Dvije trećine vodenih tokova u BiH je zagađeno, u najvećoj mjeri zbog toga što se otpadne vode iz naselja i industrije ne  prečišćavaju, nego se direktno ispuštaju u otvorene vodene tokove,  upozorava Nevenko Herceg, ministar okoliša u Vladi FBiH.

- S mo četiri općine u FBiH i jedna u RS imaju pogone za prečišćavanje kanalizacije koji su funkciji – kaže Herceg i napominje da je za održavanje čistoća rijeka zadužene agencije za vodne slivove Save i Jadranskog mora.

U ovim Agencijama pak pojašnjavaju da je zakonima propisana izgradnja uređaja za tretmane otpadnih voda, ali da za njih nema novca.

- Gotovo nemoguće je isključiti privredne objekte iz proizvodnje ako produkuju i zagađuju vodu, a komunalni zagađivači predstavljaju poseban problem – kaže  Sejad Delić, direktor Agencije za sliv rijeke Save.

 Prema podacima ekoloških nevladinih organizacija,  u BiH se u vodotoke svake sekunde pusti oko 30 kubnih metara otpadne vode, a ukupno zagađenja je toliko kao da na području BiH živi 15 miliona stanovnika i svoje neprečišćene otpadne vode puštaju u vodotoke. Cijene da su najzagađeniji vodotoci oni sa najmanje vode, kao naprimjer Bosna u koju se izlije više od 50 posto ukupnog zagađenja BiH i Vrbas koji pokupi oko 22 posto ukupnog otpada koji ide u rijeke.

- Šalimo se pitanjem koja je rijeka najtoplija u BiH i okruženju i kada niko od upitanih ne zna odgovor, kažemo da je to Bosna jer se u njon nalazi najviše šporeta – kaže Hikmet Arnautović, predsjednik Udruženja sportskih ribolovaca Sarajevo 1906. Kaže da je ribolovcima teško da govore o hemijskom kvalitetu ili čistoći vode u rijekama, ali da znaju da nekih vrsta ribe u tim rijekama više nema.

- Ne pamtim kada sam vidio ili ulovio ribu zvanu peš, a ta riba je najosjetljivija na zagađenje vode i osnov je u lancu ishrane u rijekama. Istovremeno je i sve manje riječnog ili potočnog raka i lipljena – priča Arnautović.

Herceg pojašnjava da su najgušće naseljeni prostori najveći zagađivači jer nemaju sustave za zaštitu kvalitete voda, što ograničava upotrebu nizvodnim korisnicima.

- Samo 33 posto stanovništva je obuhvaćeno sistemima za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda, a od ukupnog sadašnjeg stanovništva FBiH, postrojenjima za tretman otpadnih voda obuhvaćeno je samo oko 1,9 posto – kaže Herceg i pojašnjava da su najčešći zagađivači javne kanalizacije i industrijske otpadne vode, brojne divlje deponije, te zagađenja iz poljoprivrede.

U Agenciji za vodno područje sliva rijeke Save pojašnjavaju da su  najveći zagađivač rijeka komunalne otpadne vode koje se radi nefunkcionisanja sistema za tretman tih voda ili radi njihovog nepostojanja ispuštaju direktno u vodotoke, a kao najteže slučajeve navode Sarajevo i Odžak i navode da tretman otpadnih voda funkconišu samo u Gradačcu, Srebreniku i Žepču.

 I ekolozi potvrđuju da zagađenja dolaze putem gradske kanalizacije ili otpadnih voda industrijskih pogona, ali upozoravaju da je ponekad količina otpadnih voda i nekoliko puta veća od vode samog vodotoka i u da u takvom ambijentu preživljava veoma mali broj biljnih i životinjskih vrsta.

Ljekari upozoravaju da samo u Mostaru postoji 35 ulijeva kanalizacije u Neretvu. Oni zbog nedostatka novca ne mogu redovno vršiti analize vode, a zbog zagađenosti su nadaleko poznata kupališta u ovom gradu prazna ili opasna.

Dovoljno je ljeti preći preko bilo kojeg mosta na rijeci Neretvi. Od smrada je nemoguće ostati. Dovoljno je sići i na obale rijeke Neretve, ali tada već riskirate neku zaraznu bolest – izjavio je nedavno Pavle Spasojević, predsjednik Komisije za unapređenje ribljeg fonda u rijeci Neretvi.

Iz Agencije za vodno područje sliva Jadranskog mora pak cijene da je čistoća tekućih voda u BiH bolja sada nego prije rata jer je došlo do smanjenja privredne djelatnosti.

- Generalno gledano stanje je zadovoljavajuće, a uzvodno od većih gradova je izvrsno, no najveću zagađivači su naselja, industrija, poljoprovreda, te sječa šuma koja dovodi do erozije usljed koje šumski materijal zatrpava rijeke, ali i deponije koje su u  najvećem broju ilegalne  – kaže Mirko Šarac iz ove Agencije. Pojašnjava da čišćenje rijeka nije nimao jeftino.

- Kada smo imali slučaj sa izlijevanjem ulja iz trafostanice na hidroelektani Jablanica, čišćenje rijeke je plaćeno 200.000 KM, a možda i više. EP BiH je tada angažovala firmu iz Rijeke, ali u takvim situacijama nije problem samo novac, jer je uništen i živi svijet rijeke  – kaže Šarac. 

O visokim cijenama analize vode i nedefinisanom lancu odgovornosti govori i Arnautović;

- Mi smo nedavno utvrdili da je riba u Miljacki otrovana i to smo prijavili nadležnoj inspekciji Kantona Sarajevo koja je od Veterinarskog instituta zatražila analizu vode, a Veterinarski institut je od nas zatražio da tu analizu unaprijed platimo 1.200 KM. Mi taj novac nemamo, ali ćemo ga nekako naći, no to otvara pitanje procedura. 

 I ministar Herceg i Agencije se slažu da se protiv zagađenja voda može boriti samo širokim društvenim akcijama.

- Boriti se može samo izgradnjom odgovarajuće infrastrukture za kolektiranje i prečišćavanje otpadnih voda, izgradnjom centara za upravljanje otpadom, uvođenjem dobre poljoprivredne prakse, ali i primjenom i provođenjem propisanih kaznenih mjera prema zagađivačima – kaže Herceg i napominje da uz ove mjere treba razvijati projekte kojima se podiže svijest građana o okolišu, educiraju mladi i jača građansko društvo.

- Radi se o skupom i dugotrajnom procesu, potrebna su znatna ulaganja u očuvanje izvorišta pitke vode, sanaciju onečišćivača, sprečavanje ispuštanja onečišćenih voda u okoliš, te dovođenje sanitarno ispravne vode u sve domove – kaže Herceg.

Agencije u FBiH raspolažu sa 20-ak miliona KM i 80-ak ljudi, i to Agencija za sliv rijeke Save ima 63 zaposlena i budžet od 13 miliona KM, a Jadranskog mora 22 zaposlena i četiri miliona KM.

Iz Agencija kažu da rade na analizi voda i definisanju akata koji propisuju kvalitet voda koji se može ispuštati u vodotoke, ali i da realizuju brojne projekte među kojima su i neki međunarodni, te rade na razvijanju kanalizacione i vodovodne mreže na svojim područjima.