Jedna od starih zanimljivih priča, legenda o sakrivenom blagu posljednje bosanske kraljice Katarine, budi interes avanturista za stari kraljevski grad Bobovac u okolini Vareša.

Turska karaula 

Legenda kaže da je blago možda ostalo izgubljeno u bunaru koji se nalazi nekoliko stotina metara od mauzoleja. Danas urušene, zidine na vrhu stijene zaraslim i uskim puteljcima povezane su sa platformom na kojoj je mauzolej. Sa obje strane prilaza je provalija, a putić je većim dijelom prekriven šibljem i travom pa se njime nije jednostavno kretati.

U kompleksu zidina nalazi se bunar koji se redovno puni kišnicom i snijegom, a u srednjem vijeku se, navodno, drvenim cijevovodom voda iz potoka dovodila do njega.

Predanje kaže da je u taj bunar kraljica Katarina, pred bijeg sa Bobovca, kada je postalo jasno da će ga Osmanlije zauzeti, bacila veći dio svog zlata i dragulja jer nije mogla sve nositi sa sobom. Nije tačno poznato da li se radi o zlatnicima, novcu, dragom kamenju, nakitu ili kojoj već vrsti blaga, pretpostavlja se da je bilo od svega ponešto.

Iako se legende ove vrste brzo šire i, po potrebi nadopunjuju, javno i legalno nije bilo nekog većeg istraživanja ovog bunara. Poznato je da je bunar bio dubok do osam metara, a danas se to smanjilo na oko pet metara, jer se mnogi izletnici u njega svašta bacali. Najviše kamenje, smeće i dijelove tvrđave.

Po okolnim selima, Mijakovići i Dragovići, kruži nepotvrđena priča da su polovinom 19. vijeka na bunar u Bobovcu dolazili posljednji kopneni ili kontinentalni gusari ovih prostora tražeći Katarinino blago.

Pretpostavlja se da su Osmanlije držali karaulu u bobovačkoj utvrdi do, otprillike, 1626. godine i nejasno je šta je tamo ostalo nakon njihovog odlaska, a šta je bilo prije toga. Priča se i da su pljačkaši iz drugih evropskih krajeva dolazili do bunara čak sto, dvjesto godina nakon odlaska Osmanlija sa Bobovca.

U novije vrijeme, od druge polovine XX vijeka, poznata su arheološka istraživanja bunara i tvrđave koja je vršio preminuli Pavao Anđelić, stručnjak za srednjovjekovnu Bosnu. Njegova knjiga Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, objavljena 1973. godine u Sarajevu, sadrži neke rezultate tih istraživanja, ali bez dovoljno preciznih podataka o samom blagu iz bunara.

Šest kraljeva 

- Što se tiče bunara, tamo je sedamdesetih godina prošlog vijeka zadnji put istraživao fra Lujo Zloušić, ali nije poznato ima li šta od tog blaga - priča nam mladi turistički i speleološki vodič Dalibor Jozić.

On je vrsni poznavalac i službenih verzija lokalne historije i tradicionalnih narodnih predanja, a posjetioce iz mnogih zemalja vodi na Bobovac, ali i u Kraljevu Sutjesku, Vareš i okolinu. Organizuje i biciklističke planinske ture, kao i speleološka istraživanja pećina.

- U ovim krajevima ima i dosta drugih znamenitosti koje vrijedi pokazati turistima. Na primjer, prometni tunel kod ulaza u Vareš, jedan je od šest tunela na svijetu koji je cijelom svojom dužinom pećinski. Prije nekoliko godina su tamo istraživači našli starinski alat. A speleologija općenito ide i dalje, dolaze ljudi iz raznih zemalja, sve više. Pećine oko Vareša su zanimljive i privlačne istraživačima - kaže Jozić.

No, vratimo se na Bobovac. Za mauzolej na njegovom vrhu vjeruje se da je u 15. stoljeću, u jeku osmanske okupacije, bio zadnje prebivalište posljednje bosanske kraljice Katarine. Vjeruje se da je nakon bijega Katarina alternativnim putevima otišla u Rim, gdje je i umrla.

Pretpostavlja se da je u mauzoleju bila kolektivna grobnica bosanskih kraljeva koja je navodno opljačkana početkom XX vijeka, a ostaci su preneseni u Zemaljski muzej u Sarajevu.

U bobovačkom mauzoleju je, po službenim podacima, nekada u pet grobnica bilo devet skeleta. Tu su navodno bili sahranjeni kraljevi Stjepan Ostoja, Tvrtko II, Stjepan Dabiša, Stjepan Tomaš i Stjepan Ostojić. Vjerovatno je tu bio sahranjen i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, čiji su ostaci preneseni iz Jajca gdje je pogubljen.

Od devet kostura samo jedan je bio ženski. Ta žena bila je sahranjena pored Tvrtka II i pretpostavlja se da je to bila kraljica Doroteja Gorjanska, koja se pred smrt udala za Tvrtka. Pronađen je navodno i dječiji grob za koji se pretpostavlja da je bio Tvrtkovo i Dorotejino dijete.