Radni dan ledara počinjao bi prije svitanja, do radnog mjesta hodali su oko četiri sata po ne baš pristupačnom terenu, cijeli dan bi mukotrpno radili u pećini u kojoj je temperatura oko nule, da bi sa prvim mrakom krenuli put Sarajeva, gdje su prodavali svoj trud.

Piše: Mevludin Mekić

Da priroda ništa ne radi uzalud, dokaz je i pećina Lednica, smještena u njedrima planinskog masiva Treskavica na nadmorskoj visini od 1.940 metara. Sama pećina ne bi bila interesantna da joj priroda nije podarila vječni led, a za stanovnike okolnih sela ona je jedno vrijeme bila i izvor prihoda.

Od kada se tačno led vadio iz pećina nije poznato, ali je poznato da se na srednjovjekovnim dvorovima u podrumu vino hladilo ledom, o čemu postoji i zabilješka u Sejahatnami čuvenog turskog putopisca Evlije Čelebije.

NE BI FEHIMA VIDJELI NI ASFALT NI SARAJEVO: Najintenzivnije su led vadili mještani sela oko Lednice - Ledića, Dujmovića, Dejčića, koji su ga komadali sjekirama, umotavali ga u slamu, pakovali u platnene vreće, da bi ga transportovali do najbližih mušterija - bolnica, apotekara, mesara, ugostitelja - u tridesetak kilometara udaljenom Sarajevu.

Za prevoz su koristili konje i samarice. Eksploatacijom leda bavila se i austrougarska vojska koja je u to doba imala kasarnu u Trnovu, a led im je služio za konzervaciju hrane. Danas više ne postoji nijedan živi čovjek koji se bavio ovim poslom.

Zanimljivo je da obližnje selo nosi naziv Ledići, a poznato je da su ljude iz tog sela koji su se bavili vađenjem i prodajom leda zvali ledarima.

Dok se krećemo od Pazarišta iz podnožja Treskavice prema pećini, razmišljam kako je bilo tim ljudima koji su se bavili ovim poslom. Radni dan im je počinjao prije svitanja, a da bi došli do radnog mjesta trebalo im je oko četiri sata hoda po ne baš pristupačnom terenu.

Cijeli dan bi proveli u pećini u kojoj je temperatura oko nule i mukotrpno radili, da bi sa prvim mrakom krenuli put Sarajeva da bi prodali svoj trud.

Naš vodič Fehim Mizdrak iz sela Gračanica, koji za ovaj dio planine voli reći da je njegov, sanja o tome da ima svoje dobro stado, dobrog konja pod sobom i sa slamkom u ustima obilazi ova područja gdje bi, kaže, ljeti izgonio stoku na ispašu.

- Pogledaj ti ove ljepote! Ne bi mene asfalt i Sarajevo nikad vidjeli - reče Fehim i baci pogled sa jednog od vidikovaca sa kojeg se pruža pogled na prostranstva Treskavice.

KOJU TRAVU MEDO NAJVIŠE VOLI: Nakon kraće pauze, naša četveročlana ekipa nastavlja svoj put ka Ledenici, našem današnjem cilju.

Glavnu riječ vode Fehim i Senad Mulaomerović. Priče idu od trave koju medvjed, na čije tragove smo usput naišli (istovario se medo k'o veliki), najviše voli, do onih koji je izvor na Treskavici najhladniji.

Dženan i ja razmišljamo da prenoćimo u bivaku na Kućarama, kojeg su zajedničkim snagama sagradili rahmetli Alija Mehmedagić, iz sela Mijanovići, i Mustafa Zagorac, iz sela Gajevi, koji su do prošle godini izgonili stoku na ispašu.

U blizini bivaka su sagrađena i dva tora za stoku, a Fehim nam priča o prošlogodišnjim dešavanjima kad su vukovi udarili na ove torove. Mustafa je dva dana odolijevao vukovima i nevremenu, da bi na kraju morao odustati i sa stokom se povući u svoje selo.

- Od tad ga nema i ne vjerujem da će doći ove godine - zaključuje Mizdrak.

Nadomak smo Lednice koju je priroda blago sakrila od pogleda znatiželjnika.

NA ULAZU 22, NA DNU TRI STEPENA CELZIJUSA: Pećina je smještena na sjevernoj strani planine, na dnu jedne strme vrtače. Sam ulaz u pećinu širok je tridesetak metara, zaklonjen visokom stijenom koja onemogućava prodor sunčevih zraka u pećinu.

Fehim vadi termometar i mjeri temperaturu na ulazu. Cijelih 22 Celzijusa.

Krećemo se oprezno, početak je šljunkovit, a nakon toga ide snijeg za koji ne možemo reći da je bijel. Prije će biti da je sivkast, pun rupa i rupača, napravljenih od kapljica koje neprestano padaju sa stijena iznad nas.

Nakon snijega počinje led i cijela galerija neobičnih ledenih ukrasa od kojih se neki nikada ne tope već samo blago mijenjaju oblik. Najdominantniji ukras je ledeni stub koji povezuje strop pećine sa dnom, nalazi u samom centralnom dijelu pećine, a po nekim mjerenjima debljina leda na ovom mjestu iznosi pet do šest metara.

Naslage leda sa zidova i velike ledenice koje vise sa stropova se polako otapaju i kidaju, padaju na dno, gdje se stvara debeli sloj leda. Temperatura na samom dnu pećine iznosi tri stepena Celzijusa, a nagle promjene temperature nakon dužeg boravka stvaraju nelagodu.

U pećini smo proveli nekih sat vremena, postalo nam je malo hladno jer se nismo adekvatno pripremili za neki duži boravak. Sa ulaza još jednom bacamo pogled ka ovom prirodnom fenomenu i nastavljamo naš današnji pohod ka jednom od vrhova ove prelijepe planine koja me svakim mojim dolaskom iznenadi sa nekim novim detaljem.

Pećina Ledenica je mnogima nepoznanica, a razlozi za to mogu biti nepristupačnost terena ili pak nedovoljna zainteresovanost ljudi da upoznaju svoj kraj...