Sarajevo kao urbani i zanatski centar svoju ekspanziju doživljava sredinom 15.vijeka sa dolaskom Osmanlija u ove krajeve. Poznato je naime, da se Sarajevo počinje razvijati na mjestu koje ima dugi kontinuitet postojanja naseobiske kulture. Sa građevinskim cjelinama koje je dao izgraditi Isa-beg Ishaković, postavljeni su temelji privrednom centru grada.

Zbog potrebe za širokom paletom proizvoda koji su bili neophodni za funkcionisanje jednog urbanog centra počinje intenzivnije da se razvija zanatstvo. Svakako da su na ovim prostorima i prije djelovali majstori i zanatlije, ali su Osmanlije koji su već baštinili razvijenu gradsku civilizaciju i izgrađene esnafske organizacije, udarili temelje razvoju zanatstva i čaršije.

U našem gradu mnogi zanati tokom vremena su se razvili do savršenstva i tako ostali duboko ukorijenjeni u kolektivnu svijest, te ih s pravom smatramo našom tradicijom kao što je i četkarski zanat. Sa daljom modernizacijom na svim poljima života, a prvenstveno na razvoju industrije i tržišta, tokom 20.st. pojedini zanati nestaju, a oni koji su opstali, morali su svoj način rada prilagoditi vremenu i zahtijevima tržišta.

Danas na Baščaršiji postoji oko 250 zanatlija u vuše od 35 tradicionalnih zanata koji, uprkos svim nedaćama, uspijevaju zadržati tradicionalni izgled, ponudu, kao i kvalitet mnogih proizvoda. Najbrojniji su ipak oni, koji su se pod okriljem svog zanata prilagodili vremenu. Svakako da ima i manji broj zanatlija koji su zadržali samo naziv i izlog zanata, a bave se nečim sasvim drugim. Međutim ove pojave ne smijemo suđivati odmah bez uvida u situaciju, jer zanatlije žive od svog dućana i oni ne mogu prodavati svoje proizvode ako nema potražnje iste.

U ovo današnje turbulentno vrijeme jedini način da se tradicionalni zanati očuvaju i da zantlije mogu živjeti od zantskih proizvoda jeste saradnja sa institucijama valsti. Tu se prije svega misli na lokalnu upravu, turustučku zajednicu, muzeje, Zavod za zaštitu spomenika, kao i brojna udruženja zanatlija.

Jedino institucionalnim rješenjem koje podrazumijeva zaštitu ugroženih zanata može se učiniti da oni opstanu i nastave biti dio našeg kulturnog nasljeđa. Neophodno je svakako Baščaršiju kao polaznu turističku tačku u Sarajevu, a u kojoj se nalaze stare zanatlije sa svojim radnjama, učiniti ponovo centrom kupovine.

Također, u svijesti i ukusu domaćih, kao i stranih kupaca potrebno ju je staviti u fokus intresovanja po svim aspektima, jer ona uvijek stoji na usluzi za razne vrste ugostiteljskih i turističkih ponuda, kupovinu originalnih proizvoda, popravki, kao i ambijentalnog okruženja koje nigdje drugo ne možete naći.

Opšte je poznata činjenica da ništa nije tako kvalitetno kao ručni rad. Mašina može napraviti bilo šta, ali kad ljudske ruke nečemu daju oblik i forumu, onda je to originalna proizvod. Takav je slučaj i sa četkama. Nekada, četke su se pravile isključivo ručno, strpljivo, polako i sa čjubavlju. Mušterije su dolazile sa namjerom da kupe četku, ali i na fildžan razgovora, jer seu bili uvažavani od strane prodavca, odnosno zanatlije. Ni danas se nije mnogo toga promijenilo.

Nije jednostavno napraviti dobru četku. Remzija Balagić i dalje ručno izrađuje četke, a pri odabiru dlake koja se koristi za iste, uzima odrđene vrste dlake sa pojedinih dijelova tijela domaćih i divljih životinja, kao što su leđa, rep, griva, brada, goveđe/teleće dlake sa uha, duga dlaka sa krzna kao i perje sa krila. U osnovu selekciju i odabir ulaze i drugi parametri kao što je odgovarajuća dužina, debljina, elastičnost, izdržljivost i boja.

Sve je to potrebno da bi se proizele razne vrste četki od onih klasičnih za kućne potrebe, do onih za specijalne namjene, kao što su četke za fabrike, ali i one minijaturne za čišćenje igala od infuzije. Bitni su i ostali kvalitetni materijali kao što je drvo i razni metali.

Međutim, potrebno je naglasiti da je sintetička dlaka odmah spemna za obradu ubacivanja, ali prirodna mora na dodatnu obradu. Prirodne materijale kao što je životinjska dlaka potrebno je posebno obraditi radi čvrstoće.

I danas se u ovoj četkarskoj radnji njeguje tradicija. Radnja koja je stara više od 40 godina na ovoj adresi, uvijek jednako gostoprimljivo dočekuje svoje mušterije nedeći im vrhunski napravljene proizvode. Interesantno je da kada uđete u četkarsku radnju, osjetiti ćete dašak prošlosti, jer je u njima ambijent i atmosfera kao iz davnih godina.

Potpuna autuentičnost u proizvodnji četki, kao i u odabiru materijala, gdje je sve zadržalo svoj oblik i miris kao nekada, ukazuje da se malo šta promjenilo, kao da nisu prošle decenije.

Prave mušterije znaju da ako im je potrebna kvalitetna četka, koja će im dugo i kvalitetno služiti, da je mogu naći u četkarskoj radnji sa dugom tradicijom i iskustvom.

Četke mogu biti razne, od industrijskih do onih za domaćinstvo. U svakom slučaju koja god četka da je potrebna, ona se može kupiti ili naručiti. Četka od prirodne dlake je daleko kvalitetnija, a starije mušterije je uvijek traže jer poznaju razliku. U današnje vrijeme interes kupaca je zanemarljiv i rijetko kupuju četkarske proizvode i uglavnom biraju vizuelno. Najveći broj mušterija su uglavnom strani turisti.