Foto: Haris Čalkić (haris.calkic@gmail.com)

Skupština Kantona Sarajevo 2003. godine donijela je poseban zakon kojim je područje Bijambara dobilo status zaštićenog pejzaža.

Inicijativu je pokrenuo Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, u saradnji sa Centrom za ekologiju i prirodne resurse Prirodno­matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Zaštićeni pejzaž Bijambare je površine je 497 hektara i obuhvaća gustu crnogoričnu šumu, pašnjake, brojne krške fenomene kao što su vrtače i ponori dvaju potoka, te šest pećina. Nalazi se pokraj puta Sarajevo – Tuzla, u sarajevskoj opštini Ilijaš, oko 40 minuta vožnje od centra Sarajeva. Obzirom da se nalazi u krškoj regiji, ovo područje je bogato kraškim pojavama kao što su kraški ponori, vrtače, i što je najvažnije, poznate i impresivne pećine. 

ŠEST PEĆINA: Urađen je i elaborat pod nazivom Valorizacija prirodnih vrijednosti područja Bijambare na osnovu kojeg je utvrđena kategorija zaštite, određene granice i ukupna površina obuhvata, zoniranje prostora, a zavisno od stepena zaštite utvrđene su tri zaštitne zone, mjere zaštite, vrste intervencija, kao i korištenje i upravljanje ovim prostorom.

Ipak, ljepotu i raznovrsnost Bijambara ni jedan elaborat ili zakon ne mogu opisati na pravi način.

Svaki ljubitelj prirode, ali i usputni posjetilac na ovom području može naći sve što ga zanima. Lov, ribolov, šetnja u prirodi, planinarenje, biciklizam, uživanje u crvrkutu ptica, skupljanje trava i gljiva su samo neke od aktivnosti koje pruža ovaj komad prirode na površini od 497 hektara.

Ni naučnici i istraživači neće ostati uskraćeni - područje je idealno za ekološka, arheološka i speleološka istraživanja.

Pored guste zimzelene šume sa različitim vrstama borova te predivnih pašnjaka kojima protiču dva potoka i pritom stvaraju mala jezerca koja poniru pod zemlju, ono što posebno izdvaja ovaj pejzaž je šest pećina koje su lijepo grupisane i zbog toga pristupačne posjetiocima. Pet pećina ima svoje ime, dok je šesta nedovoljno istražena i nema imena.

PRONAĐEN ALAT: Najpoznatija i najveća pećina zove se Glavna bijambarska pećina ili Srednja bijambarska pećina ili jednostavno Bijambare. Njena dužina iznosi 420 metara bez sporednih staza, sa četiri velika hodnika čiji širina doseže i do 60 metara, a visina i iznad 30 metara. Jedan od hodnika se zbog svoje impresivne veličine najčešće naziva koncertna dvorana.

Pećina je bogata oblicima pećinskog nakita kao što su stalaktiti, stalagmiti, draperije, bigrene kade, stubovi i slično. Trenutno je nastanjena kolonijom šišmiša i cvrčaka, a moguće je naći i druge stanovnike.

Tokom istraživanja, provedenih 1967. godine, u Gornjoj bijambarskoj pećini pronađen je alat za obrađivanje kamena, ostatak pećinskog čovjeka. Pretpostavka je da se još ovog alata može iskopati.

Kosturi starih medvjeda, jelena i drugih životinja su također otkriveni u nekim od pećina, što je svakako dosta materijala za daljnja istraživanja i daljnje obogaćivanje ovog jedinstvenog pejzaža.