno slikali smo sve oko sebe, i tako do nas dolaze, očito dojavom nekog od stanara, dva policajca u autu. Stanu, izađu iz auta i kažu da su dobili dojavu da mi tu slikamo, a da je u blizini neko izaslanstvo.. UPS! Mi naravno nismo imali pojma da smo blizu izaslanstva, a kamoli da ne smijemo slikati, naravno, objasnili smo im da smo iz Zagreba, i da smo dosli kao turisti i da fotkamo sve što stignemo, ali  dok je trajalo provjeravanje naših dokumenata prošla su nam 3 trolejbusa. I tako je Adi odlučio pitati njih za prijevoz do centra. Bilo mi je malo neugodno i čudno, tražiti policajce da nas voze u centar, ali ako hoće zašto ne!

Ugodno sam se iznenadila kad su nas pozvali da uđemo u auto i da će nas odvesti. Usput smo malo pričali, doznala sam da jedan od njih često dolazi u Zagreb, kupuje u King Crossu i sve mi je to bilo jako simpatično. Zahvalili smo se na vožnji i pozdravili ih, zaželjeli su nam ugodan boravak. Baš su bili pravi primjer kakvi bi  policajci trebali biti. Tu smo večer odlučili samo šetati starim gradom, i uživali smo u svakom koraku. 

Za idući dan najavili su visoke temperature, razmišljali smo šta bi mogli, i sjetila sam se pitati Adija da li ima u blizini  neko kupalište, terme ili slično. Rekao je da su u blizini Terme Ilidža, ali da nikad nije išao tamo, jer nije čuo baš najbolje o tim toplicama. Pošto nam je bilo stvarno vruće, prešli smo preko njegovih saznanja i odluili otići. Bogme ovako nešto nisam već dugo vidjela. Ako ste ikada bili u Čatežu ili Tuheljskim toplicama, znat ćete o čemu pričam. Ljubazno osoblje i ne tako skupe karte, dočekale su nas na recepciji; ostavili smo stvari u ormarićima i krenuli na bazene. WOW, Vi ste to trebali vidjeti (na žalost tamo nisam nosila fotić), ali to su ogromni bazeni, predivno uređeni, umjetne palme, stijene, svjetionik, tobogani, trampolini, bazen s valovima, jacuzziji, ma sve što si možete zamisliti. Nešto predivno. Uživali smo tamo cijelo popodne, i nije nam bilo žao što smo otišli. Tu večer smo još svratili na pizzu (da i to probamo u Sarajevu) i nismo bili razočarani. Ja vam jednostavno ne mogu objasniti koliko su ljudi bili ljubazni, dragi, uslužni i pristojni. Takvo nešto kod nas u Hrvatskoj nećete doživjeti, pogotovo ne po tim cjenama. Svratili smo i na vidikovac, kakav pogled, nešto prelijepo, prošli smo i pored muslimanskog groblja, njihovi stećci su nevjerojatni. Sve se bijelilo od njih.

Sutradan je već bilo vrijeme za povratak, a budući da nam je vlak išao tek oko podneva, stigli smo obaviti još neke sitnice. Otišli smo do nekog shopping centra i posjetili sajam, nešto slično zagrebackom Hreliću. Tamo smo "ubili" kojih sat-dva i polako krenuli prema kolodvoru. Pozdravili smo se s našim dragim prijateljima i sjeli u vlak, čekalo nas je putovanje od nekih 9-10 sati. Izmorilo nas je, ali nije nam bilo žao ni jedne sekunde. Jedva čekam iduću priliku da pokupim svoje krpice i odem za Sarajevo!

Izvor:  www.puturist.com