Na samo pominjanje mora i ljetovanja u nekim svjetskim metropolama i destinacijama spopadne me neka nervoza i srklet. Toliko je lijepih mjesta oko nas. Da čovjek živi tri života ne bi ih obišao. Koji god bio razlog vašeg ne odolijevanja morskim radostima, godišnji odmor proveden u planinama i na jezerima može biti zabavan i ispunjen po svačijem ukusu. Već je druga godina kako se borimo sa pandemijom korona virusa, a najbolji lijek je čist zrak i vitamin D kojeg ima u izobilju.

Počelo je iz kanjona rijeke Hrčavke, sa Zaimom Beševićem, unukom legendarnog rahmetli Omera Čampare, čovjeka koji je više od svega volio planine i prirodu i važio za jednog od prvih „vodiča“ u ovim krajevima . Iz dubina kanjona idemo na Donje Bare na Zelengori gdje je bilo najpoznatije odmaralište Josipa Broza Tita, najvećeg sina svih naroda i narodnosti u sad već bivšoj nam državi Jugoslaviji. Penjemo najveći vrh Zelengore Bregoč 2.014 m i obilazimo njegova prelijepa jezera (Kotlaničko, Jugino, Orlovačko). Nakon jednodnevne pauze prelazimo granicu i idemo na Durmitor. Penjemo njegov najviši vrh Bobotov kuk 2.523 m sa kojeg se spuštamo na prelijepa Škrčka jezera. Potom slijedi penjanje na planinu vilenjaka i hajduka Čvrsnicu, a u prolazu obilazimo jezera i vrhove na Treskavici.

Treskavica je postala jedna od najposjećenih planina u zadnje vrijeme. Kupanje u njenim jezerima je užitak kakav se rijetko gdje može iskusiti. Treskavica koja je prepoznatljiva po velikom broju izvora za koje se tvrdi da ih ima koliko i dana u jednoj godini. Mi smo jedan posvetili Visočici, odnosno jednom od, po meni, najljepših vrhova Puzim 1.750 m čije okomite stijene pružaju pravu malu i adrenalinsku terapiju. Vranicu smo posjetili da bi uživali i družili se sa njihovim planinarskim društvom Goran iz Gornjeg Vakufa, proveli vikend na Rosinju i popeli najveći vrh te pitome planine Nadkrstac (2.112m).

Nakon toga penjemo se na najviši vrh BiH Maglić (2386 m). Veličanstveni gorostas, prepun strmih i surovih litica naš najveći Dinarski masiv sa istoimenim vrhom za koji se tvrdi da je od 365 dana u godini bar pola skriven u magli. Dani godišnjeg odmora lagano cure, a mi za kraj ostavljamo kanjon Rakitnice i njegov najljepši dio „Džehenem“. Ne znam ko mu dade takvo ime jer je za mene ovo „raj“ na zemlji. Tu se čovjek stopi sa prirodom i postane dio nje. Mjesto na kojem uživam kada mi treba mir.

Tu se Rakitnica doslovno lomi. Moć nepredvidive prirode, okomite litice, bezbrojni vodopadi i kaskade, male skrivene pećine. To sve čini skladnu ljepotu koju krije ovaj dio kanjona što je teško opisati. Jednostavno, uživamo u svim tim prizorima, a na svaki novi zastaje dah...

Tekst i foto: Mevludin Mekić