Nakon pet godina od posljednje posjete, odlučili smo ponovo otići na  Tenerife. Ovaj put malo drugačije. Plan aktivnosti uključivao je ronjenje u akvatoriju vulkanskog otoka u Atlantiku, obilazak parka prirode sa najviše živih vrsta po kvadratnom km.

Autor: Dženan Buzadžić

Nakon leta preko Dubrovnika i Madrida, sletjeli smo na Tenerife oko 22 sata po lokalnom vremenu. Preuzimamo putem interneta rezervisan rent-a-car i krećemo prema gradu Puerto de la Cruz. Prije nego je postao dio masovnog turizma, u taj su grad dolazili samo zainteresovani za botaniku sa savršenom klimom za odmor. Crne kamene ploče, od kojega su napravljene kuće i popločane ulice, konstantno vas napominju da se nalazite na otoku vulkanskog porijekla. Tradicija ribarenja mještana je vidljiva na maloj gradskoj plaži, gdje se prodaje tek ulovljena riba. Svuda okolo su kafane u kojima možete popiti sangriju ili neko lokalno pivo, uživajući u laganom ritmu grada. Siestu, kao koncept odmora u popodnevnim satima, ovdje osjetite u „punoj“ snazi. Sve je podređeno odmoru i uživanju. Klima je idealna jer je temperatura zraka oko 28 stepeni, uz vlažnost od oko 80%.

Sunce i ostale zvijezde

Klimatski uslovi na visinama iznad 2000 metara omogućavaju izuzetne mogućnosti za astronomska posmatranja. Raduje me posjeta opservatoriju Teide, koji je dio Instituta za astrofiziku Kanarskih otoka (The Instituto de Astrofísica de Canarias - IAC). Prije puta sam popunio formular i ljubazno su mi odgovorili da se javim 15. septembra kako bismo dogovorili termin posjete. Nakon dogovora, utvrđujemo da posjet počinje u 11 sati 17. septembra. Krećemo par sati ranije.

Nakon puno serpentina prilikom uspona i „probijanja“ kroz oblake iznad Puerto de la Cruza, pridružujemo se maloj grupi zainteresovanih za astronomiju. Vodič nas uvodi u kompleks opservatorija i ljubazno napominje da u određenim zonama budemo tihi pošto prolazimo pored spavaonica u kojima naučnici spavaju. Oni rade isključivo noću. Pridružuje nam se i jedan od naučnika, koji objašnjava detalje o opservatoriju i specifičnu namjenu svakog pojedinog teleskopa. Nekima je namjena posmatranje Sunca, nekima su cilj planete i druge nebeske formacije, a tu su i oni kojima je namjena da skupljaju čestice i analiziraju svemir sve od Velikog praska i početka svemira kakvog danas djelomice poznajemo.

Slušamo i predavanje o elektromagnetnom spektru koji je, ispostavilo se, osnova za istraživanje svemira. Prezentator nas snima Infrared kamerom i pokazuje praktične primjere o tome kako nauka koristi te uređaje u istraživanju. Šta radite kada vidite oblak, a ne vidite šta se nalazi u njemu? Promjenom spektra možemo vidjeti šta se nalazi u oblaku. Kao da smo dio emisije koja popularizuje naučna istraživanja. Prvi put ulazimo i u kupolu sa velikim i najstarijim optičkim teleskopom u opservatoriju, puštenim u funkciju još 1992. godine. Pojašnjavaju nam da se kompletan proces promatranja obavlja putem računara tako da nemamo šta da vidimo. A tako smo se nadali! Vidjeli smo ogromnu skalameriju s optičkim elementima, mehnički dio za pozicioniranje i dio koji signal šalje na računar, gdje se promatraju nebeska tijela i formacije.

Domaćini nas ipak vode do mjesta sa teleskopima, gdje nam pokazuju šta je moguće promatrati na Suncu. Aktivnosti o kojima smo do sada samo čitali, kao što su npr. problemi koje izazivaju u snabdijevanju električnom energijom ili problemi u radu komunikacijskih satelita, sad smo mogli i mi vidjeti. Posebno me iznenadila činjenica da je ova posjeta od par sati potpuno besplatna! Dokaz da je znanje besplatno, samo ga treba tražiti. Ipak smo ostavili napojnicu. Odlazak s opservatorija protiče u razmišljanju svakog od nas o spoznaji o tome koliko smo mi ljudi mali i šta sve tamo „gore“ postoji.

