Kao da si upao u neki SF film, kao Alisa u zemlji čuda, kao Dorothy u zemlji Oza... Hapy New Year - meni je već Nova godina, Bajram, Božić...Sve vrišti od kiča,a kič išta nije- kaže saradnica Bh putovanja u svojoj reportaži iz New Yorka

Piše: Mevlida Novalić 

Odbrojavam dane do polaska i ponosno najavljujem putovanje za kraj jula i početak augusta.

- Ma, gdje ćete u New York baš tada, velike su vrućine, nećete moći izdržati, nećete ništa vidjeti...- upozoravaju me. Haloooo!!! Idem u New York -zar je išta drugo važno?!!!

Moju prvu prekookeansku vožnju avionom nisam ni osjetila - skoro 10 sati putovanja iz Istanbula ispunila sam gledajući filmove, crtane, igrajući igrice... Čak sam odgledala i jedan indijski film iz široke bolivudske ponude. Sa premotavanjem!

Prvi susret sa New Yorkom bio je u liku, kasnije će se ispostaviti, lažnog  taksiste koji se za nas - mušterije, borio od samih izlaznih vrata aerodroma. Vožnja s njim je protekla kao scene iz filmova: bučni Amer prvo je platio parking od naših para, onda je lupao i nogama i rukama po vozilu da bi mu proradila klima, nudio apartmane, telefone, kamere... I na kraju nas htio zavrnuti za dodatnih 30 dolara mimo dogovora. Još nam je rekao: "Da sam znao da idemo u Harlem, ne bih vas  nikada ni povezao! " A čovjek crnac ! 

HARLEM: Nakon što se nekako riješismo našeg vozača, pospani, umorni, znojni i nikakvi, krenusmo u šetnju Harlemom. Najmlađu saputnicu uhvatila je panika - te " Gdje ste nas ovo doveli ?" pa "Što baš Harlem, pun razbojnika, lopova, huligana!?  Eno, svaki drugi dječak nosi baseball palicu! Hajmo i mi kupit’ jednu! " Uf, kako objasniti uspaničenom i jogunastom malom biću da je to stvar prošlosti, da je New York sada najsigurniji grad u Americi. Svjedočimo za nas vrlo neobičnom prizoru: zbog velike vrućine svi su izašli na ulicu, iznijeli stolice, ležaljke,raspaljuju roštilje, hlade se velikim mlazom vode iz otvorenih hidranata. Cika djece, veselje odraslih. Dim sa roštilja... Ovo kod nas više ni u sarajevskim padinskim mahalama nema.

Spuštamo se do Riversbank State Parka kraj rijeke Hudson. Zelenilo, bazeni, klizalište, klupe i stolovi, muzika trešti, ponovo roštilji, porodice na okupu, tereni za različite sportove... Baseball, između ostalog.

"Evo zašto nose palice !"- pobjedonosno pokazujem mladoj buntovnici. Konačno se smirila. A, i ja. Ni Harlem nije što je nekad bio!  Harlem smo poprilično upoznali, obišli Apollo Theater poznat po večerima amatera na kojima se stvaraju nove zvijezde. Tu su, između ostalih, otkriveni Ella Fitzgerald,Billie Holiday i Michael Jackson, odnosno The Jackson 5.

Uživali smo i u gospelu i posmatrali scene koje smo do tada gledali samo u filmovima. Žene u najboljoj odjeći i sa najljepšim šeširima, muškarci uredni i dotjerani, djevojčice sa neobično lijepim pletenicama i ukrasima u kosi. Veseli i raspjevani kao u transu.
Iako u turističkim vodičima stoje cijene od minimum 29 dolara po osobi, mi smo svemu ovome prisustvovali bez da je iko išta tražio. Izuzev da ne fotografišemo.

TIMES SQUERE I BROADWAY: Inače, moji saputnici već prvu noć vrte glavom. Zadužena sam za planiranje obilazaka turističkih atrakcija grada koji se nekada davno zvao Novi  Amsterdam. Znaju šta ih čeka: duge šetnje, obilasci muzeja i drugih destinacija, pa opet duge šetnje... Ali, kad dođeš na Times Square, ukopaš se, ne dišeš, ne trepćeš i ma koliko si gledao fotografije ili TV reportaže, ništa se ne može porediti sa ovim emocijama.

Kao da si upao u neki SF film, kao Alisa u zemlji čuda, kao Dorothy u zemlji Oza... Hapy New Year - meni je već Nova godina, Bajram, Božić... Kristalna kugla mi je već spuštena. Tako smo mali, a tako moćni - ipak je ljudska ruka ovo smislila i izgradila. Ponosna sam na ljudsku vrstu! Sve vrišti od kiča, a kič ništa nije!

Prodaju se ulaznice za brodvejske predstave, nepregledni redovi, najjeftinija karta 79 dolara za predstavu Prisila, kraljica pustinje, ali mnogo kasnije, u last minut. Ugledasmo Roda Stuarta, mahnusmo mu i on nama. Fotografija nam nije uspjela, prebrzo je ušao u taksi, a mi presporo reagovali. Poslije je muški dio naše ekipe ugledao "nekog" Daniela Radcliffe (poznatijeg kao Harry Potter) i nije ga slikao, što zbog gužve, što zbog neznanja o kome se radi. Puno je turista, različitih jezika, kulture i običaja.

CENTRAL PARK: Dok posmatramo članove Dance Skaters Assosiation, uglavnom prekopedesetogodišnjake i njihove piruete i vratolomije na rolama, zamišljam svoje Bibu i Hasiba, Ravijojlu, tetke Rasemu i Bebu... Ma ni sebe ne mogu zamisliti. Nerviram se gledajući razvijenog i nauljenog muškarca koji laganim pokretima želi istaći svaki svoj nabildan i njegovan mišić, dok oko njega pleše skoro pa šezdesetogodišnjakinja.

Baš provociraju!

Trešti muzika i svi plešemo u ritmu! Rashlađujemo se na uličnim česmama kojih ima na svakom koraku u Central parku, baš kao što i parkova ima na svakom uglu ovog predivnog grada. Ležimo i odmaramo na klupama, bez stida i potpuno slobodni. Neko i na travi. Kod nas bi odmah rekli evo papak i seljačina. Gledamo vjenčanje para meksičkog porijekla, čamce koji plove jezerom, rekreativce, turiste, ZOO, Metropolitan Museum of Art,Museum of Natural History, Delacorte Theater. Pronašli smo i mjesto posvećeno Johnu Lenonu, te zgradu Dakota gdje je živio i ispred koje je ubijen. 

Upravo ovdje, u Central parku, u toj brizi o prirodi i čovjeku, čistoći, redu, zabavnoj i rekreativnoj ponudi, možeš vidjeti gdje idu pare poreskih obveznika grada New Yorka. Da je nama jedan ovakav park, rendžeri koji vode računa o svemu i tvoje je da uživaš! A, ne kao na Baricama - opština postavi klupe, neko razvali - opština postavi, neko, naravno, razvali. Opština više ne postavi...

DOČEKATI NOĆ NA MOSTU: Bruklinski most odlučili smo preći predveče, da posmatramo grad pri zalasku sunca i noću. Predhodno smo se izmorili obilazeći Brooklyn, koji je, iako najnaseljenija od pet gradskih oblasti grada New Yorka, tih i pitom.Tijela smo odmarali zavaljeni na klupama postavljenim na mostu, a dušu u prelijepom pogledu na grad. Dok ispod naših nogu prolaze automobili, pored nas furaju i zvone biciklisti. Ni slučajno se nemojte naći na njihovoj stazi !

Sa višesatnim zadržavanjem prešli smo most preko East Rivera, star 128 godina i dug 1.825 metara od Brooklyna do Manhattana. Bio je to jedno vrijeme i najveći most na svijetu, ali i danas je svakako najpoznatiiji. Dok se gradio, mnogi su poduhvat smatrali ludošću, a i nakon njegovog otvaranja građani nisu baš vjerovali da je siguran. Zato je, da bi raspršio sumnje, P. T. Barnum 1884. godine preko mosta vodio karavan cirkuskih životinja i krdo od 21 slona. 

Dok po glavi prebiram prikupljene podatke, pokušavam ocijeniti koliko smo teški mi, ovi mnogobrojni turisti i automobili ispod nas. Neprocjenjivo, što bi se reklo, ali graditelj mosta John Roebling uvjeravao je da se most ne bi srušio kada bi se nešto desilo
i najjačim kablovima usidrenim u zemlji.

Poznata po strahu od visine, gledam automobile ispod sebe, pa rijeku. Moji saputnici se čude i gurkaju - izgleda da sam izliječena!

METRO:  Bila sam u metroima velikih i manjih gradova, ali , što bi rekla naša poznata pjevačica i vlasnica poznatog restorana u Sarajevu, Branka Sovrlić za svoje steakove, ovakvog metroa nigdje nema. Milioni ljudi, plavih, žutih, crnih, zelenih, visokih, niskih, mršavih,debelih... I svi mirišu, svi su sređeni, sve odiše svježinom. Kod nas ne moraš ni ući u tamvaj, dovoljno je da se vrata otvore i da te zapahne miris ustajalog znoja, bjelog luka i loze.

Ljudi u metrou čitaju, uglavnom, slušaju muziku, svako u svom svijetu. Ljubazni i brižni kada zalutaš, pa te vrate na pravi put. Moram naglasiti da smo samo dva puta pogriješili stanice, jer sve je tako jednostavno, a mape i info pultovi na svakom koraku. Samo treba znati čitati ili pitati.