Nakon obilaska, na redu je domaća kuhinja u restoranu koji se nalazi malo iznad nivoa oblaka. Hrana je odlična, a jedna porcija je dovoljna za dvoje. Vraćamo se puni utisaka. Vrijeme je za bazen, uz sangriju.

Ronjenje sa barakudama

Iduća planirana aktivnost je ronjenje oko vulkanskog otoka u Atlantskom okeanu. Mnogo toga je prvi put. Zahvaljujući znanju i vještinama koje su mi prenijeli instruktori iz Ronilačkog kluba Bosna mogu uživati u ronjenju. Domaćin je ronilački centar Atlantik, gdje sam uplatio paket od četiri zarona. Dolazim u zakazano vrijeme na zakazano mjesto i spremamo opremu u kombi. Organizacija je vojnička. Sve je na unaprijed predviđenom mjestu. U grupi je još nekoliko ronilaca iz Njemačke. Informišu nas da zbog vjetra i valova idemo na drugi kraj otoka. Za pola sata stižemo u mjesto Radazul, gdje se spremamo za zaron. Planiramo zaron, podešavamo opremu i boce sa zrakom i ulazimo u vodu. Okean je naizgled miran, sa malim valovima. Tek kad sam ušao osjetim veliku snagu tih naoko malih valova. Ipak je ovo okean. Uzbuđenje raste, pogotovo nakon što su nam rekli da možemo vidjeti jata barakuda, raže, ribe papige, itd. Zaranjamo polako u dogovorenoj formaciji. Meni jedna peraja spada sa čizme, ali brzo je pronalazim i čvršće vežem. Ipak je lična oprema sigurnija opcija. Najviše me fasciniralo jato barakuda. Zanimljiva duga formacija od nekoliko stotina jedinki dužine oko pola metra. Nakon 50 minuta boravka pod vodom sređujemo utiske. Ponovo, nakon par sati odmora, spremamo se za drugi zaron. Maksimalna dubina drugog zarona je 20 metara. Nakon izrona vraćamo se u centar, gdje odlažemo opremu i dogovaramo lokaciju za idući dan.

Nakon polusatne vožnje kombijem od ronilačkog centra stižemo do lokacije zarona. To je malo mjesto Punta Prieta, s obalom od stijenja vulkanskog porijekla. Plaža je dužine desetak metara, s uređenom okolinom. Nekoliko mještana je na vrhu uvale i pecaju. Omeli smo ih, pa su se povukli uz pozdrav. Nas nekoliko se priprema za zaron. Ovoga puta planirana maksimalna dubina zarona je 40 metara. Zaron uključuje ulazak u pećinu dubine 10-tak metara. Srećom imam lampu.

Ovaj zaron je za pamćenje! Prvi put sam u punoj veličini vidio tigrastu murinu, koja je specifična vrsta samo za istočni Atlantik. Veliki broj murina sam imao priliku vidjeti u Jadranskom moru, ali sam tokom ovog susreta na stropu pećine imao daleko više adrenalina u krvi. Posebno kada ste u prilici vidjeti njene zube, koji su izgledali kao da su od stakla. Zlatno pravilo i ovdje važi: ne prilaziti suviše blizu i sve bude u redu.

Negdje pred kraj zarona počinjem da čujem zvukove nalik na udaranje kamena. Ponovljaju se nekoliko puta, pa opet ništa. Okrenem se oko sebe, gledam kolege. Oni ništa ne signaliziraju. Nakon nekog vremena opet isti zvuk samo još jačeg intenziteta. Okrenem se i gledam prema površini, ali ne vidim ništa što bi moglo biti izvor tog zvuka. Okrenem se prema stijeni gledajući šta se još zanimljivo može vidjeti i ugledam ribu papagaja. Misterija zvuka riješena! Snažnim čeljustima hrani se algama na vulkanskom dnu i pri tome proizvodi jak zvuk. Jedno vrijeme pratim tu fascinantnu ribu koja, ne obazirući se na mene, lagano pliva i snažnim „kljunom“ svakih nekoliko metara zgrabi poneku algu sa stijena. Završavam zaron posmatrajući na nekih pet metara dubine veću grupu Error! Hyperlink reference not valid.. Nakon zarona, spremanje i povratak u hotel na zasluženi odmor.