O mreži linija da i ne pišem - hoćeš kratku, dugu, sa puno stanica, ekspresnu, s jednog na drugi kraj grada... Cijena za pojedinačnu kartu i bilo koju destinaciju je 2,25 dolara, a za sedam dana 29 dolara.

Gužvu i ne osjetiš, a neke stanice poput one na Times Squareu predstavljaju pravi mali grad. O Grand Central Terminalu ne treba posebno ni pisati - to je mjesto gdje utonete u prošlost, gdje možete jesti, piti, kupovati, zabavljati se, prisjećati scena iz mnogobrojnih filmova snimljenih upravo ovdje...

CONEY ISLAND, BRIGHTON BEACH: Na bučni Coney Island metro nas je iz Harlema dovezao za oko sat vremena, jednom linijom i bez presjedanja. Na obali Atlantskog okeana ovdje je 1903. godine otvoren luna park, a 1927. postavljen je, sada najstariji na svijetu, drveni Cyclone roller coaster. Ovaj kraj pregrmio je mnogo kroz historiju. Zadesili su ga požari, ukidanje zbog buke, ali i sukobi bandi. I sami smo ponešto gledali u poznatom filmu Waltera Hilla Warriors (Ratnici podzemlja) o ratu bandi od kojih je glavna upravo sa Coney Islanda. Danas je to sasvim druga priča zahvaljujući gradonačelnicima New Yorka Rudyju Giulianu i Michaelu Bloombergu koji su revitalizirali ovaj prostor.

Ovdje smo, kod Meksikanaca, konačno, jeli pravo meso sa roštilja, a nikad ni ljepšeg kukuruza sa puterom nisam pojela, također kod Meksikanaca. Sa žaljenjem smo konstatovali da smo samo mjesec dana zakasnili na poznatu Paradu sirena, ili slavlje slobode, kako kažu sirene. Ali, zabave nam  nije nedostajalo-  tu je  i pješčana plaža, povezana sa Brighton Beachem, drvenim šetalištem i molom poznatim iz mnogih filmskih scena.

WEATHER FORECAST:  Na TV-u smo svaku noć gledali lokalne kanale. Jedan od njih ima i emisiju, nešto kao njujorško oko, koja prati dnevna dešavanja u gradu, vatrogasce i policiju u akciji, prikazuju snimke lopova snimljenih na mjestu lopovluka i pozivaju
građane da im pomognu u pronalaženju, aktivan program koji iskreno preporučujem našim lokalnim.

Vremenska prognoza precizna je k’o japanski voz:

" Večeras u 11,30 oluja. Dolazi iz New Jerseya." , kaže spiker. I bi oluja, u 11,30, iz Jerseya!

" Sutra pljusak u 16,43." I bi pljusak u 16,43 ! ...

Kod nas... Hajd’ da više ne poredimo!

IMA JOŠ: Bili smo i na Wall Streetu i na Fifth Avenue, u Sohou,Nohou, Maloj Italiji,Kineskoj četvrti, Tribeci (očekujući da se odnekud pojavi Robert de Niro, osnivač Tribeca filmskog festivala), Rockefeller centru, Empire State Buildingu, City Hallu,Madison Square Parku u čijoj blizini se nalazi zgrada gdje su snimane scene iz Spidermana.

Kip slobode smo gledali sa broda koji svakih pola sata plovi od South Ferrya prema Staten Islandu, prolazi pored poznatog ostrva sa poznatim kipom. Besplatno! To putovanje omogućila je vlada New Yorka, naravno od poreskih para.  Tamo se zna gdje one tačno idu i u šta se troše.

Pratili smo i ulične plesače i zabavljače. " Plašite li se crnaca", pita okupljene jedan od njih.  "Neeee", odgovaraju prisutni. " I ne treba da se plašite! Treba da se plašite alkohola! Droge!...I Charlie Sheena!", kaže on i izazove opšti smijeh.

Mnogo toga smo vidjeli, uf, šta bi se još moglo napisati, ali i ostalo je još mnogo. Na kraju našeg putovanja pozivamo pravi taksi. Crni lincoln stiže po nas, putujemo do JFK aerodroma. Ne plaćamo putarinu, nema buke i galame, lagano plovimo cestom i mostovima na kojima piše: Molim Vas pažljivo vozite i hvala što koristite taj i taj most.

Upravo ovdje moram reći da to nije slučaj samo sa mostovima. Svaka poruka koju bilo gdje u gradu postave vlada, policija, vatrogasci, firme..., onome koji je čita, bez obzira kakvog sadržaja bila, započinje sa Please, a završava sa Thanks. Kod nas ove riječi, prevedene, teško da su u upotrebi. Šteta!

Naravno, kao i svaki Bosanac i Hercegovac, poželjeli smo se kuće, grada, raje, hrane. Opet ćemo spomenuti našu Branku Sovrlić i njene riječi : Nigdje ovakvih pita, ćevapa, a bogami ni steakova nema ! Umorni, ali sretni, stižemo na naš- aerodromčić.